Ranije se u našim publikacijama objašnjavalo da Jerusalim ogrezao u otpadništvu predočava hrišćanske crkve. Okolnosti koje su vladale u Jerusalimu – uključujući i idolopoklonstvo i iskvarenost među narodom – sigurno se mogu uporediti sa onim što se danas dešava u crkvama. Međutim, u novije vreme se u našim publikacijama, kao i u ovoj knjizi, biblijskim zapisima ne pripisuje proročansko značenje ukoliko u Svetom pismu ne postoji jasan temelj za to. Da li u Svetom pismu postoji čvrst razlog na osnovu kog bismo mogli smatrati da Jerusalim predstavlja hrišćanske crkve? Ne.

Uzmimo u obzir sledeće činjenice: Jerusalim je nekada bio središte prave religije, ali kasnije su njegovi stanovnici prestali da služe pravom Bogu. S druge strane, hrišćanski svet nikada nije služio pravom Bogu. On je oduvek, od samog svog nastanka u četvrtom veku n. e., zastupao lažna učenja.

Pored toga, neko vreme nakon što su Vavilonci uništili Jerusalim, taj grad je ponovo stekao Jehovinu naklonost i postao središte prave religije. S druge strane, hrišćanske crkve nikada nisu imale Božju naklonost i nakon što budu uništene u velikoj nevolji, nikada se više neće pojaviti.

Šta na osnovu svega ovoga možemo zaključiti? Kada razmotrimo biblijska proročanstva koja su se ispunila na drevnom Jerusalimu, možda nas neki detalji podsećaju na ono što vidimo u današnjim crkvama. Ali izgleda da nam Sveto pismo ne pruža čvrste razloge na osnovu kojih možemo zaključiti da Jerusalim predstavlja hrišćanske crkve.