ISUS KRIST učio je svoje sljedbenike: “Molite se, dakle, ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji’” (Matej 6:9, 10). Ova molitva, mnogima poznata kao Očenaš, odnosno Gospodnja molitva, objašnjava svrhu Božjeg Kraljevstva.

Bog će putem Kraljevstva posvetiti svoje ime. Ono će s Božjeg imena ukloniti svu sramotu koja mu je nanesena zbog Sotonine i ljudske pobune. To je veoma važno. Sreća svih razumom obdarenih stvorenja ovisi o tome smatraju li Božje ime svetim i prihvaćaju li činjenicu da Bog ima pravo vladati (Otkrivenje 4:11).

Osim toga, Božje Kraljevstvo uspostavljeno je kako bi se ‘Božja volja vršila kako na nebu tako i na zemlji’. A što je Božja volja? Bog želi obnoviti dobar odnos s ljudima, koji je Adam izgubio. Isto tako, Vrhovni Vladar cijelog svemira, Jehova, putem Kraljevstva će ispuniti svoj naum da na Zemlji vlada raj u kojem će dobri ljudi moći živjeti vječno. Da, Božje Kraljevstvo uklonit će svu štetu koja je nastala zbog prvog grijeha te će omogućiti ostvarenje Božjeg divnog nauma sa Zemljom (1. Ivanova 3:8). To Kraljevstvo i sve što će ono ostvariti zapravo je glavna poruka Biblije.

Božje je Kraljevstvo stvarna i veoma moćna vlast. Prorok Danijel pomogao nam je da si donekle predočimo koliko je ono moćno. On je još davno prorekao: ‘Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje će satrti i ukinuti sva ljudska kraljevstva.’ Osim toga, za razliku od ljudskih vlasti koje se neprestano izmjenjuju, Božje se Kraljevstvo “dovijeka neće rasuti” (Danijel 2:44). No to nije sve. To Kraljevstvo u svakom je pogledu daleko bolje od svih ljudskih vlasti.

Kralj Božjeg Kraljevstva daleko je bolji od ljudskih vladara. Tko je taj kralj? Danijel je u snu dobio viziju u kojoj je Vladar Božjeg Kraljevstva, prikazan “kao sin čovječji”, došao do Svemogućeg Boga te mu je dana trajna “vlast i slava i kraljevstvo” (Danijel 7:1, 13, 14). Taj Sin čovječji nije nitko drugi nego Isus Krist, Mesija (Matej 16:13-17). Jehova Bog postavio je svog Sina Isusa za Kralja svog Kraljevstva. Kad je bio na Zemlji, Isus je zlim farizejima rekao: “Božje kraljevstvo je u vašoj sredini”, ukazavši time na to da je on, kao budući Kralj tog Kraljevstva, među njima (Luka 17:21).

Jehova je Isusa Krista postavio za Kralja svog Kraljevstva

Tko bi se od ljudskih vladara uopće mogao usporediti s Isusom? On je već dokazao da je istinski pravedan, pouzdan i suosjećajan vođa. Iz Evanđelja saznajemo da je on bio čovjek od akcije, ali ujedno i vrlo srdačan, suosjećajan i brižan (Matej 4:23; Marko  1:40, 41; 6:31-34; Luka 7:11-17). Osim toga, uskrsnuli Isus nikada neće umrijeti niti ima druga ograničenja kakva imaju ljudi (Izaija 9:6, 7).

Isus i njegovi suvladari vladaju s boljeg mjesta. U viziji koju je dobio u snu Danijel je također vidio da su ‘kraljevstvo i vlast dani narodu svetaca’ (Danijel 7:27). Isus ne vlada sam. Uz njega su i druge osobe koje vladaju kao kraljevi i služe kao svećenici (Otkrivenje 5:9, 10; 20:6). Apostol Ivan za njih je napisao: “I vidio sam, i gle, Janje stoji na gori Sionu, i s njim sto četrdeset i četiri tisuće (...) koji su kupljeni sa zemlje” (Otkrivenje 14:1-3).

Janje predstavlja Isusa Krista na njegovom kraljevskom položaju (Ivan 1:29; Otkrivenje 22:3). Gora Sion predstavlja nebo * (Hebrejima 12:22). Isus i njegovih 144 000 suvladara vladaju s neba. To je doista uzvišeni položaj! Budući da su na nebu, imaju bolji uvid u sve što se događa. ‘Božje kraljevstvo’ također se naziva ‘nebesko kraljevstvo’ upravo zbog toga što je nebo njegovo sjedište (Luka 8:10; Matej 13:11). Nikakvo oružje, pa ni nuklearni napadi, ne može ugroziti niti srušiti tu nebesku vlast. Ona je nepobjediva te će ispuniti sve zadatke koje joj je Jehova povjerio (Hebrejima 12:28).

Božje Kraljevstvo na Zemlji ima predstavnike koji su dostojni povjerenja. Kako to znamo? U Psalmu 45:16 stoji: “Postavićeš ih knezovima po svoj zemlji.” Psalmist se u ovom proročanstvu obraća Božjem Sinu (Psalam 45:6, 7; Hebrejima 1:7, 8). Prema tome, sam Isus Krist imenovat će svoje predstavnike, ‘kneževe’. Možemo biti sigurni da će oni vjerno izvršavati sve što im on kaže. Sposobni muškarci koji služe kao starješine u kršćanskoj skupštini već se danas uče da ne “gospodare nad” svojim suvjernicima, već da ih štite, hrabre i tješe (Matej 20:25-28; Izaija 32:2).

Kraljevstvo ima pravedne podanike. Oni su bezazleni i pravedni u Božjim očima (Priče Salamunove 2:21, 22). Biblija kaže: “Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat” (Psalam 37:11, St). Podanici Kraljevstva su krotki, odnosno spremno prihvaćaju pouku, ponizni su, blagi i obzirni. Duhovne su im stvari na prvom mjestu u životu (Matej 5:3). Oni žele postupati ispravno te prihvaćaju Božje vodstvo.

Božje Kraljevstvo ima najbolje zakone. Zakone i načela kojima se to Kraljevstvo vodi postavio je sam Jehova Bog. Oni ne služe tome da bi nas nepotrebno ograničavali, već su, naprotiv, za našu dobrobit (Psalam 19:7-11). Mnogim ljudima već danas pomaže to što žive u skladu s Jehovinim pravednim zahtjevima. Naprimjer, postupanje u skladu s biblijskim savjetima za muževe, žene i djecu doprinosi kvaliteti obiteljskog života (Efežanima 5:33–6:3). Kad postupamo u skladu sa zapovijedi da se ‘obučemo u ljubav’, naši odnosi s drugima postaju bolji (Kološanima 3:13, 14). Poslušnost biblijskim načelima pomaže nam da razvijamo dobre radne navike i steknemo uravnoteženo gledište o novcu (Priče Salamunove 13:4; 1. Timoteju 6:9, 10). To što se ne opijamo, ne upuštamo u spolni nemoral, ne pušimo niti zloupotrebljavamo drogu pomaže nam da sačuvamo zdravlje (Priče Salamunove 7:21-23; 23:29, 30; 2. Korinćanima 7:1).

Božje Kraljevstvo je vlast koju je uspostavio Bog. On od Kralja tog Kraljevstva, Mesije Isusa Krista, i svih njegovih suvladara očekuje da provode zakone i načela koje je s ljubavlju postavio. Podanici tog Kraljevstva,  uključujući i njegove zemaljske predstavnike, rado postupaju u skladu s Božjim zakonima. Prema tome, Bog je najvažnija osoba u životu vladara i podanika tog Kraljevstva. Zbog toga je Kraljevstvo prava teokracija, odnosno Božja vlast. Ono će sigurno ispuniti svrhu zbog koje je uspostavljeno. No kada je Božje Kraljevstvo, koje se naziva i Mesijansko Kraljevstvo, počelo vladati?

Sljedeće Isusove riječi ključ su pomoću kojeg možemo saznati kada je Kraljevstvo počelo vladati. On je rekao: “Jeruzalem će gaziti nacije dok se ne ispune određena vremena nacija” (Luka 21:24). Jeruzalem je jedini grad na Zemlji koji je bio direktno povezan s Božjim imenom (1. Kraljevima 11:36; Matej 5:35). Bio je glavni grad zemaljskog kraljevstva koje je Bog odobravao. Taj su grad trebale “gaziti nacije”, odnosno svjetske su vlasti trebale prekinuti Božju vladavinu nad njegovim narodom. Kada je taj period trebao početi?

Posljednjem kralju koji je sjedio na Jehovinom prijestolju u Jeruzalemu bilo je rečeno: “Skini turban i odloži krunu (...) i ona neće biti ničija dok ne dođe onaj koji po zakonu ima pravo na nju, i njemu ću je dati” (Ezehijel 21:25-27, NS). Kruna je trebala biti oduzeta od tog kralja, a Božja vlast nad njegovim narodom prekinuta. To se zbilo 607. pr. n. e., kad su Babilonci razorili Jeruzalem. Tokom ‘određenih vremena’ koja su uslijedila na Zemlji nije postojala vlast koja bi predstavljala Božju vladavinu. Jehova je odlučio da tek na kraju ‘određenih vremena’ vlast preda onome “koji po zakonu ima pravo na nju” — Isusu Kristu. Koliko je taj period trebao trajati?

Proročanstvo iz biblijske knjige Danijela kaže: “Posijecite drvo i potrite ga, ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima željeznim i bakrenim (...) dokle sedam vremena prođe preko njega” (Danijel 4:23). Kao što ćemo vidjeti, “sedam vremena” koja se ovdje spominju traje jednako dugo kao i “određena vremena nacija”.

U Bibliji se ljude, vladare i kraljevstva ponekad uspoređuje s drvećem (Psalam 1:3; Jeremija 17:7, 8; Ezehijel 31. poglavlje). Prethodno spomenuto simbolično drvo “viđaše se do kraja sve zemlje” (Danijel 4:11). Prema tome, vlast predstavljena tim drvetom koje je trebalo posjeći i okovati protezala se “do krajeva zemaljskih”, odnosno uključivala je sva ljudska kraljevstva (Danijel 4:17, 20, 22). Stoga to drvo predočava Božju vrhovnu vlast, naročito u odnosu na Zemlju. Tu je vlast neko vrijeme predstavljalo kraljevstvo koje je Jehova uspostavio nad izraelskim narodom. Simbolično je drvo posječeno, a panj je okovan željezom i bakrom  kako ne bi mogao rasti. To ukazuje na to da kraljevstvo koje je predočavalo Božju vladavinu na Zemlji treba biti uklonjeno, što se dogodilo 607. pr. n. e. No tako nije trebalo ostati zauvijek. Drvo je trebalo biti okovano “sedam vremena”. Na kraju tog perioda Jehova vlast predaje onome kome ona po zakonu i pripada, Isusu Kristu. Očito je da se izrazi “sedam vremena” i “određena vremena nacija” odnose na isti vremenski period.

Biblija nam pomaže da saznamo koliko traje “sedam vremena”. U njoj se 1 260 dana izjednačava s ‘jednim vremenom, dva vremena i pola vremena’, što je ukupno tri i pol “vremena” (Otkrivenje 12:6, 14). To znači da period od sedam vremena iznosi 2 520 dana.

Kad 2 520 doslovnih dana pribrojimo 607. godini pr. n. e., dolazimo do 600. pr. n. e. No sedam vremena trajalo je puno duže. Taj je period trajao još dok je Isus govorio o ‘određenim vremenima nacija’. Dakle, sedam vremena ima proročansko značenje. Stoga pri računanju trebamo primijeniti biblijsko pravilo ‘dan za godinu’ (4. Mojsijeva 14:34; Ezehijel 4:6). U tom slučaju sedam vremena tokom kojih svjetske sile vladaju nad Zemljom bez Božjeg uplitanja iznosi 2 520 godina. Pribrojimo li 2 520 godina 607. godini pr. n. e., dolazimo do 1914. n. e. To je godina kad su “određena vremena nacija”, odnosno sedam vremena, završila. To znači da je Isus Krist 1914. počeo vladati kao Kralj Božjeg Kraljevstva.

Budući da je Mesijansko Kraljevstvo već uspostavljeno na nebu, trebamo li se i dalje moliti za njegov dolazak, kao što je Isus učio u molitvi Očenaš? (Matej 6:9, 10). Trebamo. Ta je molitva prikladna i još uvijek ima svoju svrhu. Božje Kraljevstvo tek treba u potpunosti proširiti svoju vlast na Zemlju.

Kad se to dogodi, vjerni će ljudi doživjeti mnoge blagoslove! Biblija kaže: “Sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4). Tada više “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Svi koji su poslušni Bogu živjet će vječno (Ivan 17:3). Dok čekamo ispunjenje tih i drugih divnih biblijskih proročanstava, ‘tražimo najprije kraljevstvo i Božju pravednost’ (Matej 6:33).