KAD si bio dijete, roditelji su ti vjerojatno postavljali mnogo pravila. No kad si odrastao, uvidio si da su ti željeli samo dobro. Kao odrasla osoba vjerojatno još uvijek živiš po nekim osnovnim načelima kojima su te poučili, iako si sada samostalan.

Naš nebeski Otac Jehova daje nam putem svoje Riječi Biblije određen broj izravnih zapovijedi. Naprimjer, zabranio je idolopoklonstvo, blud, preljub i krađu (2. Mojsijeva 20:1-17; Djela apostolska 15:28, 29). I dok duhovno ’rastemo u svemu’, počinjemo uviđati da nam Jehova želi samo dobro i da nam njegove zapovijedi ne donose bespotrebna ograničenja (Efežanima 4:15; Izaija 48:17, 18; 54:13).

Međutim, postoje mnoge situacije za koje ne postoji neko izravno pravilo. Zbog toga neki misle da, ako nema konkretnog biblijskog zakona, mogu slobodno raditi što žele. Svoje mišljenje obrazlažu ovako: ’Da je Bog to smatrao potrebnim, on bi svoju volju izrazio konkretnom zapovijedi.’

Oni koji razmišljaju na ovakav način često donesu loše odluke zbog kojih kasnije silno požale. Oni ne uviđaju da Biblija osim što sadrži zakone otkriva i Božji način razmišljanja. Proučavanje Biblije i upoznavanje s Jehovinim gledanjem na stvari pomaže nam da izgradimo svoju savjest i donosimo odluke koje odražavaju njegov način razmišljanja. Time ćemo obradovati njegovo srce i iskusiti dobre rezultate svojih mudrih odluka (Efežanima 5:1).

Dok čitamo biblijske izvještaje o Božjim slugama iz drevnih vremena, možemo vidjeti da je bilo situacija u kojima su uzeli u obzir Jehovino mišljenje čak i kada nisu imali neku određenu zapovijed. Razmisli o Josipu. U vrijeme kad ga je Putifarova žena salijetala nemoralnim ponudama nije postojao od Boga nadahnut pisani zakon protiv preljuba. Pa ipak, Josip je i bez takvog zakona gledao na preljub kao na nešto čime bi uprljao svoju savjest i čak zgriješio ’samom Bogu’ (1. Mojsijeva 39:9). Josip je očito znao da je preljub u suprotnosti s Božjim razmišljanjem i naumom koji je objavljen u Edenu (1. Mojsijeva 2:24).

Razmisli o jednom drugom primjeru. U Djelima apostolskim 16:3 čitamo da je Pavao obrezao Timoteja prije nego što ga je poveo sa sobom na svoja putovanja. No u četvrtom retku čitamo da su Pavao i Timotej zatim prolazili kroz gradove i predavali braći ”odredbe koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu”. Jedna od tih odredbi bila je da se kršćani više ne moraju obrezivati! (Djela apostolska 15:5, 6, 28, 29). Zašto je onda Pavao smatrao da Timoteja treba obrezati? ”Zbog Židova koji su bili u tim mjestima, jer su svi znali da je [Timotejev] otac Grk.” Pavao nije htio nekoga nepotrebno povrijediti ili spotaknuti. Želio je da se kršćani ’preporučuju svakoj ljudskoj savjesti pred Bogom’ (2. Korinćanima 4:2; 1. Korinćanima 9:19-23).

 Ovakvo je razmišljanje bilo karakteristično za Pavla i Timoteja. Pročitaj Rimljanima 14:15, 20, 21 i 1. Korinćanima 8:9-13; 10:23-33 te zapazi kako se Pavao iskreno brinuo za duhovnu dobrobit drugih, a posebno onih koji su se mogli spotaknuti zbog nečega što zapravo i nije bilo neispravno. Zapazi i što je Pavao napisao o Timoteju: ”Nemam nikoga drugog sa stavom poput njegovog tko će se istinski brinuti za vaše stvari. Jer svi drugi traže svoje vlastite interese, a ne interese Krista Isusa. Ali vi znate kakvim se dokazao, da je poput djeteta s ocem robovao sa mnom za unapređivanje dobre vijesti” (Filipljanima 2:20-22). Kako su nam samo dobar primjer pružila ova dva kršćanina! Kada nisu imali konkretnu Božju zapovijed, oni nisu izabrali nešto što im više odgovara ili im se više sviđa. Umjesto toga, oponašali su ljubav Jehove i njegovog Sina tako što su razmišljali kako bi njihove odluke mogle utjecati na duhovnost drugih.

Razmisli o Isusu Kristu, našem najvećem uzoru. U svojoj Propovijedi na gori jasno je rekao da će onaj tko shvati smisao Božjih zakona primjenjivati te zakone čak i u područjima u kojima nema izričitih zapovijedi ili zabrana (Matej 5:21, 22, 27, 28). Ni Isus, ni Pavao, ni Timotej, ni Josip nisu smatrali da osoba može raditi što god želi zato što Bog nije dao neko konkretno pravilo. Usvajajući Božji način razmišljanja, ti su ljudi živjeli u skladu s onim što je Isus opisao kao dvije najveće zapovijedi — ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem (Matej 22:36-40).

Jasno je da na Bibliju ne bismo trebali gledati kao na nekakav pravni dokument — očekujući da će sve što se od nas zahtijeva biti izričito navedeno. Jehova se jako raduje kada donesemo odluku koja je po njegovoj volji, čak i ako nema konkretnog zakona koji bi vodio naše postupke. Drugim riječima, ne možemo uvijek imati konkretnu zapovijed od Boga, već trebamo ’uočavati što je Jehovina volja’ (Efežanima 5:17; Rimljanima 12:2). Zašto to raduje Jehovu? Zato što time dokazujemo da nam je više stalo do toga da mu ugodimo nego do naših želja i prava. Osim toga, Jehovi dajemo do znanja da smo zahvalni za njegovu ljubav — toliko zahvalni da je i mi u svom životu želimo pokazivati u svemu što radimo (Priče Salamunove 23:15; 27:11). Pored svega toga, postupanje koje se temelji na biblijskim načelima doprinosi duhovnom, a često i fizičkom zdravlju.

Razmotrimo kako se ovakvo razmišljanje može primijeniti u stvarima osobnog izbora.

Uzmimo kao primjer mladića koji želi kupiti određeni muzički album. Muzika s tog albuma jako mu se sviđa, no ujedno ga i zabrinjava jer na omotu vidi da pjesme otvoreno govore o seksu i da obiluju psovkama. Osim toga, svjestan je da mnoge pjesme potiču na bunt i nasilje. Budući da voli Jehovu, ovome je mladiću stalo do toga što Jehova misli i osjeća u vezi s time. Kako uočiti što je Božja volja u ovom slučaju?

 U svom pismu Galaćanima apostol Pavao nabraja djela tijela, a nakon njih plodove Božjeg duha. Vjerojatno znaš koji su plodovi Božjeg duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost i samosvladavanje. No koji postupci sačinjavaju djela tijela? Pavao je napisao: ”A djela tijela su očita, i to su blud, nečistoća, raspušteno vladanje, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, izljevi gnjeva, prepirke, podjele, sekte, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično. Na te vas stvari unaprijed upozoravam, kao što vas i jesam unaprijed upozorio, da oni koji čine takvo što neće naslijediti Božje kraljevstvo” (Galaćanima 5:19-23).

Zapazi što se nalazi na kraju popisa tih djela — ”i tome slično”. Pavao nije dao nekakvu detaljnu listu svega što bi se moglo smatrati djelima tijela. Taj popis ne znači da osoba može reći: ’Biblija mi odobrava da činim sve ono što nije na Pavlovom popisu djela tijela.’ Umjesto toga, čitatelju treba sposobnost razlučivanja kako bi prepoznao stvari koje možda nisu navedene, ali su im slične. Oni koji nepokajnički čine nešto što na tom popisu nije navedeno, ali je ”tome slično”, neće naslijediti blagoslove Božjeg Kraljevstva.

Stoga, trebamo uočiti, ili prepoznati, ono što izaziva Jehovino negodovanje. Je li to teško? Pretpostavimo da ti je liječnik savjetovao da jedeš više voća i povrća, ali da izbjegavaš kolače, sladoled i slične stvari. Bi li ti bilo teško odrediti u koju skupinu spada, recimo, torta? A sada razmisli još jednom o plodovima Božjeg duha i djelima tijela. Kojem bi popisu odgovarao već spomenuti album? On posve sigurno nema nikakve veze s ljubavlju, dobrotom, samosvladavanjem ili drugim osobinama koje su povezane s plodovima Božjeg duha. Ne treba nam izričit zakon da bismo shvatili kako takva muzika nije u skladu s Božjim načinom razmišljanja. Ista načela važe i kad se radi o nekom štivu, filmovima, televizijskim emisijama, kompjuterskim igrama, Internetu i drugim oblicima zabave.

Biblija također pruža načela u vezi s odijevanjem i općenito vanjštinom. Ona mogu svakom kršćaninu pomoći da izgleda dolično i lijepo. Međutim, onaj tko ljubi Jehovu gleda na ovo područje života kao na još jednu priliku da obraduje svog nebeskog Oca, a ne da samo sebi ugađa. Kao što smo već vidjeli, činjenica da Jehova nije dao konkretna pravila za neku situaciju ne znači da ga nije briga što njegov narod čini. Stilovi se razlikuju od jednog kraja do drugog, a čak se i u istom kraju s vremenom mijenjaju. Međutim, Bog je svom narodu dao temeljna načela koja važe u svako vrijeme i na svakom mjestu.

Naprimjer, u 1. Timoteju 2:9, 10 stoji: ”Isto tako, želim da se žene ukrašavaju urednom odjećom, sa skromnošću i zdravim mislima, ne posebnim pletenjem kose i zlatom ili biserima ili vrlo skupom odjećom, nego onako kako dolikuje ženama koje izjavljuju da štuju Boga, naime dobrim djelima.” Dakle, kršćanske žene — i muškarci — trebaju razmisliti o tome što ljudi u kraju u kojem žive očekuju od onih koji ”izjavljuju da štuju Boga” kad je u pitanju osobni izgled. Kršćanin bi posebno trebao razmisliti o tome kako će njegov izgled utjecati na mišljenje drugih o biblijskoj poruci koju nosi (2. Korinćanima 6:3). Primjeran kršćanin neće biti pretjerano zaokupljen osobnim sklonostima ili navodnim pravima, nego će paziti da ne uznemiruje i ne spotiče druge (Matej 18:6; Filipljanima 1:10).

Kada kršćanin uvidi da njegov izgled uznemiruje ili spotiče druge, on može oponašati  apostola Pavla tako da brigu za duhovnu dobrobit drugih stavi ispred osobnih sklonosti. Pavao je rekao: ”Oponašajte mene, kao što ja oponašam Krista” (1. Korinćanima 11:1). A o Isusu je Pavao napisao: ”Ni Krist nije ugađao sebi.” Pavao je jasno rekao što to treba značiti za kršćane: ”A mi koji smo jaki dužni smo nositi slabosti onih koji nisu jaki, i ne ugađati sebi. Neka svatko od nas ugađa svome bližnjemu u onome što je dobro za njegovo izgrađivanje” (Rimljanima 15:1-3).

Kako možemo razviti sposobnost razlučivanja koja će nam pomoći da budemo po Jehovinoj volji čak i u situacijama za koje nije dao neku konkretnu smjernicu? Ako čitamo njegovu Riječ svaki dan, redovito je proučavamo i razmišljamo o pročitanom, naša sposobnost razlučivanja postaje sve veća. Takav se napredak ne odvija naglo. Poput rasta malog djeteta, tako se i duhovni rast odvija postupno, a rezultati se ne vide odmah. Stoga moramo biti strpljivi i ne trebamo se razočarati ako odmah ne primjećujemo napredak. S druge strane, naša se sposobnost razlučivanja neće automatski izoštriti s prolaskom vremena. To vrijeme mora biti ispunjeno redovitim razmatranjem Božje Riječi, kao što je gore već navedeno, i moramo davati sve od sebe da živimo po toj Riječi (Hebrejima 5:14).

Dok se za Božje zakone može reći da su ispit poslušnosti, za njegova se načela može reći da su ispit duhovnosti i da pokazuju koliko nam je stalo do toga da mu ugodimo. S našim duhovnim rastom rast će i naša želja da oponašamo Jehovu i njegovog Sina. Spremno ćemo donositi odluke u skladu s Božjim načinom razmišljanja koji je otkriven u Bibliji. Ako se u svemu što radimo trudimo obradovati svog nebeskog Oca, i sami ćemo biti sretniji.