1, 2. (a) Jesu li Izraelci s ljudskog gledišta imali šanse za pobjedu nad Kanaancima? (b) Koje je obećanje Jošua dobio?

GODINE 1473. pr. n. e. izraelski narod nalazio se na pragu Obećane zemlje. Mojsije ih je podsjetio na to koje ih poteškoće čekaju: “Danas prelaziš preko Jordana da uđeš u tu zemlju i osvojiš narode veće i moćnije od sebe, gradove velike i do neba utvrđene, velik narod visoka rasta, sinove Anakove, (...) za koje si čuo da se o njima govori: ‘Tko može odoljeti sinovima Anakovim?’” (5. Mojsijeva 9:1, 2). Da, ti su divovski ratnici bili nadaleko poznati. Osim toga, neki su Kanaanci imali dobro opremljenu vojsku, s konjima i kolima na čijim su kotačima bile željezne oštrice (Suci 4:13).

² S druge strane, Izraelci su bili robovi koji su proteklih 40 godina proveli u pustinji. Dakle, s ljudskog gledišta šanse da će pobijediti Kanaance bile su vrlo male. Unatoč tome, Mojsije je imao vjeru i ‘vidio’ je da ih Jehova vodi (Hebrejima 11:27). “Jehova, Bog tvoj, ide pred tobom”, rekao je narodu. “Istrijebit će ih i pred tobom ih pokoriti” (5. Mojsijeva 9:3; Psalam 33:16, 17). Nakon Mojsijeve smrti Jehova je zajamčio Jošui da će imati njegovu podršku kad je rekao: “Ustani, prijeđi preko ovoga Jordana, ti i sav ovaj narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izraelovim! Nitko se neće moći održati pred tobom u sve dane života tvojega. Ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem” (Jošua 1:2, 5).

3. Što je Jošui pomoglo da ima vjeru i hrabrost?

³ Da bi imao Jehovinu podršku i vodstvo, Jošua je morao čitati njegov Zakon, razmišljati o njemu i primjenjivati ga u životu. “Tada ćeš biti uspješan na putu svojemu i tada ćeš postupati mudro!” rekao je Jehova. “Opet ti zapovijedam: Budi hrabar i jak! Ne boj se i ne plaši se, jer s tobom je Jehova, Bog tvoj, kamo god da pođeš!” (Jošua 1:8, 9). Zato što je slušao Boga, Jošua je bio hrabar, jak i imao je uspjeha u svemu što je činio. Međutim, većina Izraelaca njegove dobi nije slušala Boga. Zbog toga njihov život nije imao sretan kraj, već su umrli u pustinji.

4, 5. (a) Kakav su stav imala desetorica uhoda, a kakav Jošua i Kaleb? (b) Kako je Jehova reagirao na to što mu njegov narod nije vjerovao?

⁴ Četrdeset godina prije toga, kad su Izraelci prvi put došli u blizinu Kanaana, Mojsije je poslao 12 uhoda da izvide tu zemlju. Kad su se vratili, desetorica su bila uplašena. “Sav narod što smo ga u njoj vidjeli ljudi su neobično krupna stasa”, rekli su. “Ondje smo vidjeli divove, sinove Anakove, roda divovskoga. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci.” Je li doista “sav narod”, a ne samo sinovi Anakovi, bio divovskog rasta? Nije. Jesu li Anakovci zaista bili “roda divovskoga”, odnosno potomci nefila koji su živjeli na Zemlji prije potopa? Naravno da nisu! Pa ipak, zbog takvih preuveličanih izjava taborom je zavladao strah. Narod se čak želio vratiti u Egipat, zemlju u kojoj su služili kao robovi! (4. Mojsijeva 13:31–14:4).

⁵ Međutim, dvojica uhoda, Jošua i Kaleb, željeli su ići u Obećanu zemlju. Za Kanaance  su rekli: ‘Možemo ih pojesti kao kruh! Zaklon je njihov odstupio od njih, a s nama je Jehova. Ne bojte ih se!’ (4. Mojsijeva 14:9). Jesu li Jošua i Kaleb bili lakomisleni i pretjerano optimistični? Nipošto! Oni su, baš kao i ostali narod, vidjeli kako je Jehova ponizio moćni Egipat i njegove bogove prouzročivši deset nevolja. Potom su vidjeli kako Jehova uništava faraona i njegovu vojsku u Crvenom moru (Psalam 136:15). Dakle, strah koji je obuzeo desetoricu uhoda i one koji su im povjerovali bio je posve neutemeljen. “Dokle mi neće vjerovati usprkos svim čudima koja sam učinio među njima?” upitao je Jehova, pokazujući koliku mu bol time nanose (4. Mojsijeva 14:11).

6. Kako je hrabrost povezana s vjerom i kako je to vidljivo u današnje vrijeme?

⁶ Jehova je ukazao na sam korijen problema — narod se kukavički ponio zato što nije imao vjere. Da, vjera i hrabrost usko su povezane, i to toliko da je apostol Ivan o kršćanskoj skupštini i njenom duhovnom ratu mogao reći: “Ovo je pobjeda koja je pobijedila svijet: naša vjera” (1. Ivanova 5:4). Danas više od šest milijuna Jehovinih svjedoka propovijeda dobru vijest o Kraljevstvu diljem svijeta, i to zato što imaju vjeru poput Jošue i Kaleba. Neki od njih su mladi, a neki stari; jedni su tjelesno snažni, a drugi slabi. Nijedan neprijatelj nije uspio ušutkati tu moćnu, hrabru vojsku (Rimljanima 8:31).

7. Što znači grčki izraz preveden ‘uzmicati’?

⁷ Današnji Jehovini sluge hrabro propovijedaju dobru vijest jer imaju isti stav kao apostol Pavao, koji je napisao: “Mi nismo od onih koji uzmiču te odlaze u propast, nego od onih koji vjeruju te spašavaju svoj život” (Hebrejima 10:39). Grčki izraz preveden ‘uzmicati’ koji je Pavao upotrijebio ne znači uzmaknuti samo iz straha koji nakratko osjetimo, jer su mnogi vjerni Božji sluge ponekad osjećali strah (1. Samuelova 21:12; 1. Kraljevima 19:1-4). Umjesto toga, prema jednom biblijskom rječniku to znači “povlačiti se, odstupati”, “olako shvaćati istinu”. U njemu također stoji da taj grčki izraz može biti metafora koja se odnosi na “spuštanje jedra koje dovodi do usporavanja”. Naravno, oni koji imaju jaku vjeru ne razmišljaju o tome da ‘uspore’ u Božjoj službi kad se pojave poteškoće — bez obzira na to je li riječ o progonstvu, lošem zdravlju ili nekoj drugoj kušnji. Umjesto toga, oni nastavljaju služiti Jehovi, svjesni da se on iskreno brine za njih i da zna njihova ograničenja (Psalam 55:22; 103:14). Imaš li takvu vjeru?

8, 9. (a) Kako je Jehova ojačao vjeru prvih kršćana? (b) Kako možemo ojačati svoju vjeru?

 ⁸ Apostoli su u jednom trenutku uvidjeli da nemaju dovoljno jaku vjeru, pa su rekli Isusu: “Daj nam više vjere!” (Luka 17:5). Njihova je iskrena molba bila uslišena, naročito na Pedesetnicu (Pentekost) 33. n. e., kad je sveti duh koji im je Isus obećao dati izliven na učenike i pomogao im da bolje razumiju Božju Riječ i njegove naume (Ivan 14:26; Djela apostolska 2:1-4). Njihova je vjera ojačala, pa su počeli s propovijedanjem, a dobra se vijest unatoč protivljenju prenosila “svim stvorenjima pod nebom” (Kološanima 1:23; Djela apostolska 1:8; 28:22).

⁹ Da bismo ojačali vjeru i ustrajali u službi, i mi moramo proučavati Bibliju, razmišljati o njoj i moliti se za sveti duh. Samo ako istinu o Bogu usadimo u svoj um i srce — kao što su to učinili Jošua, Kaleb i prvi kršćani — imat ćemo vjeru koja će nam dati hrabrost bez koje ne možemo izdržati u duhovnom ratu i izaći kao pobjednici (Rimljanima 10:17).

10. Što znači imati pravu vjeru?

¹⁰ Kao što se vidi iz primjera osoba koje su ostale vjerne Bogu u staro doba, vjera koja daje hrabrost i ustrajnost uključuje više nego samo vjerovati da Bog postoji (Jakov 2:19). Za takvu vjeru potrebno je upoznati Jehovu kao osobu i imati potpuno povjerenje u njega (Psalam 78:5-8; Mudre izreke 3:5, 6). Mi trebamo svim srcem vjerovati da je poslušnost Božjim zakonima i načelima za naše dobro (Izaija 48:17, 18). Isto tako, trebamo biti potpuno uvjereni da će Jehova ispuniti sva svoja obećanja i da će ‘nagraditi one koji ga revno traže’ (Hebrejima 11:1, 6; Izaija 55:11).

11. Kako su Jošua i Kaleb bili blagoslovljeni zbog svoje vjere i hrabrosti?

¹¹ Takva vjera ne stagnira. Ona raste dok živimo u skladu s istinom, kada okusimo blagoslove, prepoznamo odgovore na svoje molitve i na druge načine osjetimo Jehovino vodstvo u svom životu (Psalam 34:8; 1. Ivanova 5:14, 15). Možemo biti sigurni da je vjera Jošue i Kaleba postajala sve veća kako su se uvjeravali u Božju dobrotu (Jošua 23:14). Razmisli o sljedećem: Preživjeli su 40 godina lutanja pustinjom, baš kao što im je Bog i obećao (4. Mojsijeva 14:27-30; 32:11, 12). Odigrali su važnu ulogu u šestogodišnjem osvajanju Kanaana. I na koncu su dugo živjeli i imali dobro zdravlje te je čak svatko od njih dobio dio zemlje u nasljedstvo.  Jehova doista bogato blagoslivlja one koji mu služe vjerno i hrabro! (Jošua 14:6, 9-14; 19:49, 50; 24:29).

12. Kako Jehova ‘uzveličava svoju riječ’?

¹² Božja vjerna ljubav prema Jošui i Kalebu podsjeća nas na psalmistove riječi: “Riječ si svoju uzveličao iznad svega imena svojega” (Psalam 138:2). Kad Jehova svojim imenom zajamči ispunjenje nekog obećanja, to se ispunjenje ‘uzveliča’ u tom smislu što premaši sva očekivanja (Efežanima 3:20). Da, Jehova nikada neće razočarati one koji su radosni što mu služe (Psalam 37:3, 4).

13, 14. Zašto su Henoku bile potrebne vjera i hrabrost?

¹³ O vjeri i hrabrosti mnogo učimo od još jednog svjedoka iz pretkršćanskog vremena — Henoka. Vjerojatno je čak i prije nego što je počeo prorokovati znao da će njegova vjera i hrabrost biti stavljene na ispit. Po čemu je to mogao znati? Po tome što je Jehova Bog u Edenu rekao da će postojati neprijateljstvo, odnosno mržnja, između onih koji služe njemu i onih koji služe Sotoni Đavlu (1. Mojsijeva 3:15). Henok je također znao da je ta mržnja izašla na vidjelo na početku ljudske povijesti kad je Kain ubio svog brata Abela. Ustvari, njihov otac Adam živio je još skoro 310 godina nakon Henokovog rođenja (1. Mojsijeva 5:3-18).

¹⁴ No sve to nije spriječilo Henoka da hrabro ‘hodi s pravim Bogom’ i prenosi osudu narodu koji je govorio “drske riječi” protiv Jehove (1. Mojsijeva 5:22; Juda 14, 15). Budući da je neustrašivo služio pravom Bogu, Henok je očito imao mnogo neprijatelja i život mu je bio u opasnosti. Jehova je svog proroka poštedio smrtnih muka. Nakon što mu je dao do znanja “da je ugodio Bogu”, Jehova ga je ‘prenio’ iz života u smrt, možda u trenutku kad je pao u zanos dok je imao viziju (Hebrejima 11:5, 13; 1. Mojsijeva 5:24).

15. Kako je Henok dao dobar primjer Jehovinim današnjim slugama?

¹⁵ Odmah nakon što je rekao da je Henok bio “prenesen”, Pavao je ponovno naglasio koliko je važna vjera, rekavši: “Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu” (Hebrejima 11:6). Da, vjera je Henoku dala hrabrost da hodi s Jehovom i objavljuje njegove osude bezbožnom svijetu. U tome nam je Henok dao dobar primjer. I mi činimo slično u svijetu koji se protivi obožavanju pravog Boga i pun je svake zloće (Psalam 92:7; Matej 24:14; Otkrivenje 12:17).

16, 17. Tko je bio Obadija i u kakvoj se situaciji nalazio?

¹⁶ Osim vjere još nam nešto pomaže da budemo hrabri, a to je strah pred Bogom. Razmotrimo izvrstan primjer jednog bogobojaznog čovjeka koji je živio u vrijeme proroka Ilije i kralja Ahaba, koji je vladao nad sjevernim kraljevstvom Izraelom. Tijekom Ahabovog vladanja obožavanje Baala iskvarilo je sjeverno kraljevstvo u neviđenim razmjerima. Ustvari, 450 Baalovih proroka i 400  proroka koji su štovali obredno deblo, ‘jelo je za stolom Izebele’, Ahabove žene (1. Kraljevima 16:30-33; 18:19).

¹⁷ Izebela je bila nemilosrdan Jehovin neprijatelj i namjeravala je iskorijeniti obožavanje pravog Boga iz svoje zemlje. Ubila je neke Jehovine proroke i čak je pokušala ubiti Iliju, koji je na Božji poticaj pobjegao preko Jordana i spasio se (1. Kraljevima 17:1-3; 18:13). Možeš li zamisliti koliko je u to vrijeme bilo teško zastupati obožavanje pravog Boga u sjevernom kraljevstvu? A što bi tek bilo da si služio na samom dvoru? U takvoj se situaciji nalazio bogobojazni Obadija *, upravitelj Ahabova dvora (1. Kraljevima 18:3).

18. Zašto možemo reći da je Obadija bio hvalevrijedan Jehovin sluga?

¹⁸ Iako je Obadija nesumnjivo oprezno i neupadljivo služio Jehovi, on nije činio kompromise. Ustvari, u 1. Kraljevima 18:3 stoji: “Obadija se veoma bojao Jehove.” Da, Obadija je osjećao izuzetno strahopoštovanje prema Bogu! Zahvaljujući tome imao je iznimnu hrabrost, što je postalo očito odmah nakon što je Izebela počela ubijati Jehovine proroke.

19. Kako je Obadija pokazao hrabrost?

¹⁹ O tome čitamo: “Kad je Izebela ubijala Jehovine proroke, Obadija je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu pećinu te im donosio kruha i vode” (1. Kraljevima 18:4). Kao što možeš pretpostaviti, bilo je vrlo opasno kradomice hraniti stotinu ljudi. Obadija ne samo da je morao paziti da ga ne uhvate Ahab i Izebela nego se morao čuvati i da ga ne otkrije 850 lažnih proroka koji su često dolazili na dvor. Osim toga, i mnogi drugi obožavatelji krivih bogova u zemlji, od seljaka do kneževa, sigurno bi iskoristili priliku da razotkriju Obadiju kako bi se dodvorili kralju i kraljici. Pa ipak, Obadija je svim tim idolopoklonicima pred nosom hrabro zbrinjavao Jehovine proroke. Strah pred Bogom doista može biti veliki izvor hrabrosti!

20. Kako je Obadiji pomogao strah pred Bogom i što učimo iz njegovog primjera?

²⁰ Zato što je Obadija pokazao hrabrost koju je crpio iz svog straha pred Jehovom, on ga je očito zaštitio od neprijatelja. U Mudrim izrekama 29:25 stoji: “Tko drhti pred čovjekom, postavlja sebi zamku, a tko se uzda u Jehovu, bit će zaštićen.” Obadija je bio čovjek kao i svi drugi i bojao se da će ga neprijatelji uhvatiti i ubiti, kao što bismo se i mi bojali (1. Kraljevima 18:7-9, 12). Usprkos tome, strah pred Bogom dao mu je hrabrost da savlada svaki strah od čovjeka. Obadija je dobar primjer za sve nas, naročito za one koji služe Jehovi premda se time izlažu opasnosti da izgube slobodu ili čak svoj život (Matej 24:9). Dajmo sve od sebe kako bismo svi služili Jehovi “sa strahom i strahopoštovanjem”! (Hebrejima 12:28).

21. O čemu će govoriti sljedeći članak?

²¹ Vjera i strah pred Bogom nisu jedino što nam pomaže da budemo hrabri. Ljubav može biti čak i veći poticaj u tome. “Bog nam nije dao duh koji nas čini strašljivima, nego duh koji nam daje snagu, ljubav i razboritost”, napisao je Pavao (2. Timoteju 1:7). U sljedećem članku vidjet ćemo kako nam ljubav može pomoći da hrabro služimo Jehovi u ovim teškim posljednjim danima (2. Timoteju 3:1).