Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Dopunite svoje spoznanje samokontrolom

Dopunite svoje spoznanje samokontrolom

Dopunite svoje spoznanje samokontrolom

„Dopunite... svoje spoznanje samokontrolom“ (2. PETROVA 1:5-8).

1. Koji propust dovodi do mnogih problema?

 TOKOM jedne velike kampanje protiv upotrebe droge, mladima u Sjedinjenim Državama dat je sledeći savet: „Samo reci ’ne‘.“ Koliko bi bilo bolje kada bi svi jednostavno rekli „ne“ i to ne samo drogi već i zloupotrebi alkohola, nemudrom i nemoralnom životu, nepoštenom poslovanju i ’željama tela‘! (Rimljanima 13:14). Međutim, ko bi smeo da tvrdi da je reći „ne“ uvek lako?

2. (a) Koji biblijski primeri pokazuju da to što je teško reći „ne“ nije ništa novo? (b) Na šta treba da nas podstaknu ovi primeri?

2 S obzirom da svi nesavršeni ljudi imaju poteškoća sa samokontrolom, treba da budemo zainteresovani da naučimo kako možemo pobediti u nekoj ličnoj borbi koju vodimo. Biblija nam govori o ljudima iz prošlosti koji su se trudili da služe Bogu, ali im je ponekad bilo teško da jednostavno kažu „ne“. Priseti se Davida i njegovog greha kada je počinio preljubu s Vitsavejom. To je dovelo do smrti dve nedužne osobe: deteta koje je tada bilo začeto i Vitsavejinog muža (2. Samuilova 11:1-27; 12:15-18). Pomisli i na apostola Pavla koji je otvoreno priznao: „Dobro koje želim ne radim, nego zlo koje ne želim, to činim“ (Rimljanima 7:19). Da li i ti ponekad doživiš slično razočaranje? Pavle je dalje rekao: „Ja zaista uživam u Božjem zakonu po svom unutrašnjem čoveku, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji ratuje protiv zakona mog uma i zarobljava me zakonom greha koji je u mojim udovima. Jadan sam ti ja čovek! Ko će me izbaviti od tela koje je podvrgnuto ovoj smrti?“ (Rimljanima 7:22-24). Biblijski primeri treba da osnaže našu rešenost da nikada ne odustanemo dok se borimo da steknemo veću samokontrolu.

Samokontrola se uči

3. Objasni zašto ne možemo očekivati da nam ispoljavanje samokontrole bude lako.

3 Samokontrola, koja uključuje i sposobnost da se kaže „ne“, pominje se u 2. Petrovoj 1:5-7 zajedno s verom, krepošću, spoznanjem, istrajnošću, odanošću Bogu, bratskom naklonošću i ljubavlju. Nijedna od ovih poželjnih osobina nije nam potpuno urođena. One se moraju razvijati. Da bi one bile dominantan deo naše ličnosti, potrebno je da budemo odlučni i da uložimo trud. Stoga, da li možemo da očekujemo da nam bude lako da ispoljavamo samokontrolu?

4. Zašto mnogi smatraju da nemaju problem sa samokontrolom, ali na šta to ukazuje?

4 Ruku na srce, milioni ljudi smatraju da nemaju problem sa samokontrolom. Oni žive onako kako im se sviđa, svesno ili nesvesno postupaju prema željama svog nesavršenog tela i ne obraćaju preveliku pažnju na posledice — koje pogađaju i njih i druge (Juda 10). Sada se više nego ikada ranije može videti da ljudi ne mogu i ne žele da kažu „ne“. To ukazuje da zaista živimo u ’poslednjim danima‘ o kojima je Pavle govorio kada je prorekao: „Nastaće kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj. Jer ljudi će biti samoljubivi, ljubitelji novca, umišljeni, oholi, hulnici... bez samokontrole“ (2. Timoteju 3:1-3).

5. Zašto su Jehovini svedoci zainteresovani za to da pokazuju samokontrolu, i koji je savet još uvek na snazi?

5 Jehovini svedoci su potpuno svesni da ispoljavanje samokontrole predstavlja izazov. Oni poput Pavla znaju da postoji borba između želje da se ugodi Bogu tako što se živi u skladu s njegovim merilima i postupaka na koje ih podstiče nesavršeno telo. Zbog toga su već godinama zainteresovani za to kako se može pobediti u toj borbi. Još davne 1916, u jednom izdanju časopisa koji trenutno čitaš, bilo je reči o tome da je „za nas dobro da kontrolišemo sebe, svoje misli, reči i postupke“. U tom časopisu je bilo preporučeno da se zadrže na umu reči iz Filipljanima 4:8. Iako je prvi put upućen pre oko 2 000 godina, Božji savet koji se nalazi u tom stihu još uvek je na snazi, i po svemu sudeći sada ga je mnogo teže slediti nego onda ili 1916. godine. Pa ipak, hrišćani se svim silama naprežu da kažu „ne“ svetskim željama, jer su svesni da time kažu „da“ svom Stvoritelju.

6. Zašto nemamo razloga da budemo očajni dok se trudimo da razvijamo samokontrolu?

6 Za samokontrolu se u Galatima 5:22, 23 kaže da je deo ’ploda svetog duha‘. Imaćemo velike koristi ako ovu osobinu ispoljavamo zajedno sa ’ljubavlju, radošću, mirom, dugotrpljivošću, ljubaznošću, dobrotom, verom i blagošću‘. Kako je Petar objasnio, to će nam pomoći da ne postanemo „bilo neaktivni bilo besplodni“ dok služimo Bogu (2. Petrova 1:8). Međutim, ne treba da budemo očajni niti da osuđujemo sebe ako nam ne polazi za rukom da ove osobine steknemo tako brzo i ispoljavamo tako dobro kako bismo želeli. Verovatno si zapazio da u školi jedan učenik uči brže od drugog ili da na poslu jedan radnik brže od svojih kolega savlada neki novi zadatak. Slično tome, neki brže od drugih steknu hrišćanske osobine i ispoljavaju ih. Važno je da i dalje razvijamo Božje osobine onako kako to najbolje umemo. To možemo činiti tako što u potpunosti koristimo pomoć koju nam Jehova pruža preko svoje Reči i skupštine. Brzina kojom ćemo postići svoj cilj nije toliko važna koliko je važno da se odlučno trudimo da neprestano napredujemo.

7. Šta pokazuje da je samokontrola važna?

7 Iako se među osobinama koje sačinjavaju plod duha samokontrola nalazi na zadnjem mestu, nikako nije manje važna od ostalih osobina. Baš suprotno od toga. Treba da zadržimo na umu da bismo mogli da izbegnemo sva „dela tela“ ukoliko bismo imali savršenu samokontrolu. Međutim, nesavršeni ljudi lako podlegnu ’delima tela: bludu, nečistoći, raspuštenom ponašanju, idolopoklonstvu, spiritizmu, neprijateljstvu, svađi, ljubomori, izlivima gneva, prepirkama, podelama, sektama‘ (Galatima 5:19, 20). Zbog toga se moramo neprestano boriti, odlučni da iz uma i srca iskorenimo loše sklonosti.

Nekima je naročito teško

8. Zašto je nekima naročito teško da ispoljavaju samokontrolu?

8 Nekim hrišćanima je teže da ispoljavaju samokontrolu, dok je drugima lakše. Zašto? To može biti posledica roditeljskog vaspitanja i iskustava iz prošlosti. Ako izgleda da nam razvijanje i ispoljavanje samokontrole ne predstavlja problem, to je razlog za radost. Međutim, nema zbora oko toga da treba da budemo saosećajni i razumni prema onima kojima je teže da ispoljavaju ovu osobinu, čak i kada se nađemo u neprijatnoj situaciji zbog toga što im nedostaje samokontrola. S obzirom da smo nesavršeni, ko od nas ima bilo kakvu osnovu da pokazuje samopravičan stav? (Rimljanima 3:23; Efešanima 4:2).

9. Koje slabosti neki imaju, i kada će te slabosti potpuno nestati?

9 Da to prikažemo: Možda znamo da neki suhrišćani koji su prestali da puše i da uzimaju drogu ponekad još uvek osećaju žarku želju za tim. Nekima je teško da ograniče konzumiranje hrane ili alkohola. Drugima je teško da paze na svoj govor, te se zato često spotiču u reči. Da bi se izašlo na kraj s takvim sklonostima, potrebno je mnogo truda u razvijanju samokontrole. Zašto? U Jakovu 3:2 realno se priznaje: „Svi [se] spotičemo mnogo puta. Ako se neko ne spotiče u reči, on je savršen čovek, sposoban da zauzda i celo svoje telo.“ Nadalje, drugi osećaju snažnu sklonost ka kockanju ili im je teško da kontrolišu svoj temperament. Možda će im trebati vremena da nauče da se uspešno bore sa ovim i sličnim slabostima. Iako već sada možemo dosta da napredujemo u tom pogledu, pogrešne želje će zauvek iščeznuti tek kada postanemo savršeni. U međuvremenu, ako nastojimo da ispoljavamo samokontrolu, to će nam pomoći da se ne vratimo na nekadašnje grešno postupanje s kojim smo prekinuli. Dok se borba nastavlja, pomažimo jedni drugima da se ne predamo (Dela apostolska 14:21, 22).

10. (a) Zašto je nekima naročito teško da ispoljavaju samokontrolu na polju seksualnosti? (b) Koju je veliku promenu napravio jedan brat? (Vidi okvir na 16. strani.)

10 Još jedno područje na kojem je nekima teško da ispoljavaju samokontrolu jeste seksualnost. Jehova Bog nas je stvorio tako da je seksualnost deo naše prirode. Međutim, nekima je naročito teško da zadrže ispravno gledište o tome, to jest da ono bude u skladu s Božjim merilima, i da ispoljavaju samokontrolu na tom polju. Njima može biti još teže zato što imaju veoma snažne polne nagone. Živimo u svetu koji je opsednut seksom i koji nastoji da na mnoge načine raspali strasti. To može stvoriti dosta problema hrišćanima koji žele da ostanu sami — barem neko vreme — da bi služili Bogu bez podeljenosti koju brak nosi sa sobom (1. Korinćanima 7:32, 33, 37, 38). Međutim, u skladu s biblijskim savetom da je ’bolje stupiti u brak nego izgarati od strasti‘, oni mogu odlučiti da stupe u brak, što je u svakom slučaju potpuno časno. U isto vreme, oni su odlučni da se, kako Pismo preporučuje, venčaju „samo u Gospodu“ (1. Korinćanima 7:9, 39). Možemo biti sigurni da se Jehova raduje kada vidi da oni žele da se drže njegovih pravednih načela. Osim Jehove i suhrišćani se raduju zato što su u društvu pravih obožavalaca koji imaju tako visoka moralna merila i koji su besprekorni.

11. Kako možemo da pomognemo hrišćaninu koji želi da stupi u brak ali to još uvek ne može da uradi?

11 Šta ako ne može da se nađe odgovarajući bračni drug? Pokušaj da zamisliš moguću frustraciju osobe koja želi da stupi u brak, ali ne može to da uradi! Dok vidi svoje prijatelje kako se venčavaju i kako su srećni, ona još uvek traži odgovarajućeg partnera. Za neke koji se nalaze u takvoj situaciji, nečista navika masturbacije može biti stalan problem. Bilo kako bilo, nijedan hrišćanin ne želi da iz nepažnje obeshrabri drugog koji se bori da ostane čestit. Nenamerno bismo mogli da obeshrabrimo nekoga ako bismo ga nepromišljeno pitali: „Kad ćeš već jednom da se venčaš?“ Ovo ne mora biti rečeno s lošom namerom, ali koliko bi bilo bolje kada bismo ispoljavali samokontrolu i pazili šta pričamo! (Psalam 39:2). Naša braća i sestre koji nisu u braku i čuvaju svoju čestitost zaslužuju najsrdačnije pohvale. Umesto da kažemo nešto što bi moglo da ih obeshrabri, mogli bismo se truditi da budemo ohrabrujući. Na primer, mogli bismo se potruditi da, kada pozovemo malu grupu odraslih hrišćana na neki obrok ili zdravo hrišćansko druženje, pozovemo i osobe koje nisu u braku.

Samokontrola u braku

12. Zašto čak i oni koji su u braku treba da ispoljavaju izvesnu meru samokontrole?

12 To što je neko u braku ne znači da ne mora da ispoljava samokontrolu kada su u pitanju seksualni odnosi. Na primer, seksualne potrebe muža i žene mogu se mnogo razlikovati. Nadalje, zbog fizičkog stanja jednog od supružnika, ponekad može biti teško ili čak nemoguće imati seksualne odnose. Možda je jednom od supružnika zbog iskustava iz prošlosti teško da sledi sledeći nalog: „Neka muž izvršava svoju dužnost ženi, a isto tako i žena mužu.“ Drugi supružnik će u takvoj situaciji možda morati da ispoljava samokontrolu. Međutim, oboje mogu zadržati na umu Pavlov ljubazan savet upućen hrišćanima koji su u braku: „Ne uskraćujte to jedno drugome, osim prema zajedničkom dogovoru na određeno vreme, da biste posvetili vreme molitvi i ponovo se sastali, kako vas Satana ne bi iskušavao zato što ne možete da se suzdržite“ (1. Korinćanima 7:3, 5).

13. Šta možemo učiniti za one koji se trude da ispoljavaju samokontrolu?

13 Bračni partneri mogu da budu zaista zadovoljni ako oboje nauče da ispoljavaju ispravnu samokontrolu na ovom najintimnijem polju. U isto vreme, oni treba da pokazuju razumevanje prema suobožavaocima koji se još uvek bore u tom pogledu. Nikada ne treba da zaboravimo da molimo Jehovu da našoj duhovnoj braći podari uvid, hrabrost i odlučnost da se i dalje trude da ispoljavaju samokontrolu i preduzimaju odgovarajuće korake kako bi savladali neispravne želje (Filipljanima 4:6, 7).

I dalje pomažimo jedni drugima

14. Zašto treba da budemo saosećajni i puni razumevanja prema suhrišćanima?

14 Ponekad nam je možda teško da razumemo suhrišćane koji se trude da ispoljavaju samokontrolu na nekom polju na kojem mi nemamo problem sa samokontrolom. Međutim, ljudi se razlikuju. Kod nekih lako preovladaju emocije, dok kod drugih to nije tako. Nekima je relativno lako da se kontrolišu i samokontrola im ne predstavlja veliki problem. Drugima to ide malo teže. Ipak, upamti da to što se neko bori s nečim ne znači da je loša osoba. Suhrišćanima je potrebno naše razumevanje i saosećanje. Od toga da li smo istrajni u pokazivanju milosrđa prema onima koji se još uvek bore da u većoj meri ispoljavaju samokontrolu zavisi i naša radost. To možemo da vidimo iz Isusovih reči koje su zabeležene u Mateju 5:7.

15. Zašto su utešne reči iz Psalma 130:3 kada se ima u vidu samokontrola?

15 Nikada ne treba pogrešno da procenimo suhrišćanina kod koga je u nekoj situaciji hrišćanska ličnost zatajila. Kako je ohrabrujuće znati da se Jehova ne koncentriše samo na jednu priliku u kojoj nismo uspeli da ispoljimo samokontrolu već vidi i mnogo drugih prilika kada nam je to uspelo, čak i onda kada drugi suhrišćani to nisu zapazili. Vrlo je utešno da zadržimo na umu reči iz Psalma 130:3: „Ako bi ti, Jehova, bezakonja pamtio, Jehova, ko bi mogao opstojati?“

16, 17. (a) Kako na polju samokontrole možemo da primenimo Galatima 6:2, 5? (b) Šta ćemo nadalje osmotriti u pogledu samokontrole?

16 Ako želimo da ugodimo Jehovi, svi moramo da razvijamo samokontrolu i možemo biti sigurni da će nam hrišćanska braća pomoći u tome. I pored toga što svako od nas mora da nosi svoje breme odgovornosti, podstaknuti smo da pomažemo jedni drugima dok se borimo protiv slabosti koje imamo (Galatima 6:2, 5). Treba da smo zahvalni roditelju, bračnom drugu ili prijatelju kada nas spreči da odemo tamo gde ne treba da idemo, da gledamo ono što ne treba da gledamo i da radimo ono što ne treba da radimo. On nam pomaže da ispoljavamo samokontrolu, sposobnost da kažemo „ne“ i da ostanemo pri tome!

17 Mnogi hrišćani se slažu sa onim što smo do sada rekli o samokontroli, ali možda smatraju da oni lično imaju još mnogo toga što bi mogli da poprave kod sebe. Oni bi voleli da samokontrolu ispoljavaju u potpunijem smislu, do mere za koju veruju da se razumno može očekivati od nesavršenih ljudi. Da li i ti to želiš? Šta onda možeš uraditi da bi razvijao ovaj deo ploda Božjeg duha? Sem toga, kako ti to može pomoći da ostvariš svoje dugoročne ciljeve koje imaš kao hrišćanin? Hajde da to vidimo u sledećem članku.

Da li se sećaš?

Zašto je samokontrola...

• važna za hrišćane?

• za neke naročit izazov?

• potrebna u braku?

• osobina koja se može razvijati ako se međusobno pomažemo?

[Pitanja za razmatranje]

[Okvir/Slika na 16. strani]

On je naučio da kaže „ne“

Jedan Jehovin svedok iz Nemačke radio je kao tehničar za telekomunikacije. Njegov posao je uključivao praćenje oko 30 televizijskih i radio-programa. Kada bi došlo do smetnji, on bi morao pažljivo da gleda ili sluša taj program kako bi utvrdio u čemu je problem. On kaže: „Izgleda da je do smetnji uvek dolazilo u nezgodnom trenutku, baš onda kada su prikazivane scene nasilja ili seksa. Te loše scene su danima, ako ne i nedeljama, ostajale u mojim mislima, kao da ih je neko urezao u moj um.“ On priznaje da je to negativno uticalo na njegovu duhovnost: „Nekada sam bio prilično naprasit, tako da su mi nasilne scene otežavale da ispoljavam samokontrolu. Scene seksa su stvarale napetost između mene i moje žene. Bila je to svakodnevna borba. Da ne bih izgubio tu bitku, odlučio sam da potražim drugi posao, čak i ako bi bio manje plaćen. Ubrzo sam ga i našao. Moja želja je bila ispunjena.“

[Slike na 15. strani]

Spoznanje koje smo stekli putem biblijskog studija pomaže nam da ispoljavamo samokontrolu