PLAN jednostavno nije imao greške. Židovi će nestati u temeljitom i učinkovitom pokolju. Točno određenog dana svi će Židovi u carstvu, koje se proteže od Indije do Etiopije, biti istrijebljeni. Tako je to zamislio jedan spletkar. No, promakla mu je jedna vrlo važna pojedinost. Bog nebeski može izbaviti svoj izabrani narod iz svake pogibeljne situacije. Priča o tom izbavljenju zabilježena je u biblijskoj knjizi o Esteri.

Knjigu o Esteri napisao je postariji Židov koji se zvao Mardohej. Ona obuhvaća razdoblje od otprilike 18 godina za vrijeme vladavine perzijskog kralja Ahasvera (Asvera), odnosno Kserksa I. Ta dojmljiva pripovijest pokazuje kako je Jehova svoj narod, premda je bio rasut diljem ogromnog carstva, spasio od zlih namjera neprijatelja. Danas ta spoznaja uistinu jača vjeru Jehovinog naroda, koji svom Bogu vrši svetu službu u 235 zemalja. Osim toga, u Knjizi o Esteri opisane su osobe čiji primjer trebamo oponašati i osobe koje služe kao negativan primjer. Da, “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12).

Treće godine svog vladanja (493. pr. n. e.) kralj Ahasver priredio je ogromnu kraljevsku gozbu. Kraljica Vastija, poznata po svojoj ljepoti, navukla je na sebe kraljev gnjev i ostala bez krune. Od svih lijepih djevica u carstvu na njeno je mjesto izabrana Židovka Ediza. Ona je poslušala savjet svog bratića Mardoheja i nije otkrila da je Židovka, već se služila svojim perzijskim imenom Estera.

Nakon nekog vremena oholi Aman uzdignut je na položaj glavnog upravitelja carstva. Aman se razgnjevio jer mu se Mardohej ‘nije klanjao niti je padao’ pred njim, te je skovao plan da istrijebi sve Židove u Perzijskom Carstvu (Estera 3:2). Aman je uvjerio kralja Ahasvera da prihvati njegovu zamisao i naveo ga da izda edikt kako bi se to istrebljenje moglo provesti. Kad je to doznao, Mardohej se ‘obukao u kostrijet i posuo pepelom’ (Estera 4:1). Estera je sada nešto morala učiniti. Pozvala je kralja i njegovog glavnog upravitelja na privatnu gozbu. Kad je vidjela da su zadovoljni, Estera ih je zamolila da sutradan ponovno dođu na gozbu. Aman je zbog toga bio vrlo veseo. Međutim, razbjesnio se kada mu se Mardohej ponovno nije htio pokloniti. Zato je smislio kako će pogubiti Mardoheja prije sutrašnje gozbe.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:3-5 — Je li gozba trajala 180 dana? U tekstu ne piše da je gozba trajala toliko dugo, već da je kralj svojim službenicima  180 dana pokazivao bogatstvo i krasotu svog slavnog kraljevstva. Možda je kralj to dugačko razdoblje iskoristio za isticanje slave svog kraljevstva kako bi zadivio velikaše i uvjerio ih da je sposoban izvršiti svoje planove. U tom bi se slučaju 3. i 5. redak mogli odnositi na sedmodnevnu gozbu koja se održala nakon razdoblja od 180 dana.

1:8 — Što znače riječi: “Pićem nitko ne navaljivaše po naredbi”? Tom je prigodom kralj Ahasver učinio iznimku s obzirom na ono što je vjerojatno bio perzijski običaj, naime da ljudi na takvim svečanostima jedni druge potiču na ispijanje određene količine pića. “Svatko je mogao piti koliko je htio, malo ili puno”, stoji u jednom priručniku.

1:10-12 — Zašto se kraljica Vastija nije htjela pojaviti pred kraljem? Neki učenjaci pretpostavljaju da se kraljica oglušila o zapovijed zato što se nije htjela ponižavati pred kraljevim pijanim gostima. S druge strane, možda ta izvana lijepa kraljica nije bila podložna u srcu. Iako Biblija ne otkriva njene poticaje, kraljevi mudri ljudi smatrali su da je poslušnost mužu vrlo važna te da će Vastijin loš primjer utjecati na sve žene u perzijskim pokrajinama.

2:14-17 — Je li Estera imala spolne odnose s kraljem prije nego što ju je uzeo za ženu? Ne, nije. Izvještaj pokazuje da se žena dovedena kralju sljedećeg jutra vraćala u drugu kuću pod nadzorom kraljevog eunuha, “čuvara inočkoga”. Žene koje bi s kraljem provele noć time bi postajale njegove inoče, odnosno žene koje je kralj uzimao pored pravih žena. Međutim, nakon što je vidjela kralja, Estera nije odvedena u kuću za inoče. Kada su je doveli pred Ahasvera, “kralju omilje Estera mimo sve druge žene, i pridobi milost i ljubav njegovu mimo sve djevojke” (Estera 2:17). Kako je Estera pridobila Ahasverovu ‘milost i ljubav’? Isto onako kako je stjecala naklonost drugih ljudi. ‘Djevojka se svidjela Hegejevim očima i stekla je njegovu naklonost’ (Estera 2:8, 9, St). Naklonost tog eunuha stekla je isključivo na temelju onoga što je vidio — a to su bili njena ljepota i dobre osobine. Ustvari, “Estera nalažaše milost u svakoga tko je viđaše” (Estera 2:15). Slično tome, kralj je bio zadivljen osobinama koje je vidio kod Estere i zato ju je zavolio.

3:2; 5:9 — Zašto se Mardohej nije htio pokloniti Amanu? Nije bilo neispravno da Izraelac u znak poštovanja padne ničice pred osobom na visokom položaju. Međutim, situacija s Amanom bila je drugačije prirode. Aman je bio Agagej, vjerojatno Amalečanin, a Jehova je taj narod odredio za istrebljenje (5. Mojsijeva 25:19). Za Mardoheja bi klanjanje Amanu bila nevjernost Jehovi. On je odlučno odbijao pokloniti mu se, izjašnjavajući se pritom kao Židov (Estera 3:3, 4).

Pouke za nas:

2:10, 20; 4:12-16 Estera je poslušala upute i savjete zrelog Jehovinog sluge. I mi trebamo biti ‘poslušni onima koji preuzimaju vodstvo među nama i podložni’ (Hebrejima 13:17).

2:11; 4:5 Trebamo ‘gledati s osobnim zanimanjem ne samo na svoje vlastite interese nego i na interese drugih’ (Filipljanima 2:4).

2:15 Estera je pokazala skromnost i samosvladavanje time što nije tražila dodatni nakit ili ljepšu odjeću od one koju joj je dao Egej. Ona je kraljevu naklonost stekla ‘tajnom osobom srca u neraspadljivom ruhu tihog i blagog duha’ (1. Petrova 3:4).

2:21-23 Estera i Mardohej dobar su primjer ‘podložnosti višim vlastima’ (Rimljanima 13:1).

 3:4 U nekim je situacijama razborito ne otkriti tko smo, kao što je i Estera učinila. Međutim, kad se radi o tako važnim pitanjima kao što su Jehovino pravo vladanja i naša vjernost Bogu, ne smijemo se bojati reći da smo Jehovini svjedoci i braniti istinu.

4:3 Kad se suočimo s kušnjama, trebamo se moliti Jehovi za snagu i mudrost.

4:6-8 Mardohej je nastojao zakonskim putem pronaći rješenje za prijetnju koja je nastala Amanovom urotom (Filipljanima 1:7).

4:14 Mardohej nam je svojim pouzdanjem u Jehovu pružio izvrstan primjer.

4:16 Potpuno se oslanjajući na Jehovu, bogobojazna Estera postupila je hrabro iako je mogla izgubiti život. Od životne je važnosti da naučimo oslanjati se na Jehovu, a ne na sebe.

5:6-8 Kako bi oraspoložila Ahasvera i pridobila njegovu naklonost, Estera ga je ponovno pozvala na objed. Bila je mudra, a takvi bismo i mi trebali biti (Priče Salamunove 14:15).

U sljedećem nizu događaja došlo je do velikih obrata. Aman je obješen na stup koji je pripremio za Mardoheja, a onaj tko je trebao biti žrtva postao je glavni upravitelj. A što je bilo s planom da se pobije Židove? I tu je došlo do dramatičnog preokreta.

Bogobojazna Estera ponovno se obratila kralju. Izlažući svoj život opasnosti, pojavila se pred kraljem s molbom da se nekako osujeti Amanova urota. Ahasver je odmah znao što treba napraviti, tako da, kad je presudni dan konačno došao, nisu bili pobijeni Židovi, već njihovi neprijatelji. Mardohej  je odredio da se svake godine slavi praznik Furim, odnosno Purim, kao uspomena na veliko izbavljenje. Budući da je po položaju bio odmah do kralja Ahasvera, Mardohej je ‘radio za dobro svoga naroda i govorio ono što je doprinosilo miru svih njihovih potomaka’ (Estera 10:3, NS).

Odgovori na biblijska pitanja:

7:4 — Kako bi se istrebljenjem Židova ‘nanijelo kralju štetu’? Taktično ukazavši na mogućnost da se Židove proda kao robove, Estera je istaknula kolika bi se šteta nanijela kralju njihovim istrebljenjem. Deset tisuća srebrnjaka koje je Aman obećao dati u kraljevu riznicu bilo je mnogo manje novca od bogatstva koje se moglo zgrnuti da je Aman predložio da se Židove proda u roblje. Ostvarenje urote također bi značilo da će kralj ostati bez kraljice.

7:8 — Zašto su dvorani Amanu prekrili lice? Vjerojatno zato da bi se pokazala njegova sramota i udes koji ga je čekao. Prema jednom priručniku, “u drevno doba ponekad se onima koji su trebali biti pogubljeni pokrivala glava”.

8:17 — Što znači da “mnogi iz naroda zemaljskih postajahu Judejci”? Mnogi Perzijanci očito su se obratili na židovsku vjeru smatrajući da je drugi proglas, suprotan onome o istrebljenju Židova, pokazatelj Božje naklonosti prema Židovima. Isti razvoj događaja vidljiv je u ispunjenju proročanstva iz Zaharijine knjige, koje kaže da će “deset ljudi od svih jezika narodnih uhvatiti jednoga Judejca za skut govoreći: idemo s vama, jer čujemo da je Bog s vama” (Zaharija 8:23).

9:10, 15, 16 — Iako je odredbom bilo dozvoljeno uzeti plijen, zašto Židovi to nisu učinili? Takvim su stavom jasno pokazali da su se borili za svoj opstanak, a ne za bogatstvo.

Pouke za nas:

6:6-10 “Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast” (Priče Salamunove 16:18).

7:3, 4 Da li se hrabro izjašnjavamo kao Jehovini svjedoci, čak i ako bismo zbog toga mogli naići na protivljenje?

8:3-6 Od vlasti i sudova možemo i trebamo tražiti da nas zaštite od protivnika.

8:5 Estera je taktično prešutjela da je i kralj bio djelomično odgovoran za donošenje proglasa kojim se odobrilo istrebljenje njenog naroda. Slično tome, i mi trebamo biti taktični kada svjedočimo državnim dužnosnicima.

9:22 Ne smijemo zaboravljati svoju siromašnu braću i sestre (Galaćanima 2:10).

Mardohej je dao naslutiti da je Estera do kraljevskog dostojanstva došla u skladu s Božjim naumom. Kada im je prijetila opasnost, Židovi su postili i molili se za pomoć. Kraljica se pred kraljem pojavljivala nepozvana i svaki je put naišla na dobar prijem. Kralj nije mogao spavati upravo one noći koja je bila presudna. Da, Knjiga o Esteri jasno pokazuje da Jehova upravlja događajima u korist svog naroda.

Zanimljiv izvještaj o Esteri posebno je ohrabrenje nama koji živimo u ‘vremenu kraja’ (Danijel 12:4). “U posljednje vrijeme”, odnosno u posljednjem dijelu vremena kraja, Gog iz Magoga — Sotona Đavo — pokrenut će opći napad na Jehovin narod s ciljem da potpuno istrijebi sluge pravog Boga. No, baš kao i u Esterino vrijeme, Jehova će svojim slugama pružiti “pomoć i izbavljenje” (Ezehijel 38:16-23; Estera 4:14).