1, 2. Koji je zadatak dobio Petar, i tko mu ga je dao?

‘ISUS iz Nazareta naredio nam je da propovijedamo narodu i da damo temeljito svjedočanstvo da je to Onaj kojeg je Bog odredio za suca živima i mrtvima’ (Djela apostolska 10:38, 42). Tim je riječima apostol Petar Korneliju i njegovoj obitelji objasnio da je dobio zadatak da bude propovjednik.

² Kada je Isus dao taj zadatak? Petar je vjerojatno mislio na ono što je uskrsnuli Isus rekao kratko prije nego što je uzašao na nebo. Tom je prilikom svojim vjernim učenicima rekao: “Bit ćete mi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijeloj Judeji i Samariji i do najudaljenijeg dijela zemlje” (Djela apostolska 1:8). Međutim, Petar je i prije toga znao da će kao Isusov učenik morati govoriti drugima o svojoj vjeri u Isusa.

3. Koje je čudo Isus učinio, i koji je poziv uputio Petru i Andriji?

³ Nekoliko mjeseci nakon svog krštenja 29. n. e. Isus je propovijedao kod Galilejskog mora, gdje su Petar i njegov brat Andrija radili kao ribari. Cijelu su noć ribarili, ali ništa nisu ulovili. No Isus je rekao: “Otplovi tamo  gdje je duboko, pa spustite svoje mreže za lov.” Kad su to učinili, “zahvatili su veliko mnoštvo riba. Zapravo, mreže su im se počele razdirati.” Vidjevši to čudo, Petar se uplašio, no Isus ga je umirio riječima: “Ne boj se. Odsada ćeš loviti žive ljude” (Luka 5:4-10).

4. (a) Kako je Isus pripremio svoje učenike na svjedočenje? (b) Kakva je trebala biti služba Isusovih učenika u usporedbi s njegovom?

⁴ Petar i Andrija te Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan odmah su ostavili svoje brodove i pošli za Isusom. Skoro tri godine bili su s njim na njegovim propovjedničkim putovanjima i učili kako biti dobri propovjednici (Matej 10:7; Marko 1:16, 18, 20, 38; Luka 4:43; 10:9). Na kraju tog perioda poučavanja, 14. nisana 33. n. e., Isus im je rekao: “Tko pokazuje vjeru u mene, i on će činiti djela koja ja činim; i činit će djela veća od ovih” (Ivan 14:12). Isusovi učenici trebali su, poput njega, dati temeljito svjedočanstvo, no u mnogo većem omjeru. Kao što su uskoro saznali, oni i svi budući učenici svjedočit će ‘svim narodima’ sve “do završetka sustava stvari” (Matej 28:19, 20).

5. Kako nam koristi poučavanje koje je Isus pružio svojim sljedbenicima?

⁵ Mi živimo u ‘završetku sustava stvari’ (Matej 24:3). Za razliku od prvih učenika, ne možemo ići s Isusom i promatrati kako propovijeda ljudima. Pa ipak, puno možemo naučiti iz njegovog poučavanja tako da u Bibliji čitamo kako je propovijedao i koje je upute davao svojim sljedbenicima (Luka 10:1-11). Međutim, ovaj članak govorit će o nečemu drugom što je jako važno, a što je Isus pokazao svojim učenicima — o ispravnom stavu prema propovijedanju.

6, 7. Što je Isusu pomoglo da ima uspjeha u službi, i kako ga možemo oponašati?

⁶ Zašto je Isus imao toliko uspjeha u davanju svjedočanstva? Između ostalog, zato što mu je bilo jako stalo do ljudi i što se brinuo za njih. Psalmist je prorekao da će Isus ‘biti milostiv ništemu i ubogom’ (Psalam 72:13). On je doista ispunio to proročanstvo. Biblija kaže da je jednom prilikom ‘vidio mnoštvo i da se sažalio na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira’ (Matej 9:36). Čak su i veliki grešnici osjećali da mu je stalo do njih i bili su mu privučeni (Matej 9:9-13; Luka 7:36-38; 19:1-10).

⁷ I mi ćemo imati uspjeha ako pokažemo ljudima da nam je stalo do njih. Prije nego kreneš u službu, zašto ne bi nakratko razmislio koliko je ljudima potrebna poruka koju im nosiš? Razmisli o problemima koje možda imaju, a koje će jedino Kraljevstvo riješiti. Pozitivno gledaj na svaku osobu jer ne znaš tko će povoljno reagirati na poruku koju nosiš. Možda se baš iduća osoba koju ćeš sresti molila da joj dođe netko poput tebe i pomogne joj!

8. Što, po uzoru na Isusa, njegove sljedbenike motivira da propovijedaju dobru vijest?

⁸ Dobra vijest koju je Isus objavljivao ticala se ispunjenja Jehovine volje, posvećenja Njegovog imena i opravdanja Njegovog prava vladanja — najvažnijih pitanja koja stoje pred ljudima (Matej 6:9, 10). Zato što je volio svog Oca, Isus je želio ostati vjeran do kraja i dati temeljito svjedočanstvo o Kraljevstvu, putem kojeg će se riješiti ta pitanja (Ivan 14:31). Budući da i Isusove današnje sljedbenike motivira ljubav, oni marljivo sudjeluju u službi propovijedanja. Apostol Ivan je rekao: “Ljubav prema Bogu znači ovo: da držimo njegove zapovijedi”, uključujući i zapovijed da propovijedamo dobru vijest i činimo učenike (1. Ivanova 5:3; Matej 28:19, 20).

9, 10. Prema kome još, osim prema Bogu, osjećamo ljubav koja nas potiče da damo temeljito svjedočanstvo?

⁹ Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Ako me ljubite, držat ćete moje zapovijedi. Tko  ima moje zapovijedi i drži ih, to je onaj koji me ljubi” (Ivan 14:15, 21). Prema tome, ljubav prema Isusu treba nas motivirati da svjedočimo za istinu i držimo ostale njegove zapovijedi. Kad se jednom pojavio nakon uskrsnuća, Petru je rekao: ‘Hrani moje jaganjce. Pasi moje ovčice. Hrani moje ovčice.’ Što je Petra trebalo potaknuti na to? Isus je ukazao na to kad je više puta zapitao Petra: ‘Ljubiš li me? Ljubiš li me? Imaš li naklonost prema meni?’ Da, Petrova ljubav prema Isusu, naklonost koju je osjećao prema njemu, potaknula ga je na davanje temeljitog svjedočanstva, na to da pronađe Isusove “ovčice” i potom bude njihov duhovni pastir (Ivan 21:15-17).

¹⁰ Mi danas Isusa ne poznajemo osobno, kao što ga je Petar poznavao. Pa ipak, razumijemo što je Isus učinio za nas. Naša su srca dirnuta velikom ljubavlju koja ga je navela da ‘okusi smrt za svakoga’ (Hebrejima 2:9; Ivan 15:13). Osjećamo se kao i Pavao, koji je napisao: ‘Ljubav koju Krist ima snažno nas potiče. On je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega’ (2. Korinćanima 5:14, 15). Cijenimo li Isusovu ljubav te da li i mi njega ljubimo pokazujemo ako ozbiljno shvatimo zadatak o davanju temeljitog svjedočanstva (1. Ivanova 2:3-5). Na propovijedanje nikada ne bismo smjeli gledati olako, kao da Isusovu žrtvu smatramo nečim od obične vrijednosti (Hebrejima 10:29).

11, 12. Iz kojeg je razloga Isus došao u svijet, i kako je ostao usredotočen na to?

¹¹ Kad je Isus bio pred Poncijem Pilatom, rekao je: ‘Zato sam se rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu’ (Ivan 18:37). Isus ničemu nije dozvolio da ga odvrati od svjedočenja za istinu. To je bila Božja volja za njega.

¹² Sotona je iskušao Isusa u tome. Kratko nakon što se Isus krstio, ponudio mu je da bude utjecajna osoba u svijetu i želio mu je dati “sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu” (Matej 4:8, 9). Kasnije su ga Židovi htjeli postaviti za kralja (Ivan 6:15). Neki možda pomisle na koristi koje bi uslijedile da je Isus prihvatio te ponude, možda smatraju da bi kao kralj na Zemlji mogao učiniti mnogo dobra za ljude. No Isus nije tako razmišljao. Za njega je najvažnije bilo svjedočiti za istinu.

13, 14. (a) Čime se Isus nije zaokupio? (b) Što je Isus postigao iako je u materijalnom pogledu bio siromašan?

¹³ Pored toga, Isus se nije zaokupio zgrtanjem bogatstva. Zbog toga nije živio lagodnim životom. Čak nije imao ni svoj dom. Jednom je rekao: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta, a Sin čovječji nema gdje položiti glavu” (Matej 8:20). Biblija izvještava da je nakon Isusove smrti jedina vrijedna stvar koju je imao bila njegova haljina za koju su rimski vojnici bacili ždrijeb (Ivan 19:23, 24). Znači li to da je Isusov život bio čisti promašaj? Nipošto!

¹⁴ Isus je postigao daleko više nego što bi najbogatiji dobrotvor ikad mogao. Pavao je rekao: “Poznajete nezasluženu dobrohotnost našeg Gospodina Isusa Krista, da je, iako je bio bogat, postao siromašan zbog vas, da biste vi postali bogati njegovim siromaštvom” (2. Korinćanima 8:9; Filipljanima 2:5-8). Iako je u materijalnom pogledu bio siromašan, Isus je poniznim osobama omogućio da  vječno žive u savršenstvu. Uistinu smo veoma zahvalni na tome! A kako se tek radujemo zbog nagrade koju je primio jer je ostao usredotočen na izvršenje Božje volje! (Psalam 40:8; Djela apostolska 2:32, 33, 36).

15. Što je vrednije od bogatstva?

¹⁵ Kršćani koji danas nastoje oponašati Isusa također nisu zaokupljeni zgrtanjem bogatstva (1. Timoteju 6:9, 10). Oni znaju da bogatstvo život može učiniti lagodnijim, ali svjesni su da o njemu ne ovisi njihova vječna budućnost. Kad kršćanin umre, bogatstvo za njega više nema nikakvu vrijednost, kao što ni Isusu njegova haljina nije imala vrijednost kad je umro (Propovjednik 2:10, 11, 17-19; 7:12). Kad kršćanin umre, pravu vrijednost ima jedino njegov odnos s Jehovom i Isusom Kristom (Matej 6:19-21; Luka 16:9).

16. Kako je Isus reagirao na protivljenje?

¹⁶ Isusa protivljenje nije odvratilo od svjedočenja za istinu. Iako je znao da će njegova zemaljska služba završiti žrtvenom smrću, to ga nije obeshrabrilo. Pavao je o Isusu rekao: “Zbog radosti koja je stajala pred njim pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu, i sjeo je s desne strane Božjeg prijestolja” (Hebrejima 12:2). Zapazi da je Isus ‘prezreo sramotu’. Nije ga zanimalo što će protivnici misliti o njemu. Za njega je najvažnije bilo izvršiti Božju volju.

17. Što možemo naučiti od Isusove ustrajnosti?

¹⁷ Govoreći kako izvući pouku iz Isusove ustrajnosti, Pavao potiče kršćane: “Dobro promotrite onoga koji je pretrpio takav protivan govor od onih koji su grešnici protiv vlastitih interesa, da se ne umorite i da ne klonete u svojim dušama” (Hebrejima 12:3). Istina, možda smo iscrpljeni ako iz dana u dan moramo trpjeti protivljenje ili ismijavanje. Možda smo umorni od toga da se stalno odupiremo privlačnostima svijeta, čime možda razočaravamo članove obitelji i rodbinu koji nas nagovaraju da postanemo “netko i nešto”. Međutim, poput Isusa, mi se uzdamo u Jehovinu pomoć dok odlučno stavljamo Kraljevstvo na prvo mjesto u životu (Matej 6:33; Rimljanima 15:13; 1. Korinćanima 2:4).

18. Koju dobru pouku možemo izvući iz riječi koje je Isus uputio Petru?

¹⁸ Da Isusa ništa nije moglo odvratiti od onog što mu je bilo najvažnije, pokazao je kad je svojim učenicima govorio o svojoj skoroj smrti. Petar je rekao Isusu da ‘bude dobar’ prema sebi i uvjeravao ga je da ga ‘takvo što nipošto neće snaći’. Isus nije želio  slušati ništa što bi moglo oslabiti njegovu odlučnost da izvrši Jehovinu volju. Okrenuo je leđa Petru i rekao: “Odlazi iza mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer ne misliš Božje misli, nego ljudske” (Matej 16:21-23). Budimo i mi jednako tako odlučni odbaciti ljudske misli. Umjesto toga, uvijek se vodimo Božjim mislima!

19. Koji je bio najvažniji dio Isusove službe iako je činio mnoga čuda?

¹⁹ Isus je učinio mnoga čuda kako bi pokazao da je Mesija. Čak je uskrsavao mrtve. Ta su djela privlačila mnoštva, no Isus nije došao na Zemlju samo da bi se bavio socijalnim radom. Došao je da svjedoči za istinu. Znao je da je sva materijalna pomoć koju je pružao samo privremena. Čak su i oni koje je uskrsnuo opet morali umrijeti. Jedino je svjedočenjem za istinu mogao pomoći pojedincima da dobiju vječni život (Luka 18:28-30).

20, 21. Kakav uravnotežen stav imaju pravi kršćani o činjenju dobra?

²⁰ Danas se neki pojedinci trude oponašati Isusova dobra djela tako što grade bolnice ili sudjeluju u drugim društveno korisnim djelatnostima u siromašnim dijelovima svijeta. To ponekad čine uz veliku osobnu žrtvu i zaista je pohvalno koliko se iskreno predaju tome. Međutim, svaka takva pomoć je u najbolju ruku kratkotrajna. Jedino će Kraljevstvo donijeti trajno olakšanje. Stoga se Jehovini svjedoci, kao i Isus, usredotočuju na svjedočenje za istinu o tom Kraljevstvu.

²¹ Dakako, pravi kršćani čine dobra djela. Pavao je napisao: “Dok za to imamo pogodno vrijeme, činimo dobro svima, a naročito onima koji su nam srodni u vjeri” (Galaćanima 6:10). U teško vrijeme ili kad je netko u nevolji mi ne oklijevamo ‘činiti dobro’ svojim bližnjima ili svojoj kršćanskoj braći. Pa ipak, ne zaboravljamo što nam je najvažnije — svjedočiti za istinu.

22. Zašto kršćani propovijedaju svojim bližnjima?

²² Pavao je napisao: “Zaista, jao meni ako ne objavljujem dobru vijest!” (1. Korinćanima 9:16). On nije olako shvaćao dobru vijest jer je propovijedanje nje značilo život njemu i onima koji ga slušaju (1. Timoteju 4:16). I mi imamo takav stav prema službi propovijedanja.  Želimo pomoći svojim bližnjima. Želimo dokazati da ljubimo Jehovu. Želimo dokazati da ljubimo Isusa i cijenimo veliku ljubav koju nam je pokazao. Stoga propovijedamo dobru vijest i tako ne živimo “više za ljudske želje nego za Božju volju” (1. Petrova 4:1, 2).

23, 24. (a) Što učimo iz događaja o čudesnom ulovu ribe? (b) Tko danas daje temeljito svjedočanstvo?

²³ Poput Isusa, kad nas drugi ismijavaju ili ljutito odbacuju našu poruku, ostajemo usredotočeni na ono najvažnije. Mi izvlačimo pouku iz čuda koje je Isus učinio kad je pozvao Petra i Andriju da ga slijede. Svjesni smo da ako slušamo Isusa i, takoreći, bacamo mreže čak i u vode za koje mislimo da u njima ništa nećemo uloviti, naše ribarenje može uroditi plodom. Mnogi kršćani ostvarili su dobar ulov nakon što su godinama ribarili u vodama koje naizgled nisu bile bogate ribom. Drugi su se preselili tamo gdje je ulov bogatiji i postigli izvrsne rezultate. U kakvoj god da se situaciji nalazimo, nećemo prestati bacati svoje mreže. Znamo da Isus još nije rekao da je propovijedanje završeno u ijednom dijelu Zemlje (Matej 24:14).

²⁴ Više od šest milijuna Jehovinih svjedoka propovijeda u preko 230 zemalja. Kula stražara od 1. veljače 2005. sadržavat će godišnji svjetski izvještaj o njihovoj aktivnosti u 2004. službenoj godini. Taj će izvještaj pokazati da Jehova bogato blagoslivlja djelo propovijedanja. Dok ovaj sustav stvari ne dođe svom kraju, nastavimo postupati u skladu s Pavlovim poticajnim riječima: “Propovijedaj riječ, čini to s osjećajem hitnosti”! (2. Timoteju 4:2). Dajmo temeljito svjedočanstvo sve dok Jehova ne kaže da je propovijedanje završeno!

Od ove godine svjetski izvještaj Jehovinih svjedoka za pojedinu službenu godinu neće se objavljivati u izdanju Kule stražare od 1. siječnja, nego u izdanju od 1. veljače.