“SPALI je ako smiješ! Spali je!” izazivao je Tohru svoju suprugu Yoko. * “I da znaš da hoću”, ljutito je odgovorila i zapalila šibicu kako bi spalila njihovu zajedničku sliku. Zatim je oštro rekla: “Zapalit ću kuću!” Onda je Tohru ošamario suprugu i tako nasilno prekinuo svađu.

Tohru i Yoko vjenčali su se tri godine ranije i sretno su živjeli. Što je krenulo naopako? Premda je Tohru naizgled bio pažljiv čovjek, njegova supruga nije osjećala da je voli i smatrala je da rijetko kad pokazuje da mu je stalo do njenih osjećaja. Činilo se da se on uvijek drži hladno kad bi mu ona pokazivala nježnost. Yoko to više nije mogla podnositi, pa je postajala sve više ogorčena i ljuta. Počela je patiti od nesanice, bila je uznemirena, izgubila je apetit, bila je razdražljiva, depresivna i čak je dobivala napade panike. No Tohru kao da nije bio svjestan napete atmosfere u kući. Njemu je sve izgledalo u redu.

Ovakvi su problemi danas uobičajeni. Apostol Pavao je prorekao da će u naše vrijeme mnogi ljudi biti “bez prirodne naklonosti” (2. Timoteju 3:1-5). Izvorna grčka riječ koju se ovdje prevodi izrazom “bez prirodne naklonosti” usko je povezana s riječi koju se koristi za ljubav kakvu članovi obitelji spontano osjećaju jedni prema drugima. Sasvim je očito da je u naše vrijeme sve manje takve ljubavi. Obiteljski ljudi koji je ipak osjećaju možda je rijetko pokazuju svojoj obitelji.

Danas mnogi roditelji ne znaju kako bi svojoj djeci pokazali da ih vole. Neki su odrasli u obitelji gdje se nije pokazivalo ljubav, pa možda ne uviđaju da bi im život bio sretniji i ljepši samo kad bi osjećali i pokazivali ljubav. Izgleda da je i Tohru odrastao u obitelji bez ljubavi. Dok je bio dijete, njegov je otac stalno bio na poslu i kasno je dolazio kući. Gotovo nikada nije razgovarao s Tohruom, a kad bi to ipak učinio, vrijeđao bi ga. Tohruova je majka također cijeli dan bila na poslu i nije imala mnogo vremena za njega. Odgajala ga je televizija. Nitko ga u obitelji nije pohvalio niti razgovarao s njim.

Daljnji razlog može biti i utjecaj sredine. U nekim dijelovima Latinske Amerike nije uobičajeno da muškarac svojoj supruzi pokazuje da je voli. Ljudi u mnogim istočnjačkim i afričkim zemljama nemaju naviku riječima ili postupcima pokazati da nekoga vole. Supruzima je možda neugodno reći svojim suprugama ili djeci: “Volim te.” No ipak imamo od koga učiti  o ljubavi i to iz primjera najprisnijeg obiteljskog odnosa.

Prisan odnos Jehove Boga i njegovog jedinorođenog Sina najbolje pokazuje kakva bi atmosfera trebala vladati među članovima obitelji. Bog i njegov Sin jedan drugome na savršen način pokazuju ljubav. Sin, duhovna osoba koja je kasnije postala Isus Krist, nebrojene je tisuće godina uživao u sretnom odnosu sa svojim Ocem. Njihov je odnos opisao riječima: “Bijah mu milina [“naročita radost”, NS] svaki dan, i veseljah se pred njim svagda” (Priče Salamunove 8:30). Sin je toliko bio siguran u Očevu ljubav da je drugima mogao reći kako je Jehovi dan za danom bio naročita radost. Sve vrijeme koje je proveo s Ocem bio je sretan.

Čak i kad je Božji Sin, Isus, kao čovjek boravio na Zemlji, Otac mu je jasno pokazao da ga duboko ljubi. Nakon što se Isus krstio, čuo je Očev glas: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje” (Matej 3:17). Bilo je to na početku Isusove zemaljske službe i sigurno ga je jako obradovalo što mu je Otac rekao da ga ljubi! Kad je čuo da ima Očevo priznanje i kad se u potpunosti mogao sjetiti svog nebeskog života, sigurno je bio veoma sretan.

Jehova svima koji su dio njegove velike obitelji pokazuje najveću moguću ljubav i u tome je doista najbolji primjer. I mi možemo imati Jehovinu naklonost ako vjerujemo u Isusa Krista (Ivan 16:27). Premda nećemo čuti Jehovu s neba kako nam kaže da nas voli, njegova se ljubav očituje u prirodi koja nas okružuje, vidimo je u tome što se pobrinuo za Isusovu otkupnu žrtvu te u drugim stvarima (1. Ivanova 4:9, 10). Jehova čak sluša naše molitve i uslišava ih, čineći ono što je za nas najbolje (Psalam 145:18; Izaija 48:17). Što je naš odnos s Jehovom prisniji, to smo mu više zahvalni za njegovu brigu punu ljubavi.

Isus je od svog Oca naučio kako suosjećati s drugima, kako biti obziran, činiti dobro drugima i iskreno se brinuti za njih. Rekao je: “Što god [Otac] čini, i Sin to čini na isti način. Jer Otac ima naklonost prema Sinu i pokazuje mu sve što sam čini” (Ivan 5:19, 20). Dakle, želimo li naučiti pokazivati ljubav, trebamo istražiti kako se Isus ophodio s drugima dok je bio na Zemlji (Filipljanima 1:8).

“Bog je ljubav”, a mi smo stvoreni ‘na njegovu sliku’, stoga smo i sami u stanju osjetiti i pokazivati ljubav (1. Ivanova 4:8; 1. Mojsijeva 1:26, 27, St). No samim tim što smo u stanju pokazivati ljubav ipak ne znači da to i činimo. Da bismo svom bračnom drugu i djeci pokazali da ih volimo, najprije moramo razviti ljubav prema njima. Nastoj zapažati njihove dobre osobine koliko god ti se na prvi pogled možda činile beznačajne i razmišljaj o njima. Možda ćeš reći: ‘Moja supruga [suprug ili djeca] nije ništa posebno.’ Osobe kojima su drugi izabrali bračnog druga možda se nisu osjećale naročito privučene njemu. Neki parovi možda nisu htjeli imati djecu. No zapazi kako je Jehova gledao na svoju simboličnu ženu, izraelski narod, u desetom stoljeću pr. n. e. Božji prorok Ilija zaključio je kako je on jedini preostali obožavatelj Jehove u desetplemenskom izraelskom  narodu, no Jehova je pažljivo promatrao taj narod i zapazio da u njemu ima priličan broj onih koji mu se dopadaju — sve skupa 7 000. Zašto ne bi oponašao Jehovu i tražio dobre osobine kod članova svoje obitelji? (1. Kraljevima 19:14-18).

Ostali u obitelji osjetit će da ih voliš samo ako se svjesno trudiš pokazati im to. Uvijek ih pohvali kad primijetiš nešto što zaslužuje pohvalu. Božja Riječ u svom opisu vrsne žene navodi i jednu zanimljivu osobinu članova njene obitelji: “Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin također hvali je” (Priče Salamunove 31:28). Zapazi da su članovi ove obitelji spremno jedan drugome upućivali riječi cijenjenja. Time što pohvaljuje svoju suprugu, otac svom sinu pruža divan primjer da i sam jednog dana kad se oženi spremno pohvaljuje svoju suprugu.

Roditelji bi trebali imati naviku pohvaliti i svoju djecu. Djeca će tako steći samopoštovanje. Doista, kako netko može “ljubi[ti] svog bližnjeg kao samog sebe” ako ne poštuje samog sebe? (Matej 22:39). S druge strane, ako roditelji stalno kritiziraju djecu i nikada ih ne pohvale, djeca će vrlo lako izgubiti samopoštovanje i možda će im biti teško pokazivati ljubav drugima (Efežanima 4:31, 32).

Što ako nisi odrastao u obitelji punoj ljubavi? Još uvijek možeš naučiti pokazivati ljubav. Najprije trebaš ustanoviti u čemu je problem i shvatiti da se trebaš promijeniti. Božja Riječ, Biblija, od velike je pomoći u tom pogledu. Ona je poput ogledala. Dok istražujemo njena načela, ona nam otkriva naše nedostatke i pogrešne stavove (Jakov 1:23). Moguće nam je ispraviti svaku svoju neispravnu sklonost i svoju osobnost uskladiti s biblijskim učenjima (Efežanima 4:20-24; Filipljanima 4:8, 9). Na tome trebamo stalno raditi i nikad ne ‘odustati činiti ono što je dobro’ (Galaćanima 6:9).

Nekima je teško pokazivati ljubav zbog načina na koji su bili odgajani ili zbog sredine u kojoj žive. No nedavna istraživanja pokazuju da te prepreke ipak nisu nesavladive. Dr. Daniel Goleman, stručnjak na području mentalnog zdravlja, kaže da je ‘moguće promijeniti čak i one najdublje ukorijenjene navike iz djetinjstva’. U Bibliji je prije više od 1 900 godina zapisano da je uz pomoć Božjeg duha moguće nadvladati čak i duboko ukorijenjene sklonosti srca. Ona nas potiče: “Svucite staru osobnost s njenim postupcima i obucite novu osobnost” (Kološanima 3:9, 10).

Nakon što ustanovite u čemu je problem, mogli biste se kao obitelj prilikom proučavanja Biblije usredotočiti na to kako ga riješiti. Naprimjer, zašto ne biste istražili što Biblija govori o ljubavi i naklonosti? U njoj možete pronaći sljedeće riječi: “Čuli ste za Jobovu ustrajnost i vidjeli ste ishod koji je Jehova dao, da Jehova pokazuje vrlo duboku naklonost i milosrdan je” (Jakov 5:11). Zatim razmotrite biblijski izvještaj o Jobu i obratite pažnju na to kako je Jehova Jobu pokazao duboku naklonost i milosrđe. To će vas zasigurno potaknuti da oponašate Jehovu tako što ćete svojoj obitelji pokazivati duboku naklonost i milosrđe.

 Budući da smo nesavršeni, “svi se spotičemo mnogo puta” u riječima (Jakov 3:2). Možda s članovima obitelji razgovaramo na grub način. U tom je slučaju potrebno moliti se Jehovi za pomoć i osloniti se na njega. Ne odustajte. “Neprestano se molite” (1. Solunjanima 5:17). Jehova će pomoći kako onom članu obitelji koji je željan ljubavi tako i onom koji bi želio pokazivati ljubav, ali mu je to teško činiti.

Osim toga, Jehova nam s ljubavlju pruža pomoć i putem kršćanske skupštine. Jakov je napisao: “Je li tko [duhovno] bolestan među vama? Neka pozove k sebi skupštinske starješine, i neka se oni mole nad njim, mažući ga uljem u Jehovino ime” (Jakov 5:14). Da, starješine u skupštinama Jehovinih svjedoka mogu mnogo pomoći obiteljima čiji članovi imaju problema s međusobnim pokazivanjem ljubavi. Starješine nisu psihoterapeuti, ali strpljivo pomažu suvjernicima, ne tako da im govore što trebaju činiti, nego tako da ih podsjete kako Jehova gleda na neke stvari te da se mole s njima i za njih (Psalam 119:105; Galaćanima 6:1).

Kršćanski starješine uvijek bi saslušali Tohrua i Yoko te im pružali podršku (1. Petrova 5:2, 3). Povremeno su jedan starješina i njegova supruga posjećivali Yoko i ona je mogla izvući korist iz razgovora s tom iskusnom kršćankom koja ju je poticala ‘da treba ljubiti svog muža’ (Titu 2:3, 4). Starješine se trude razumjeti probleme svojih sukršćana i suosjećaju s njima kad su potišteni, zbog čega su poput ‘zaklona od vjetra i utočišta od poplave’ (Izaija 32:1, 2).

Zahvaljujući pomoći obzirnih starješina Tohru je shvatio da ima problema s pokazivanjem osjećaja te da Sotona u “posljednjim danima” naročito napada obitelji (2. Timoteju 3:1). Tohru se odlučio uhvatiti ukoštac s problemom. Počeo je uviđati da mu je teško pokazivati ljubav jer je odrastao u obitelji u kojoj nije osjetio ljubav. Ozbiljno se posvetio proučavanju Biblije i molio se te se s vremenom više brinuo za emocionalne potrebe svoje supruge.

Premda je Yoko bila ogorčena na Tohrua, kad je shvatila u kakvoj je obitelji odrastao i kad je uvidjela u čemu je i sama griješila, svojski se trudila uočavati lijepe osobine svog supruga (Matej 7:1-3; Rimljanima 5:12; Kološanima 3:12-14). Usrdno se molila Jehovi da joj pomogne da nastavi voljeti svog supruga (Filipljanima 4:6, 7). Tohru je počeo pokazivati svojoj supruzi da je voli, što ju je silno obradovalo.

Da, premda možda teže uočavaš da te članovi tvoje obitelji vole, a sam teško pokazuješ ljubav, ipak možeš svladati taj problem. Božja Riječ nam daje korisne savjete (Psalam 19:7). Ako shvaćaš koliko je problem ozbiljan, trudiš se zapažati dobre osobine članova svoje obitelji, proučavaš Božju Riječ i primjenjuješ je, oslanjaš se na Jehovu i usrdno mu se moliš, a tražiš i pomoć zrelih kršćanskih starješina, uspjet ćeš svladati ovaj naizgled nerješiv problem koji vas udaljava kao obitelj (1. Petrova 5:7). I ti možeš biti sretan poput jednog oženjenog čovjeka iz Sjedinjenih Država. Njemu se također pomoglo da nauči pokazivati ljubav svojoj supruzi. Kad je konačno skupio hrabrost i rekao joj “Volim te”, ostao je zatečen njenom reakcijom. Žena je zaplakala i rekla mu: “I ja tebe volim, no ovo je prvi put u 25 godina da mi to tako kažeš.” Nemoj čekati toliko dugo da svom bračnom drugu i djeci kažeš da ih voliš!