1, 2. (a) Na što ljubav može potaknuti čovjeka? (b) Zašto je Isusova hrabrost iznimna?

NEDAVNO vjenčani bračni par ronio je blizu jednog grada na istočnoj obali Australije. Taman kad su htjeli izroniti, velika bijela psina nasrnula je na ženu. Muž se ponio vrlo hrabro te je odgurnuo ženu tako da psina napadne njega. “Dao je svoj život za mene”, rekla je ta udovica na sprovodu.

² Da, ljubav može potaknuti ljude da pokažu izvanrednu hrabrost. Isus Krist je rekao: “Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Ivan 15:13). Nepuna 24 sata nakon što je rekao te riječi, Isus je dao svoj život ne samo za jednu osobu nego za cijelo čovječanstvo (Matej 20:28). Osim toga, to što je dao svoj život nije bila neka impulzivna reakcija, nešto što je učinio u naletu hrabrosti. Znao je da će ga ljudi ismijavati i zlostavljati, da će biti nepravedno osuđen te da će umrijeti na mučeničkom stupu. Čak je pripremio svoje učenike na to, rekavši: “Evo, idemo u Jeruzalem. Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima, a oni će ga osuditi na smrt i predati ga neznabošcima, i izrugivat će mu se i pljuvati ga i bičevati ga i ubiti” (Marko 10:33, 34).

3. Što je Isusu pomoglo da pokaže veliku hrabrost?

³ Što je Isusu pomoglo da ima izuzetnu hrabrost? Vjera i strah pred Bogom uvelike su doprinijeli tome (Hebrejima 5:7; 12:2). Međutim, Isusova je hrabrost ponajprije proizlazila iz ljubavi, kako prema Bogu tako i prema bližnjima (1. Ivanova 3:16). Ako uz vjeru i strah pred Bogom razvijamo i takvu ljubav, i mi ćemo moći pokazivati hrabrost nalik Kristovoj (Efežanima 5:2). Kako možemo razviti takvu ljubav? Moramo upoznati njen izvor.

4. Zašto se može reći da je Jehova izvor ljubavi?

⁴ Jehova je kako oličenje tako i izvor ljubavi. “Ljubljeni”, napisao je apostol Ivan, “ljubimo jedni druge, jer je ljubav od Boga, i svatko tko ljubi rođen je od Boga i pozna Boga! Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:7, 8). Dakle, osoba može razviti ljubav kakvu ima Jehova Bog samo ako ga dobro upozna, što će je navesti da mu se približi, i ako od srca pokazuje poslušnost postupajući u skladu s onim što uči (Filipljanima 1:9; Jakov 4:8; 1. Ivanova 5:3).

5, 6. Što je pomoglo Isusovim prvim sljedbenicima da imaju ljubav nalik Kristovoj?

⁵ U posljednjoj molitvi koju je izgovorio pred svojih 11 vjernih apostola, Isus je  ukazao na vezu između poznavanja Boga i produbljivanja ljubavi kad je rekao: “Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima” (Ivan 17:26). Isus je pomogao svojim učenicima da steknu ljubav kakva postoji između njega i njegovog Oca, otkrivajući riječima i primjerom što Božje ime predočava — njegova divna svojstva. Zato je Isus mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9, 10; 17:8).

⁶ Ljubav nalik Kristovoj plod je Božjeg svetog duha (Galaćanima 5:22). Kad su prvi kršćani dobili sveti duh na Pedesetnicu 33. n. e., kao što im je Isus i obećao, nisu se samo sjetili mnogih stvari kojima ih je on poučio nego su i bolje razumjeli Pisma. To dublje razumijevanje Pisama očito je ojačalo njihovu ljubav prema Bogu (Ivan 14:26; 15:26). Do čega je to dovelo? Oni su čak i pod cijenu vlastitog života hrabro i revno propovijedali dobru vijest (Djela apostolska 5:28, 29).

7. Što su Pavao i Barnaba doživjeli na svom misionarskom putovanju?

⁷ Apostol Pavao je napisao: “Bog nam nije dao duh koji nas čini strašljivima, nego duh koji nam daje snagu, ljubav i razboritost” (2. Timoteju 1:7). Pavao je govorio iz vlastitog iskustva. Prisjetimo se što su sve on i Barnaba doživjeli na svom misionarskom putovanju. Propovijedali su u mnogim gradovima, pa tako i u Antiohiji, Ikoniju i Listri. U svakom gradu neki su postali vjernici, a neki su im bili žestoki protivnici (Djela apostolska 13:2, 14, 45, 50; 14:1, 5). U Listri je gnjevna svjetina čak kamenovala Pavla i ostavila ga izvan grada, misleći da je mrtav! Međutim, “kad su ga okružili učenici, on je ustao i ušao u grad. Sutradan je s Barnabom otišao u Derbu” (Djela apostolska 14:6, 19, 20).

8. Kako su Pavao i Barnaba svojom hrabrošću dokazali da jako ljube ljude?

⁸ Je li taj pokušaj ubojstva uplašio Pavla i Barnabu i jesu li prestali propovijedati? Daleko od toga! Nakon što su “mnoge učinili učenicima” u Derbi, “vratili su se u Listru, Ikonij i Antiohiju”. Zašto? Da bi potakli nove da ostanu jaki u vjeri. “Kroz mnoge nevolje ući ćemo u kraljevstvo Božje”, rekli su Pavao i Barnaba. Nema sumnje da je njihova hrabrost bila rezultat njihove duboke ljubavi prema Kristovim ‘ovčicama’ (Djela apostolska 14:21-23; Ivan 21:15-17). Nakon što su postavili starješine u svakoj novoj skupštini, Pavao i Barnaba pomolili su se i ‘povjerili ih Jehovi, u kojega su povjerovali’.

9. Kako su starješine iz Efeza reagirali na ljubav koju im je Pavao pokazao?

⁹ Pavao je bio toliko brižna i hrabra osoba da su ga mnogi prvi kršćani jako zavoljeli. Prisjeti se što se dogodilo na sastanku koji je održao sa starješinama iz grada Efeza, u kojem je proveo tri godine i doživio veliko protivljenje (Djela apostolska 20:17-31). Nakon što ih je potaknuo da pasu Božje stado koje im je povjereno, kleknuo je s njima i pomolio se. “Tada su svi briznuli u velik plač i izgrlili su Pavla i žarko ga izljubili, jer ih je jako zaboljelo to što je rekao da više neće vidjeti lice njegovo.” Koliko su samo ta braća voljela Pavla! Kad je došlo vrijeme za rastanak, Pavao i braća koja su s njim putovala ‘teška su se srca rastali’ s njima jer je tim starješinama bilo jako žao što odlaze (Djela apostolska 20:36–21:1).

10. Kako Jehovini svjedoci u današnje vrijeme svojom hrabrošću pokazuju koliko ljube jedni druge?

¹⁰ Zbog hrabrosti koju putujući nadglednici, skupštinski starješine i mnogi drugi pokazuju brinući se za Jehovine ovce, braća i sestre osjećaju duboku ljubav prema njima. Naprimjer, u zemljama u kojima bjesni građanski rat ili u kojima je propovijedanje zabranjeno putujući nadglednici i njihove  supruge stavljaju na kocku svoj život i svoju slobodu da bi posjetili skupštine. Slično tome, neprijateljski nastrojeni vladari i njihovi pomagači nanose patnje mnogim Jehovinim svjedocima jer ne žele izdati svoju braću ili otkriti otkuda dobivaju duhovnu hranu. Tisuće drugih progonjeno je, mučeno i čak ubijeno jer nisu željeli prestati propovijedati dobru vijest ni okupljati se na kršćanskim sastancima (Djela apostolska 5:28, 29; Hebrejima 10:24, 25). Oponašajmo vjeru i ljubav te hrabre braće i sestara! (1. Solunjanima 1:6).

11. Na koje načine Sotona vodi duhovni rat protiv Jehovinih slugu i što se od njih traži?

¹¹ Kad je Sotona Đavo zbačen na Zemlju, odlučio je iskaliti svoj gnjev na Jehovinim slugama zato što oni ‘drže zapovijedi Božje i svjedoče za Isusa’ (Otkrivenje 12:9, 17). Progonstvo je jedna od metoda kojima se koristi. Međutim, ono često ima posve suprotan učinak jer pripadnici Božjeg naroda postaju još povezaniji u kršćanskoj ljubavi, a i mnoge od njih potiče na veću revnost. Ugađanje grešnim sklonostima koje su urođene ljudima još je jedna metoda koju koristi Sotona. Da ne bismo pali u tu zamku, trebamo imati jednu drugu vrstu hrabrosti jer moramo voditi unutarnju borbu protiv neispravnih želja u našem srcu koje je ‘varljivo i spremno na sve’ (Jeremija 17:9; Jakov 1:14, 15).

12. Kako Sotona putem ‘duha svijeta’ želi oslabiti našu ljubav prema Bogu?

¹² Sotona koristi još jedno moćno oružje — “duh svijeta”, odnosno prevladavajući stav tog svijeta, koji je posve suprotan Božjem svetom duhu (1. Korinćanima 2:12). Duh svijeta promiče pohlepu i materijalizam — ‘želju očiju’ (1. Ivanova 2:16; 1. Timoteju 6:9, 10). Iako materijalne stvari i novac sami po sebi nisu štetni, ako više ljubimo njih nego Boga, Sotona je pobijedio. Moć duha ovog svijeta, za koji Biblija kaže da “vlada”, leži u tome što ljude potiče da ugađaju svom grešnom tijelu, što djeluje podmuklo i bez prestanka te je poput zraka svuda oko nas. Ne dozvoli da duh svijeta iskvari tvoje srce! (Efežanima 2:2, 3; Mudre izreke 4:23).

13. Kako možemo dokazati imamo li hrabrosti ostati moralno čisti?

¹³ Hrabrost je neophodna ako se želimo odupirati zlom duhu svijeta i ostati moralno čisti. Naprimjer, potrebna je hrabrost da bismo ustali i otišli iz kinodvorane te isključili  kompjuter ili televizor kad vidimo nešto nepristojno. Moramo imati hrabrost da bismo se oduprli štetnom pritisku okoline i napustili loše društvo. Hrabrost je potrebna i da bismo se držali Božjih zakona i načela unatoč ismijavanju ostalih učenika, radnih kolega, susjeda ili rodbine (1. Korinćanima 15:33; 1. Ivanova 5:19).

14. Što trebamo učiniti ako na nas počne utjecati duh svijeta?

¹⁴ Stoga je veoma važno jačati ljubav prema Bogu i našoj braći i sestrama u vjeri! Uzmi vremena kako bi ispitao svoje ciljeve i način života, te vidio utječe li na neki način duh svijeta na tebe. Ako utječe — čak i samo malo — moli se Jehovi za hrabrost da to odstraniš i da ne dozvoliš da se takvo što ponovi. On neće zanemariti takve iskrene molbe (Psalam 51:17). Osim toga, njegov je duh daleko moćniji od duha svijeta (1. Ivanova 4:4).

15, 16. Kako nam ljubav nalik Kristovoj pomaže da prebrodimo kušnje osobne prirode? Navedi primjer.

¹⁵ Još neke poteškoće s kojima se Jehovini sluge moraju boriti odnose se na posljedice nesavršenosti i starosti, a to su često bolest, nemoć, depresija i mnogi drugi problemi (Rimljanima 8:22). Ljubav nalik Kristovoj može nam pomoći da podnesemo takve kušnje. Uzmimo kao primjer Namangolwu, koja je odrasla u kršćanskoj obitelji u Zambiji. Kad je imala dvije godine, ostala je invalid. Ona kaže: “Bilo me sram što sam takva i mislila sam da će se ljudi zgražati kad me vide. No moji su mi suvjernici pomogli da drugačije gledam na svoju situaciju. Tako sam prebrodila sram i s vremenom sam se krstila.”

¹⁶ Iako Namangolwa ima invalidska kolica, po neasfaltiranim, pješčanim putevima često se mora kretati na rukama i koljenima. Unatoč tome, ona barem dvaput godišnje služi kao pomoćni pionir. Jedna žena se rasplakala kad joj je Namangolwa svjedočila. Zašto? Zato što ju je jako dirnula vjera i hrabrost te naše sestre. Da je Jehova bogato blagoslivlja vidi se po tome što se pet osoba s kojima je proučavala Bibliju krstilo, a jedna od njih služi kao starješina. “Noge me često strašno bole”, kaže ona, “ali ne dam da  me to zaustavi.” Ta je sestra samo jedna od mnogo Jehovinih svjedoka diljem svijeta koje tjelesno zdravlje izdaje, ali u duhu ostaju revni jer ljube Boga i bližnje. Svi ti pojedinci veoma su dragocjeni u Jehovinim očima! (Hagaj 2:7).

17, 18. Što mnogima pomaže da podnesu bolest i druge kušnje? Navedi neke primjere iz svoje skupštine.

¹⁷ I zbog kronične bolesti možemo biti obeshrabreni, čak pasti u depresiju. Jedan starješina kaže: “U grupi za razmatranje knjige kojoj pripadam jedna sestra boluje od dijabetesa i zatajenja bubrega, jedna boluje od raka, dvije imaju teški oblik artritisa, a jedna ima lupus i fibromialgiju. Ponekad klonu duhom. Pa ipak, na sastanke ne dođu samo kad im je jako loše ili kad završe u bolnici. Sve redovito idu u službu propovijedanja. Podsjećaju me na riječi Pavla, koji je rekao: ‘Kad sam slab, onda sam jak.’ Divim se njihovoj ljubavi i hrabrosti. Možda im baš njihova situacija pomaže da imaju jasniju sliku o tome što je u životu najvažnije” (2. Korinćanima 12:10).

¹⁸ Ako si bolestan ili imaš neki drugi problem, ‘neprestano se moli’ za pomoć kako ne bi postao žrtva obeshrabrenja (1. Solunjanima 5:14, 17). Naravno, ponekad ćeš biti dobro raspoložen, a ponekad loše, no pokušaj se usredotočiti na pozitivne, duhovne misli, naročito na našu dragocjenu nadu u Kraljevstvo. “Služba propovijedanja za mene je pravi lijek”, rekla je jedna sestra. Propovijedanje dobre vijesti pomaže joj da sačuva pozitivan stav.

19, 20. (a) Što može pomoći onima koji su zgriješili da skupe hrabrost i vrate se Jehovi? (b) O čemu ćemo govoriti u sljedećem članku?

¹⁹ Mnogima koji su duhovno oslabili ili zgriješili nije lako vratiti se Jehovi. No imat će hrabrosti vratiti se ako se iskreno kaju i ponovno razviju ljubav prema Bogu. Uzmimo za primjer Marija *, koji živi u Sjedinjenim Državama. Mario je napustio kršćansku skupštinu, postao alkoholičar i narkoman, a nakon 20 godina završio je u zatvoru. “Dobro sam se zamislio nad svojom budućnosti i ponovno sam počeo čitati Bibliju”, kaže on. “S vremenom sam počeo cijeniti Jehovine osobine, naročito njegovo milosrđe, za koje sam se često molio. Kad sam izašao iz zatvora, izbjegavao sam svoje staro društvo, počeo sam ići na kršćanske sastanke i s vremenom sam ponovno primljen. Sada žanjem što sam sijao jer mi je zdravlje narušeno, ali barem imam divnu nadu. Nema riječi kojima bih zahvalio Jehovi na njegovom suosjećanju i opraštanju” (Psalam 103:9-13; 130:3, 4; Galaćanima 6:7, 8).

²⁰ Naravno, oni koji su u situaciji sličnoj Mariovoj moraju uložiti veliki trud da se vrate Jehovi. No ako ožive svoju ljubav — putem proučavanja Biblije, molitve i dubokog razmišljanja — imat će potrebnu hrabrost i odlučnost. Mariju je snage dala i nada u Kraljevstvo. Da, zajedno s ljubavi, vjerom i strahom pred Bogom, nada može imati snažan pozitivan utjecaj na naš život. U sljedećem članku podrobnije ćemo razmotriti taj dragocjeni duhovni dar.