Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovina veličanstvena djela stvaranja

‘Neće nestati ni ljeta ni zime’

‘Neće nestati ni ljeta ni zime’

ŽARKO sunce svom žestinom sja nad pustinjom. U drugim dijelovima Zemlje ono nakon hladne zime donosi toplinu. Da, Sunčeva toplina jedan je od glavnih činilaca koji utječu na klimu i godišnja doba.

U različitim dijelovima svijeta godišnja doba imaju različita obilježja. No kako ona utječu na tebe? Raduješ li se dolasku proljeća kada vidiš kako se drveće i cvijeće budi? Voliš li blage ljetne večeri? Uživaš li u prohladnim jesenskim danima i prekrasnoj predstavi u kojoj lišće mijenja boje? Umiruje li te pogled na snijegom prekrivenu šumu?

Zbog čega postoje godišnja doba? Kratko rečeno, zbog Zemljinog nagiba. Njena os rotacije nije okomita na ravninu putanje kojom ona kruži oko Sunca, već je nagnuta za oko 23,5 stupnjeva. Da Zemljina os nije pod nagibom, ne bi bilo godišnjih doba. Zapravo, bilo bi uvijek isto godišnje doba. To bi utjecalo na vegetaciju te ciklus sjetve i žetve.

Promatrajući izmjenu godišnjih doba možemo doći do zaključka da je iza toga stajao Stvoritelj. Obraćajući se Jehovi Bogu, psalmist je prikladno izjavio: “Ti si utvrdio sve krajeve zemaljske, ljeto i zimu ti si uredio” (Psalam 74:17). *

Promatraču na Zemlji nebeska tijela nepogrešivo pokazuju koje je godišnje doba. Kada je stvorio naš Sunčev sustav, Bog je odredio: “Neka budu vidjela na svodu nebeskom (...) da budu znaci vremenima i danima i godinama” (1. Mojsijeva 1:14). U toku jedne godine Zemlja na svojoj putanji dospije u dvije točke u kojima je sunce u podne točno iznad ekvatora. Ta pojava naziva se ekvinocij (ravnodnevica) i u mnogim zemljama označava početak proljeća i jeseni. Tijekom ekvinocija dan i noć na cijeloj Zemlji traju gotovo jednako dugo.

No, postojanje i početak godišnjih doba ne ovisi samo o gibanju i položaju nebeskih tijela. Godišnja doba, klima i vrijeme — sve je to međusobno povezano u jedan složeni sustav koji održava život. Obraćajući se ljudima iz Male Azije — od kojih su mnogi bili dobro upoznati sa zemljoradnjom i proizvodnjom hrane — kršćanski apostol Pavao i njegov suradnik Barnaba izjavili su da je Bog taj koji im daje “kišu s neba i plodna razdoblja, do sita puneći [njihova] srca jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:14-17).

Čudesna fotosinteza proces je bez kojeg ne bi bilo biljaka na kopnu i fitoplanktona u moru. Zato vrijeme i klima utječu na hranidbene lance i biološku raznolikost, i to na složene načine. Pavao je s pravom ukazao na Jehovinu ruku u svemu tome kad je rekao: “Zemlja koja pije kišu što često pada na nju, i koja onda rađa bilje koje je dobro onima za koje se ona i obrađuje, prima zauzvrat blagoslov od Boga” (Hebrejima 6:7).

Riječ “blagoslov” poprima novo značenje ako samo zastaneš i razmisliš o tome što se događa tamo gdje proljeće donese umjerene temperature, duže dane, više sunca i pravovremene kiše. Cvijeće pupa, a kukci izlaze iz svojih zimskih skrovišta, spremni za oprašivanje biljaka. Ptice, poput plave šojke na donjoj fotografiji, ispunjavaju šumu svojim bojama i pjesmom, a sav krajolik počinje vrvjeti životom. Sve se odvija brzo i sve živo u prirodi se budi, obnavlja i raste (Pjesma nad pjesmama 2:12, 13). Tako je u kasno ljeto ili u jesen sve spremno za žetvu (2. Mojsijeva 23:16).

Položaj Zemlje, dan i noć, godišnja doba, sjetva i žetva daju divno svjedočanstvo o Jehovinim djelima. Sigurni smo da će nakon ljeta doći i zima. Konačno, sam je Bog obećao: “Odsada dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći” (1. Mojsijeva 8:22).

^ odl. 6 Vidi Kalendar Jehovinih svjedoka za 2004, mjeseci srpanj/kolovoz.

[Slika na stranici 9]

Jednogrbe deve (sjeverna Afrika i Arapski poluotok)