JEDNA žena, Jehovin svjedok, koja je živjela u talijanskoj pokrajini Rovigo, saznala je da ima tumor i da joj je život u opasnosti. Nakon nekoliko boravaka u bolnici, gdje je tražila da je se liječi bez transfuzije krvi, kod kuće su je počeli njegovati zdravstveni radnici iz područne patronažne službe koja se brine za oboljele od raka.

Snažna vjera i spremnost na suradnju ove 36-godišnje pacijentice ostavile su dubok dojam na medicinsko osoblje koje se brinulo za nju. Kratko prije nego što je umrla od raka, jedan njezin njegovatelj opisao je u jednom medicinskom časopisu svoje iskustvo s tom pacijenticom koju je nazvao Angela.

“Angela je puna života i ima volju za životom. Ona je svjesna svog stanja i težine bolesti te čini ono što bismo i svi mi činili — pokušava naći rješenje, lijek. (...) Imali smo prilike dobro je upoznati. Ona se tome nije protivila. Naprotiv, Angelina otvorenost olakšala je mnogo toga. Rado smo je posjećivali jer smo znali da ćemo biti s osobom koja je iskrena i plemenita te da će to vrijeme koristiti i njoj i nama. (...) Odmah smo shvatili da će nam njena religija biti prepreka u liječenju.” On je tako razmišljao zato što je smatrao da Angeli treba transfuzija krvi, što je ona odbila (Djela apostolska 15:28, 29).

“Rekli smo Angeli da se kao medicinski radnici ne slažemo s njenom odlukom, no uz njenu pomoć shvatili smo da zaista cijeni život. Također smo shvatili da je njena religija njoj i njenoj obitelji jako važna. Angela ne odustaje. Ona se ne predaje bolesti. Jaka je. Raduje se životu, bori se, želi živjeti. Pokazuje odlučnost, govori o svojim vjerovanjima. Odlučna je, a ta osobina nama često nedostaje. Njena je vjera mnogo jača od naše. (...) Od Angele smo naučili koliko je važno poštivati njena vjerska uvjerenja, a to je nešto čemu nas ne uči naš profesionalni moral. (...) To čemu nas je Angela poučila smatramo izuzetno važnim jer se susrećemo s različitim ljudima, okolnostima i vjerama te od svakoga možemo učiti, ali i svakome možemo nešto ponuditi.”

Članak objavljen u tom časopisu potom je skrenuo pažnju na Etički kodeks talijanskih zdravstvenih radnika, koji je donesen 1999, a u kojem piše: “Dok obavlja svoj posao, njegovatelj u obzir mora uzeti vjerska, etička i kulturna gledišta te narodnost i spol.” Ponekad liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima može biti teško poštivati pacijentova vjerska uvjerenja i stoga posebno cijenimo one koji su to spremni činiti.

Jehovini svjedoci donose promišljene odluke u vezi sa svojim zdravljem i zdravstvenom njegom. Oni ozbiljno razmišljaju o onome što kaže Biblija, ali nisu fanatici, kao što to pokazuje i Angelin primjer (Filipljanima 4:5). Diljem svijeta ima sve više liječnika koji su spremni poštivati savjest svojih pacijenata koji su Jehovini svjedoci.