POSVE je prirodno da Boga molimo za pomoć kad nam je teško. Konačno, on je ‘velik i velika je krepost njegova i razumu njegovu nema mjere’ (Psalam 147:5). On nam više od ikoga može pomoći u rješavanju naših problema. K tome, Biblija nas poziva da ‘izlijevamo pred njim svoje srce’ (Psalam 62:8). No zašto onda toliko mnogo ljudi osjeća da Bog ne uslišava njihove molitve? Znači li to da mu nije stalo do nas?

Umjesto da Boga brzo optužiš za naizglednu pasivnost, pokušaj se prisjetiti vremena kad si bio dijete. Kad roditelji nisu ispunili svaku tvoju želju, jesi li ih optuživao da te ne vole? Mnoga djeca tako reagiraju. No kad si odrastao, shvatio si da se ljubav očituje na mnogo načina i da ispunjavanje svake djetetove želje zapravo nema puno veze s ljubavlju.

Slično tome, ako Jehova na naše molitve ne odgovori uvijek onako kako bismo mi htjeli, to ne znači da nas ignorira. Ustvari, Bog na mnogo načina pokazuje brigu za sve nas.

Prije svega, zahvaljujući Bogu “imamo život i mičemo se i postojimo” (Djela apostolska 17:28). To što nam je dao život nesumnjivo je dokaz njegove ljubavi i brige za nas!

Pored toga, Jehova nam daje sve što nam je potrebno za život. O tome čitamo: “Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist čovjeku, da bi izvodio kruh iz zemlje” (Psalam 104:14). Zapravo, naš Stvoritelj ne daje nam samo ono najosnovnije za život. On velikodušno daje “kišu s neba i plodna razdoblja, do sita puneći [naša] srca jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17).

No neki se možda ipak pitaju: ‘Ako nas Bog toliko voli, zašto onda dopušta da patimo?’ Znaš li odgovor na to pitanje?

Ljudi mnoge patnje uzrokuju sami sebi. Naprimjer, posljedice određenih visokorizičnih postupaka svima su dobro poznate. Pa ipak, ljudi se upuštaju u spolni nemoral, zloupotrebljavaju alkohol i drogu, puše, bave se opasnim sportovima, prebrzo voze i čine druge stvari kojima se izlažu opasnosti. Ako takvo riskantno ponašanje dovede do patnje, koga treba kriviti? Boga ili one koji postupaju nerazumno? Božja nadahnuta Riječ kaže: “Nemojte se zavaravati: Boga se ne može ismijavati. Jer što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7).

Osim što sami sebi uzrokuju patnje, ljudi često jedni drugima nanose bol. Kada se dvije zemlje zarate, ne treba Boga kriviti za patnju koju rat donosi sa sobom. Kada kriminalac napadne nekog čovjeka, je li Bog kriv ako taj čovjek bude ozlijeđen ili umre? Naravno da nije! Ako neki diktator tlači, muči i ubija one kojima vlada, trebamo li Boga za to kriviti? To bi bilo nerazumno (Propovjednik 8:9).

No što je s milijunima ljudi koji žive u krajnjoj bijedi ili gladuju? Je li Bog kriv za to? Nije. Planet Zemlja, naš dom, daje više nego dovoljno hrane za svakog čovjeka (Psalam 10:2, 3; 145:16). Međutim, nejednaka raspodjela sveg tog obilja koje nam je Bog dao razlog je zašto ima toliko siromaštva i  gladi. A ljudska sebičnost ne dozvoljava da se taj problem riješi.

A tko je kriv kad se netko razboli ili umre od starosti? Bi li te iznenadilo saznanje da Boga ne treba kriviti čak ni za to? Bog nije stvorio čovjeka da ostari i umre.

Kad je Jehova prve ljude, Adama i Evu, smjestio u edenski vrt, u izgled im je stavio vječni život na rajskoj Zemlji. Međutim, on je htio da na Zemlji žive samo oni ljudi koji će cijeniti to što su dobili. Stoga je mogućnost da i dalje žive nečim uvjetovao. Adam i Eva mogli su živjeti u Raju samo dok su bili podložni svom Stvoritelju punom ljubavi (1. Mojsijeva 2:17; 3:2, 3, 17-23).

Nažalost, Adam i Eva su se pobunili. Eva je odlučila poslušati Sotonu Đavla. On joj je lagao i zapravo rekao da joj Bog uskraćuje nešto dobro. Tako je ona krenula putem neovisnosti i pokušala “postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo”. Adam joj se pridružio u pobuni (1. Mojsijeva 3:5, 6).

Kad su Adam i Eva na taj način sagriješili, pokazali su se nedostojnima vječnog života. Iskusili su katastrofalne posljedice grijeha. Polako je nestajala njihova snaga i vitalnost te su na koncu umrli (1. Mojsijeva 5:5). Međutim, njihova je pobuna imala mnogo ozbiljnije posljedice. Mi još uvijek patimo zbog posljedica Adamovog i Evinog grijeha. Apostol Pavao napisao je: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Da, pobuna Adama i Eve prouzročila je da se grijeh i smrt rašire na cijeli ljudski rod poput zloćudne bolesti koja se brzo širi.

Znači li to da Božjim ljudskim stvorenjima nema pomoći? Ne, i upravo odgovor na to pitanje pruža najsnažniji dokaz da je Bogu stalo do nas. Bog je platio visoku cijenu kako bi čovječanstvo otkupio od  grijeha i smrti. Otkupna cijena bila je život koji je Isus imao kao savršeni čovjek i koji je on dobrovoljno dao u našu korist (Rimljanima 3:24). Zato je apostol Ivan napisao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Zbog ovog jedinstvenog izraza ljubavi mi ljudi ponovo smo dobili mogućnost da živimo vječno. Pavao je kršćanima u Rimu napisao: “Jednim činom opravdanja dolazi do toga da se ljude svih vrsta proglašava pravednima za život” (Rimljanima 5:18).

Možemo biti sigurni da na Zemlji, u vrijeme koje Bog odredi, više neće biti patnji ni smrti. Umjesto toga, vladat će okolnosti prorečene u biblijskoj knjizi Otkrivenje: “Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4). Možda kažeš: ‘Ja to neću doživjeti.’ Međutim, činjenica je da to možeš doživjeti. No čak i ako umreš, Bog te može vratiti u život putem uskrsnuća (Ivan 5:28, 29). To je Božji naum s nama i on će to sigurno učiniti. Zaista, koliko je daleko od istine reći da se Bog ne brine za ljude!

Utješno je znati da je Bog pripremio dugoročno i trajno rješenje za ljudske patnje. No što je sa sadašnjim okolnostima? Što možemo učiniti ako izgubimo voljenu osobu ili nam dijete teško oboli? Još nije došlo vrijeme da Bog ukloni bolest i smrt. Biblija pokazuje da ćemo na to trebati još malo čekati. No Bog nas nije ostavio bez ikakve pomoći. Kršćanski učenik Jakov je rekao: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama” (Jakov 4:8). Da, naš Stvoritelj poziva nas da razvijemo blizak odnos s njim, a oni koji su s njim u takvom odnosu uvijek će osjećati njegovu podršku, čak i u najtežim situacijama.

Kako se možemo približiti Bogu? Kralj David postavio je prije otprilike tri tisuće godina slično pitanje: ‘Jehova! Tko može prebivati na svetoj gori tvojoj?’ (Psalam 15:1). David je sam odgovorio na to pitanje kad je rekao: “Tko hodi bez mane, tvori pravdu, i govori istinu iz srca svojega; tko ne opada jezikom svojim, ne čini drugome zla” (Psalam 15:2, 3). Drugim riječima, Jehova srdačno prihvaća one koji su, za razliku od Adama i Eve, odlučili ići pravim putem. On je blizu onih koji vrše njegovu volju (5. Mojsijeva 6:24, 25; 1. Ivanova 5:3).

Kako možemo vršiti Božju volju? Moramo naučiti što je “dobro i ugodno u očima našeg Spasitelja, Boga” i zatim postupati u skladu s time (1. Timoteju 2:3). To znači točno upoznati Božju Riječ, Bibliju (Ivan 17:3; 2. Timoteju 3:16, 17). No da bismo tako upoznali Bibliju, nije ju dovoljno tek usputno čitati. Trebamo učiniti isto što i Židovi iz Bereje koji su u prvom stoljeću slušali propovijedi apostola Pavla. O njima čitamo da su “primili riječ s najvećom gorljivošću, svaki dan pažljivo razmatrajući Pisma da vide je li to tako” (Djela apostolska 17:11).

Temeljito proučavanje Biblije i danas jača našu vjeru u Boga i pomaže nam da izgradimo blizak odnos s njim (Hebrejima 11:6). Ono nam pomaže i da ispravno razumijemo kako se Jehova ophodi s čovječanstvom — ne samo za njegovu trenutnu dobrobit već naročito za dugoročnu dobrobit svih koji prihvaćaju njegovo vodstvo.

Razmisli o komentarima nekih kršćana koji su razvili blizak odnos s Bogom. “Volim Jehovu iz sveg srca i jako sam mu zahvalna  na svemu”, kaže 16-godišnja Danielle. “Dao mi je brižne roditelje koji ga iskreno ljube i koji me poučavaju slušajući savjete iz njegove Riječi.” Jedan kršćanin iz Urugvaja napisao je: “Duboko cijenim Jehovu i zahvaljujem mu za njegovo prijateljstvo i dobrotu koju ničim ne možemo zaslužiti.” Bog prihvaća čak i one vrlo mlade. Gabriela, koja ima sedam godina, kaže: “Volim Boga više od svega na svijetu! Imam svoju Bibliju. Volim učiti o Bogu i njegovom Sinu.”

Danas se milijuni ljudi diljem svijeta svim srcem slažu sa psalmistom koji je rekao: “Meni je dobro biti blizu Boga” (Psalam 73:28). Oni dobivaju pomoć da se mogu nositi sa svojim problemima i imaju pouzdanu nadu u vječni život na rajskoj Zemlji (1. Timoteju 4:8). Zašto se i ti ne bi ‘približio Bogu’? Biblija nam jamči: “Nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27). Da, Bogu je zaista stalo do tebe!