Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto izbegavati krajnosti?

Zašto izbegavati krajnosti?

Zašto izbegavati krajnosti?

JEHOVA je oličenje uravnoteženosti. „Delo je njegovo savršeno“ i njegova pravda nikad nije oštra, pošto uvek uključuje i milosrđe (Ponovljeni zakoni 32:4). Njegova ljubav je uvek vođena načelima, jer on postupa u skladu sa savršenim zakonima (Psalam 89:14; 103:13, 14). Naši praroditelji su stvoreni kao uravnotežene osobe u svakom pogledu. Nisu bili skloni tome da idu u krajnosti. Međutim, s grehom se pojavila i nesavršenost, usled čega su ljudi izgubili uravnoteženost (Ponovljeni zakoni 32:5).

Da to ilustrujemo: Da li si se ikada vozio kolima ili biciklom s velikim ispupčenjem na gumi? Zbog tog deformiteta, vožnja je verovatno bila neudobna i ne baš bezbedna. Takva guma treba da se popravi pre nego što bude u još gorem stanju ili se potpuno izduva. Slično tome, naša nesavršena ličnost naginje ka nedostacima. Ako dozvolimo da ta „ispupčenja“ rastu, naše putovanje kroz život biće veoma neudobno, pa čak i opasno.

Ponekad naše dobre osobine, naše jače strane, mogu preći u krajnost. Na primer, premda se po Mojsijevom zakonu od Izraelaca zahtevalo da nose rese na haljinama, fariseji iz Isusovog vremena su, želeći da se istaknu, ’produžavali rese na svojim haljinama‘ što su više mogli. Činili su to da bi izgledali svetije od drugih ljudi (Matej 23:5; Brojevi 15:38-40).

Danas neki ljudi na sve moguće načine pokušavaju da privuku pažnju drugih, čak i tako što ih šokiraju. To u stvari može biti očajnički povik: „I ja postojim! Primetite me!“ Međutim, ako bi jedan hrišćanin išao tako daleko što se tiče oblačenja, stava i postupaka, time ne bi zadovoljio svoje stvarne potrebe.

Uravnotežen stav prema poslu

Ko god da smo i gde god da živimo, jedna od stvari koja nam je potrebna da bismo imali smisaon život jeste posao koji nam donosi zadovoljstvo. Stvoreni smo tako da nađemo zadovoljstvo u radu (Postanak 2:15). I Biblija osuđuje lenjost. Apostol Pavle je otvoreno rekao: „Ako neko neće da radi, neka i ne jede“ (2. Solunjanima 3:10). Štaviše, nemaran stav prema poslu može dovesti ne samo do siromaštva i nezadovoljstva, već i do Božjeg neodobravanja.

Mnogi idu u drugu krajnost i postaju radoholičari, dobrovoljno robujući svom poslu. Oni odlaze od kuće rano ujutro i vraćaju se kasno uveče, i možda pri tom razmišljaju da oni to rade za dobrobit svoje porodice. Međutim, njihove porodice u stvari postaju žrtve njihove predanosti poslu. Jedna žena čiji muž često radi prekovremeno kaže: „Rado bih se odrekla svih stvari u našoj luksuzno opremljenoj kući samo da moj muž bude sa mnom i decom.“ Oni koji odluče da rade prekovremeno treba ozbiljno da razmisle o onome što je kralj Solomon rekao iz ličnog iskustva: „Kad sam se osvrnuo na sva dela svoja koja su učinile ruke moje i na sav naporan posao u kom sam se trudio, uvideo sam da je sve to bila ispraznost i trčanje za vetrom“ (Propovednik 2:11).

Zaista, kada je posao u pitanju, moramo izbegavati da idemo u krajnosti. Treba da budemo marljivi radnici, ali ne smemo zaboraviti da ćemo, ako postanemo robovi posla, izgubiti radost a verovatno i mnogo više od toga (Propovednik 4:5, 6).

Izbegavaj krajnosti kada su u pitanju užici

Biblija je za naše vreme prorekla: ’Ljudi će više voleti užitke nego Boga‘ (2. Timoteju 3:2, 4). Težnja za užicima postala je jedno od Sataninih najmoćnijih sredstava putem kojih ljude odvlači od Boga. Sve je raširenije prepuštanje rekreaciji i zabavi, u šta spadaju i ekstremni sportovi. Spisak takvih sportova sve je duži i duži, a broj onih koji se bave njima sve veći. Zašto su tako popularni? Mnogi ljudi, ne nalazeći zadovoljstvo u svakodnevnom životu, traže neko veće uzbuđenje. Međutim, da bi osetili takvo uzbuđenje, uvek im je potreban veći stepen rizika. Savesni hrišćani izbegavaju rizične sportove jer poštuju dar života, kao i Onoga ko im ga je dao (Psalam 36:9).

Gde je Bog smestio prvi ljudski par koji je stvorio? U vrt Eden, čije ime na izvornom jeziku znači „zadovoljstvo“ ili „veselje“ (Postanak 2:8). Očigledno je da je život pun zadovoljstva i veselja bio deo Jehovine namere za ljude.

Isus nam je ostavio savršen primer uravnoteženog gledišta o zadovoljstvu. Bio je potpuno predan vršenju Jehovine volje i nije mu bio potreban odmor od življenja po Božjim zakonima i načelima. Odvajao je vreme za one kojima je bila potrebna pomoć, čak i kad je bio umoran (Matej 14:13, 14). Istina, Isus je prihvatao pozive na obrok i nalazio je vreme za odmor i okrepu. Naravno, bio je svestan toga da su mu neprijatelji zamerali što je to radio. Rekli su mu: „Gle izjelice i pijanice“ (Luka 7:34; 10:38; 11:37). Ali Isus nije smatrao da iskrena odanost Bogu isključuje svako zadovoljstvo iz života.

Jasno je da je mudro izbegavati krajnosti kada je u pitanju rekreacija. Ako nam užici i zabava postanu najvažniji u životu, to nam neće doneti pravu sreću. To može dovesti do toga da zanemarimo mnogo važnije stvari, uključujući i naš odnos s Bogom. S druge strane, ne treba sebe da lišimo sveg zadovoljstva niti da postanemo kritični prema drugima koji na uravnotežen način uživaju u životu (Propovednik 2:24; 3:1-4).

Uravnotežen način života dovodi do sreće

Učenik Jakov je napisao: „Svi često grešimo“ (Jakov 3:2). Dok se trudimo da izbegavamo krajnosti, možda ćemo utvrditi da je tako i u našem slučaju. Šta nam može pomoći da sačuvamo ravnotežu? Treba da prepoznamo svoje jače strane i slabosti. Nije lako biti objektivan. Mogli bismo biti skloni tome da u nečemu idemo u krajnost, a da čak nismo ni svesni toga. Dakle, mudro je da se družimo sa zrelim hrišćanima i da slušamo njihove uravnotežene savete (Galatima 6:1). Mogli bismo takve savete zatražiti od nekog poverljivog prijatelja ili iskusnog starešine iz skupštine. Kao i samo Sveto pismo, saveti koji se temelje na njemu mogu za nas biti poput ’ogledala‘. Pomoću njih možemo proveriti kako stvarno izgledamo pred Jehovom (Jakov 1:22-25).

Na sreću, naš život ne mora biti podređen krajnostima koje se ne mogu izbeći. Ako smo odlučni da se borimo, uz Jehovin blagoslov možemo postati uravnoteženi i srećni. Naš odnos s braćom i sestrama će se poboljšati, i čak možemo postati bolji primer onima kojima propovedamo. Iznad svega, bolje ćemo oponašati našeg uravnoteženog Boga, Jehovu, koji je pun ljubavi (Efešanima 5:1).

[Izvor slike na 28. strani]

©Greg Epperson/age fotostock