JEHOVIN narod morao je donijeti odluku — hoće li se pokoriti bezbožnom vladaru drevnog Egipta ili će poslušati Jehovu Boga, izaći iz ropstva i nastaniti se u Obećanoj zemlji?

Drski faraon odbio je pustiti Jehovin narod, stoga je Jehova Egiptu nanio deset nevolja. Bio je to silan dokaz njegove moći! Egipatski bogovi nisu mogli spriječiti nevolje.

Kad je faraonu rečeno da pusti Božji narod, podrugljivo je rekao: “Tko je Jehova da poslušam glas njegov i pustim Izraela? Ne znam Jehovu, niti ću pustiti Izraela” (2. Mojsijeva 5:2). Zbog toga je Egipat zadesilo deset nevolja: (1) voda se pretvorila u krv, (2) žabe, (3) komarci, (4) obadi, (5) pomor stoke, (6) čirevi na ljudima i životinjama, (7) tuča, (8) skakavci, (9) tama i (10) smrt prvorođenaca u Egiptu, među kojima je bio i faraonov sin. Faraon je na koncu dopustio Hebrejima da odu. Čak ih je požurivao da idu! (2. Mojsijeva 12:31, 32).

Oko tri milijuna ljudi — izraelskih muškaraca, žena i djece te mnoštvo drugih ljudi — žurno je krenulo na put (2. Mojsijeva 12:37, 38). No, faraon je ubrzo krenuo za njima sa svojom silnom vojskom. Izgledalo je da se Izraelci nalaze u stupici između Crvenog mora, nemilosrdne pustinje i faraonove vojske. Usprkos tome, Mojsije je rekao narodu: “Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Jehova izbaviti” (2. Mojsijeva 14:8-14).

Jehova je čudom prouzročio da se vode Crvenog mora razdvoje kako bi Izraelci mogli pobjeći. Kad su Egipćani pošli za njima, Bog je prouzročio da se vode vrate. “Kola Faraonova i vojsku njegovu [Jehova] vrže u more” (2. Mojsijeva 14:26-28; 15:4). Ponosni faraon odbio je dati slavu Jehovi i stoga je doživio katastrofalan kraj.

Jehova je kod Crvenog mora pokazao da je “velik ratnik” (2. Mojsijeva 15:3). U nadahnutom izvještaju stoji: “Vidje Izrael silu veliku, koju pokaza Jehova na Egipćanima, i narod se poboja Jehove, i vjerova Jehovi” (2. Mojsijeva 14:31; Psalam 136:10-15). Narod je od srca iskazao zahvalnost Bogu — muškarci su se pridružili Mojsiju u pobjedničkoj pjesmi, a njegova sestra Mirjam povela je žene u plesu. *

Jehovini današnji sluge iz ovog velikog spasenja mogu izvući nekoliko pouka koje jačaju vjeru. Jedna pouka je to da Jehova ima neograničenu moć i da može pružiti svu potrebnu pomoć svom narodu. U svojoj pobjedničkoj pjesmi Mojsije i Izraelci radosno su pjevali: “Desnica tvoja, Jehova, proslavi se u sili; desnica tvoja, Jehova, satre neprijatelja” (2. Mojsijeva 15:6).

Daljnja pouka je da Svemogući svim srcem želi zaštititi svoj narod. Izraelci su pjevali: “Sila je moja i pjesma moja Jah, koji me izbavi, on je Bog moj, i slaviću ga.” Još jedna pouka je da se nitko ne može uspješno protiviti volji Jehove Boga. U pjesmi pobjede Božji  oslobođeni narod pjevao je: “Tko je kao ti među silnima, Jehova? Tko je kao ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa” (2. Mojsijeva 15:2, 11).

Poput faraona u drevnom Egiptu, i današnji vladari progone Jehovin narod. Drski vođe mogu ‘govoriti riječi čak i protiv Svevišnjega i ugnjetavati svete sluge Najvišega’ (Danijel 7:25, NS; 11:36). No Jehova svom narodu jamči: “Nikakvo oružje protiv tebe načinjeno neće biti uspješno i zlim ćeš proglasiti svaki jezik koji se na sudu podigne na tebe. To je nasljedstvo slugu Jehovinih” (Izaija 54:17, NS).

Božji protivnici neće uspjeti u svojim namjerama, kao što ni faraon i njegova vojska nisu uspjeli. Izlazak iz Egipta i druga izbavljenja koja je Jehova pružao pokazuju da se s pravom držimo načela koje su Isusovi apostoli izrazili riječima: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29).