JEHOVINA ljubav u najvećoj se mjeri očitovala kada je poslao svog jedinorođenog Sina da kao savršeni čovjek položi svoj život za otkupljenje ljudskog roda. Budući da smo grešni ljudi, prijeko nam je potrebno takvo izbavljenje, jer nijedan nesavršeni čovjek ‘nikako neće brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za njega, da dovijeka živi’ (Psalam 49:6-9). Kako smo sretni što je Bog “dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život”! (Ivan 3:16).

Kako nas otkupnina izbavlja? Razmotrimo četiri načina putem kojih dobivamo slobodu zahvaljujući veličanstvenoj ljubavi Jehove Boga.

Kao prvo, Isusova nas žrtva može izbaviti od naslijeđenog grijeha. Svi smo mi rođeni u grijehu. Da, grešni smo čak i prije nego što smo u stanju prekršiti Jehovin zakon. Kako to? U Rimljanima 5:12 piše da je “preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt”. Kao djeca grešnog Adama naslijedili smo njegovu nesavršenost. Međutim, time što je plaćena otkupnina omogućeno nam je da se oslobodimo naslijeđenog grijeha (Rimljanima 5:16). Isus je “okusio smrt za svakoga” i tako od Adamovih potomaka preuzeo na sebe posljedice grijeha (Hebrejima 2:9; 2. Korinćanima 5:21; 1. Petrova 2:24).

Kao drugo, otkupnina nas može osloboditi pogubnog djelovanja grijeha. “Plaća koju daje grijeh je smrt” (Rimljanima 6:23). Kazna za grijeh je smrt. Svojom žrtvenom smrću Božji je Sin omogućio vječni život ljudima koji će slušati Boga. Uistinu, “tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život; tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život” (Ivan 3:36).

Zapazi da od djelovanja grijeha možemo biti oslobođeni samo ako vjerujemo u Božjeg Sina. To između ostalog znači da se trebamo mijenjati i svoj život usklađivati s Božjom voljom. Moramo prestati sa svim grešnim postupcima i činiti ono što je ugodno Bogu. Apostol Petar rekao je da se trebamo ‘pokajati i obratiti da se izbrišu naši grijesi’ (Djela apostolska 3:19).

Kao treće, žrtva koju je Isus prinio oslobađa nas krivnje koja nam opterećuje savjest. Svi koji se predaju Jehovi i postanu kršteni učenici njegovog Sina dobivaju utjehu (Matej 11:28-30). Unatoč svom nesavršenstvu osjećamo duboku radost jer služimo Bogu čiste savjesti (1. Timoteju 3:9; 1. Petrova 3:21). Mi priznajemo svoje grijehe i više ih ne činimo, pa nam se zato ukazuje milosrđe i osjećamo olakšanje jer nam savjest više nije uznemirena (Priče Salamunove 28:13).

Na koncu, vjera u otkupninu oslobađa nas bojazni koja nas možda muči u vezi s tim na kakvom smo glasu kod Boga. Apostol Ivan napisao je: “Ako tko i počini grijeh, imamo pomoćnika kod Oca: Isusa Krista” (1. Ivanova 2:1). O Isusovoj ulozi pomoćnika apostol Pavao napisao je: “On može potpuno spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ kako bi se zauzimao za njih”  (Hebrejima 7:25). Dok je god na nama i najmanji trag grijeha, trebat će nam prvosvećenička služba Isusa Krista kojom nam pomaže ostati na dobrom glasu kod Boga. Što je Isus kao prvosvećenik učinio za nas?

Četrdeset dana nakon svog uskrsnuća 33. n. e. Isus je uzašao na nebo, gdje je Bogu predočio vrijednost svoje ‘dragocjene krvi’. Posljedica toga je da će Isus poslušne ljude uskoro osloboditi grijeha i smrti * (1. Petrova 1:18, 19). Zar se stoga ne slažeš da Isus Krist zaslužuje našu ljubav i poslušnost?

I Jehova Bog zaslužuje našu ljubav i poslušnost. “Oslobođenje otkupninom” postalo je moguće zahvaljujući njegovoj ljubavi (1. Korinćanima 1:30). Nismo mu dužnici samo zbog sadašnjeg života već i zbog mogućnosti da živimo vječno. Prema tome, s pravom trebamo “slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29).