Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Isusova čuda — šta možete naučiti iz njih?

Isusova čuda — šta možete naučiti iz njih?

Isusova čuda — šta možete naučiti iz njih?

MOŽDA ćete se iznenaditi kada saznate da se u biblijskim izveštajima o Isusovom životu nikada ne koristi reč koja se u grčkom jeziku obično koristila za „čudo“. Grčka reč (dinamis) koja se ponekad prevodi kao „čudo“ doslovno znači „sila“ (Luka 8:46). Takođe se može prevesti kao „sposobnost“ ili kao „moćno delo“ (Matej 11:20; 25:15). Prema jednom izučavaocu, ova grčka reč „ističe moćno delo koje je učinjeno, i, pre svega, silu kojom je to postignuto. U opisu tog događaja, naglasak je na Božjoj sili koja deluje“.

Druga grčka reč (teras) obično se prevodi kao „čudesan predznak“ (Dela apostolska 2:19). Ovim se izrazom naglašava kako je čudo uticalo na očevice. Mnoštvo ljudi i Isusovi učenici često su bili zadivljeni i začuđeni Isusovim moćnim delima (Marko 2:12; 4:41; 6:51; Luka 9:43).

Treća grčka reč (simion) kojom se označavaju Isusova čuda prevodi se kao „znak“. Ova reč „ukazuje na dublje značenje čuda“, kaže izučavalac Robert Definbau i dodaje: „Znak je čudo koje razjašnjava istinu o Gospodu Isusu.“

Iluzija ili moć od Boga?

Biblija ne opisuje Isusova čuda kao trikove ili iluzije smišljene da zabave ljude. To je bilo ispoljavanje „Božje veličanstvene moći“, što se na primer videlo u slučaju dečaka iz koga je Isus isterao demona (Luka 9:37-43). Da li je Svemoćnom Bogu nemoguće da učini takva moćna dela — s obzirom da je opisan kao Onaj koji ima ’veliku silu i moć‘? (Isaija 40:26). Naravno da nije!

Izveštaji iz Jevanđelja ukazuju na otprilike 35 Isusovih čuda. Međutim, ne zna se njihov ukupan broj. Na primer, u Mateju 14:14 stoji: „[Isus] vide silan narod; i sažali se na njih, i izleči njihove bolesne.“ Ne kaže se koliko je bolesnih ljudi tada izlečio.

Takva moćna dela bila su snažan dokaz za Isusovu tvrdnju da je Božji Sin, obećani Mesija. I samo Pismo pokazuje da je Isus mogao da vrši čuda zahvaljujući moći koju je dobio od Boga. Apostol Petar je ukazao na Isusa kao na „čoveka koga je vama Bog javno pokazao moćnim delima i čudesnim predznacima i znakovima koje je Bog posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate“ (Dela apostolska 2:22). Jednom drugom prilikom Petar je rekao da je „Bog pomazao [Isusa] svetim duhom i silom, a on je prolazio zemljom čineći dobro i lečeći sve koje je Đavo tlačio; jer Bog beše s njim“ (Dela apostolska 10:37, 38).

Isusova čuda bila su neraskidivo povezana s njegovom porukom. Marko 1:21-27 otkriva kako je jednom prilikom mnoštvo reagovalo na Isusovo poučavanje i na jedno njegovo čudo. U Marku 1:22 stoji da je mnoštvo ’bilo zadivljeno njegovim načinom poučavanja‘, a 27. stih ističe da su ljudi bili „zapanjeni“ kada je isterao demona. I Isusova moćna dela i njegova poruka pružali su dokaz da je on bio obećani Mesija.

Isus nije samo tvrdio da je Mesija; on je to i dokazao ne samo rečima i postupcima, već i čudima koja je vršio silom koju je dobio od Boga. Kada su njegova uloga i njegov autoritet dovedeni u pitanje, Isus je neustrašivo odgovorio: „Ja imam svedočanstvo veće od Jovanovog, jer dela koja mi je Otac dodelio da izvršim, sama ta dela koja činim, svedoče o meni da me je Otac poslao“ (Jovan 5:36).

Oznake verodostojnosti

Zašto možemo biti sigurni da su se Isusova čuda stvarno dogodila? Osmotrimo neke oznake njihove verodostojnosti.

Dok je vršio moćna dela, Isus nikada nije skretao pažnju na sebe. Postarao se da Bogu pripadnu čast i slava za svako čudo koje je izvršio. Na primer, pre nego što je izlečio jednog slepog čoveka, Isus je naglasio da će to učiniti „zato da se na njemu pokažu Božja dela“ (Jovan 9:1-3; 11:1-4).

Za razliku od iluzionista, mađioničara i iscelitelja verom, Isus se nikada nije služio hipnozom, prevarom, spektakularnim prizorima, činima niti ritualima koji apeluju na emocije. Nije pribegavao sujeverju, niti je koristio relikvije. Zapazi kako je Isus na neupadljiv način izlečio dva slepa čoveka. U izveštaju stoji: „Sažalivši se, Isus dotače njihove oči, i odmah progledaše i pođoše za njim“ (Matej 20:29-34). Nije bilo nikakvog rituala, obreda niti upadljivog razmetanja. Isus je čudesna dela vršio u javnosti, često pred mnogim očevicima. Nije koristio posebno osvetljenje ili specijalne efekte. Nasuprot tome, današnja navodna čuda često se ne mogu potkrepiti dokazima (Marko 5:24-29; Luka 7:11-15).

Isus je ponekad naglašavao da je osoba koju je čudom izlečio imala veru. Međutim, ako neka osoba nije imala veru, to Isusa nije sprečilo da izvrši čudo. Dok je bio u Kapernaumu u Galileji, „ljudi mu dovedoše mnoge koji behu opsednuti demonima; i on istera duhove jednom rečju, i izleči sve bolesne“ (Matej 8:16).

Isus je činio čuda da bi udovoljio stvarnim fizičkim potrebama ljudi, a ne da bi zadovoljio nečiju radoznalost (Marko 10:46-52; Luka 23:8). Osim toga, Isus nikada nije činio čuda radi neke materijalne koristi (Matej 4:2-4; 10:8).

Šta reći o izveštajima iz Jevanđelja?

Pojedinosti o Isusovim čudima saznajemo preko stranica četiri Jevanđelja. Da li imamo razloga da se oslonimo na ove izveštaje dok razmatramo da li je Isus stvarno izvršio čuda koja mu se pripisuju? Da, imamo.

Kao što smo već ranije zapazili, Isus je činio čuda u javnosti, pred mnogim očevicima. Prva Jevanđelja su zapisana dok je većina očevidaca još bila živa. Knjiga The Miracles and the Resurrection o iskrenosti pisaca Jevanđelja kaže: „Bilo bi nepravedno optužiti pisce Jevanđelja da su istorijske činjenice svrstali zajedno s pričama o čudima radi teološke propagande. Oni su imali nameru da budu pošteni zapisivači.“

Jevreji koji su se protivili hrišćanstvu nikada nisu doveli u pitanje moćna dela koja su opisana u Jevanđeljima. Oni su samo doveli u pitanje silu pomoću koje su ta dela izvršena (Marko 3:22-26). Ni klevetnici koji su kasnije živeli nisu mogli da poreknu Isusova čuda. Štaviše, neki izvori iz prvog i drugog veka naše ere ukazuju na čudesna dela koja je Isus vršio. Jasno je da imamo svaki razlog da izveštaje iz Jevanđelja koji govore o Isusovim čudima smatramo verodostojnima.

Čovek koji je činio čuda

Naše razmatranje bi bilo nepotpuno ukoliko bismo samo tražili logične dokaze za to da li su se Isusova čuda dogodila ili ne. Opisujući Isusova čudesna dela, Jevanđelja otkrivaju čoveka dubokih osećanja, koji se iskreno zanima za dobrobit drugih ljudi i zaista saoseća s njima.

Osmotrimo slučaj čoveka koji je bolovao od gube i koji je Isusu pristupio sa očajničkom molbom: „Samo ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Isus se ’na to sažalio‘, te je ispružio ruku, dotakao gubavca i rekao: „Hoću. Očisti se.“ Čovek je odmah bio izlečen (Marko 1:40-42). Isus je tako pokazao saosećanje koje ga je pokretalo da koristi od Boga datu moć da vrši čuda.

Šta se desilo kada je Isus naišao na pogrebnu povorku koja je izlazila iz grada Naina? Mladić koji je preminuo bio je sin jedinac jedne udovice. ’Sažalivši se‘ na ženu, Isus joj je prišao i rekao: „Ne plači.“ Zatim je njenog sina vratio u život (Luka 7:11-15).

Utešna pouka iz Isusovih čuda jeste da se on ’sažalio‘ na ljude i pomagao im. Međutim, Isusova čuda nisu samo istorija. „Isus Hrist je isti juče i danas, i zauvek“, stoji u Jevrejima 13:8. On danas vlada kao Kralj na nebu, spreman da moć koju je dobio od Boga iskoristi na mnogo veličanstveniji način nego što je to činio dok je kao čovek živeo na zemlji. Uskoro će Isus tu moć upotrebiti da izleči poslušne ljude. Jehovinim svedocima će biti drago da vam pomognu da saznate više o ovom svetlom izgledu za budućnost.

[Slike na stranama 4, 5]

Isusova čuda su bila manifestacija „Božje veličanstvene moći“

[Slika na 7. strani]

Isus je bio čovek dubokih osećanja