1, 2. Kako znamo da Jehova nije želio da ljudi pate?

NIJEDNA razumna osoba ne želi patiti, a ni naš Stvoritelj, Jehova Bog, ne želi da ljudi pate. To možemo zaključiti kad na temelju njegove nadahnute Riječi vidimo što se dogodilo nakon što je stvorio muškarca i ženu. Bog je najprije stvorio muškarca. “Jehova Bog načinio [je] čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša” (1. Mojsijeva 2:7). Adam je imao savršeno tijelo i um i nije se morao razboljeti niti umrijeti.

² A u kakvim je uvjetima živio? “Jehova Bog zasadio je i vrt u Edenu, prema istoku, i ondje je smjestio čovjeka kojeg je načinio. Tako je Jehova Bog dao da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo” (1. Mojsijeva 2:8, 9). Da, Adam je imao divan dom. Život u Edenu nije uključivao patnju.

3. Kakva je budućnost stajala pred prvim ljudskim parom?

³ U 1. Mojsijevoj 2:18 stoji: “Zatim je Jehova Bog rekao: ‘Nije dobro da čovjek bude sam. Načinit ću mu pomoćnicu, kao njegovu nadopunu.’” Jehova je Adamu stvorio savršenu ženu, te su kao obitelj mogli voditi sretan život (1. Mojsijeva 2:21-23). Biblija nam također kaže: “Bog ih je (...) blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite’” (1. Mojsijeva 1:28). Prvom ljudskom paru pružila se divna prilika — da s vremenom raj kakav je postojao u Edenu prošire na cijelu Zemlju. Osim toga, trebali su imati sretnu djecu koja nikada ne bi osjetila patnje. Bio je to doista veličanstven početak! (1. Mojsijeva 1:31).

4. Što ljudska povijest jasno pokazuje?

⁴ Pa ipak, kad razmislimo o tome što su sve ljudi pretrpjeli tijekom povijesti, sasvim je jasno da je nešto uzrokovalo takvo strašno stanje. Zbog loših stvari koje su se dogodile ljudi su počeli podnositi  velike patnje. Tijekom stoljeća sve je potomke Adama i Eve snalazio isti kraj — bolest, starost i na koncu smrt. Zemlja danas nipošto nije raj ispunjen sretnim ljudima! Situacija u kojoj se ljudi danas nalaze dobro je opisana u Rimljanima 8:22, gdje stoji: ‘Sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je sve do sada.’

5. Zašto su naši praroditelji djelomično krivi za ljudske patnje?

⁵ Jehovu ne treba kriviti za strašne patnje koje traju tako dugo (2. Samuelova 22:31). Djelomičnu krivicu za to snose ljudi. “Zlo čine, odvratna su djela njihova” (Psalam 14:1). Naši praroditelji dobili su na početku sve što im je trebalo za sretan život. Da bi nastavili tako živjeti, trebali su samo biti poslušni Bogu. Međutim, Adam i Eva odlučili su biti neovisni o Jehovi. Budući da su naši praroditelji odbacili Jehovu, više nisu mogli biti savršeni. Počeli su propadati, a na kraju su umrli. Na nas su prenijeli nesavršenost (1. Mojsijeva 3:17-19; Rimljanima 5:12).

6. Na koji je način i Sotona kriv za početak patnji?

⁶ Za početak svih ljudskih patnji krivnju snosi i duhovno stvorenje koje je postalo Sotona Đavo. On je imao slobodnu volju, no zloupotrijebio ju je jer je želio da se samo njega obožava. Međutim, obožavati treba samo Jehovu, a ne njegova stvorenja. Sotona je taj koji je naveo Adama i Evu da budu neovisni o Jehovi i pomisle da tako mogu “postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojsijeva 3:5).

7. Što pokazuju posljedice pobune protiv Jehove?

⁷ Loše posljedice te pobune pokazuju da kao Vrhovni Vladar svega što postoji samo Jehova ima pravo vladati i da je samo njegova vlast pravedna. Protekle tisuće godina dokazale su da je Sotona, “vladar ovog svijeta”, potpuno zakazao te da njegova vlast promiče zlo, nepravdu i nasilje (Ivan 12:31). Loša ljudska vlast pod Sotoninim vodstvom koja traje već tisućljećima također dokazuje da čovjek ne može pravedno vladati (Jeremija 10:23). Prema tome, bilo koji oblik vlasti koji ljudi mogu stvoriti neovisno o Jehovinoj vlasti, sigurno će propasti. Povijest to sasvim jasno pokazuje.

8. Što će Jehova učiniti sa svim oblicima ljudske vlasti i kako će to postići?

⁸ Nakon što je Jehova ljudima dozvolio da tisućama godina isprobavaju sve moguće načine vladanja i budu neovisni o njemu, s punim će pravom odstraniti sve te vlasti na Zemlji i uspostaviti svoju vlast. Jedno proročanstvo o tome kaže: “U dane tih kraljeva [ljudskih vlasti] Bog će nebeski podići kraljevstvo [svoju nebesku vlast čiji će kralj biti Krist] koje nikada neće propasti. (...) Ono će satrti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44). Demonske i ljudske vlasti bit će uništene, a samo će Božje nebesko Kraljevstvo postojati i vladati nad Zemljom. Krist će biti Kralj, a s njim će vladati i 144 000 vjernih osoba uzetih sa Zemlje (Otkrivenje 14:1).

9, 10. Kako je Isusu koristilo to što je morao patiti?

⁹ Zanimljivo je razmotriti sposobnosti koje posjeduju oni koji će vladati u nebeskom Kraljevstvu. Najprije je Isus Krist dokazao koliko je prikladan za ulogu Kralja. On je vjekovima bio uz svog Oca Jehovu, vršio je njegovu volju i služio kao njegov “vješt graditelj” (Mudre izreke 8:22-31). Kad ga je Jehova poslao na Zemlju, Isus je to spremno prihvatio. Na Zemlji mu je  najvažniji cilj bio govoriti drugima o Jehovinoj vrhovnoj vlasti i o Kraljevstvu. Isus je dao izvrstan primjer svima nama tako što je u svemu bio podložan Jehovi kao Vrhovnom Vladaru (Matej 4:17; 6:9).

¹⁰ Isus je pretrpio mnoge kušnje i na koncu je bio ubijen. Tijekom svoje službe vidio je u kakvom se jadnom stanju nalaze ljudi. Je li imao koristi od toga što je vidio i što je sam patio? Jest. U Hebrejima 5:8 stoji: “Iako je bio Sin Božji, iz onoga što je pretrpio naučio se poslušnosti.” Zbog onog što je doživio na Zemlji Isus je mogao bolje razumjeti ljude i suosjećati s njima. Iz prve je ruke vidio što proživljavaju ljudi. Mogao je suosjećati s onima koji su patili i bolje shvatiti koliko im je potrebna njegova pomoć. Zapazi kako to apostol Pavao naglašava u poslanici Hebrejima: “U svemu [je] morao postati poput svoje ‘braće’, da bude milosrdan i vjeran kao veliki svećenik u službi Božjoj, kako bi prinio pomirbenu žrtvu za grijehe naroda. A budući da je i sam trpio kad je bio iskušavan, on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama.” “Naš veliki svećenik nije netko tko ne može suosjećati s nama u našim slabostima, nego netko tko je poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio. Pristupimo, dakle, sa slobodom govora prijestolju nezaslužene dobrote, da bi nam Bog pokazao milosrđe i iskazao nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć” (Hebrejima 2:17, 18; 4:14-16; Matej 9:36; 11:28-30).

11. Kako će budućim kraljevima i svećenicima tijekom njihovog vladanja koristiti ono što su doživjeli na Zemlji?

¹¹ Slično bi se moglo reći i za 144 000, koji su “otkupljeni” sa Zemlje da budu suvladari s Isusom Kristom u nebeskom Kraljevstvu (Otkrivenje 14:4). Svi su oni rođeni kao ljudi na Zemlji te su odrasli u svijetu punom patnji koje su i sami iskusili. Mnogi su bili progonjeni, a neki čak i ubijeni jer su ostali vjerni Jehovi i bili spremni slijediti Isusa. No oni se ‘nisu postidjeli svjedočanstva o njihovom Gospodinu, nego su bili spremni i sami trpjeti zlo za dobru vijest’ (2. Timoteju 1:8). Zbog onog što su proživjeli na Zemlji itekako su prikladni za to da s neba sude ljudima. Naučili su biti suosjećajniji, dobrohotniji i spremniji pomoći ljudima (Otkrivenje 5:10; 14:2-5; 20:6).

12, 13. Kako onima koji imaju zemaljsku nadu koriste patnje?

¹² Mogu li sadašnje patnje ikako koristiti onima koji se nadaju vječnom životu  u raju na Zemlji kada neće biti bolesti, tuge ni smrti? Bol i tjeskoba koje donosi patnja svakako nisu nešto što priželjkujemo. No ako ustrajemo unatoč patnjama, možemo izgraditi još bolje osobine i osjetiti radost.

¹³ Evo što o tome kaže Božja nadahnuta Riječ: “Ako i trpite zbog pravednosti, sretni ste.” “Ako vam se rugaju zbog Kristova imena, sretni ste” (1. Petrova 3:14; 4:14). “Sretni ste kad vas zbog mene vrijeđaju i progone i lažno vam pripisuju kojekakva zla. Radujte se i kličite, jer je velika nagrada vaša na nebesima!” (Matej 5:11, 12). “Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji, jer kad bude prokušan, primit će nagradu — život” (Jakov 1:12).

14. U kom pogledu patnja raduje Jehovine sluge?

¹⁴ Naravno, nas ne raduje patnja sama po sebi. Sreća i zadovoljstvo proizlaze iz činjenice da patimo jer vršimo Jehovinu volju i slijedimo Isusov primjer. Naprimjer, u prvom stoljeću neki od apostola završili su u zatvoru, a potom su bili dovedeni pred židovski vrhovni sud te optuženi jer su propovijedali o Isusu Kristu. Nakon toga su ih išibali i pustili da odu. Kakav su stav oni imali? Biblijski izvještaj kaže da su “otišli od Sudbenog vijeća, radujući se što su bili dostojni podnijeti sramotu zbog njegova imena” (Djela apostolska 5:17-41). Oni nisu bili sretni što su ih išibali i što su trpjeli bol, nego zato što su znali da se to dogodilo jer su željeli ostati vjerni Jehovi i slijediti Isusa (Djela apostolska 16:25; 2. Korinćanima 12:10; 1. Petrova 4:13).

15. Kako nam to što sada patimo može koristiti u budućnosti?

¹⁵ Ako doživljavamo protivljenje i progonstvo i pritom zadržimo ispravan stav, izgrađujemo ustrajnost. To će nam pomoći da podnesemo patnje s kojima ćemo se suočiti u budućnosti. O tome čitamo: “Smatrajte da se uistinu imate čemu radovati, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama, znajući da kušanje vaše vjere izgrađuje u vama ustrajnost” (Jakov 1:2, 3). Slično tome, u Rimljanima 5:3-5 kaže nam se: “Radujmo se i u nevoljama, jer znamo da nevolja donosi ustrajnost, ustrajnost prokušanost, prokušanost nadu, a nada neće razočarati.” Dakle, što više kušnji kao kršćani sada ustrajno podnesemo, to ćemo biti spremniji podnositi kušnje s kojima se tek trebamo suočiti u ovom zlom svijetu.

16. Kako će Jehova nagraditi buduće kraljeve i svećenike zbog patnje koju su podnijeli?

¹⁶ Čak i kad uslijed protivljenja ili progonstva koje doživimo kao kršćani pretrpimo materijalnu štetu, možemo biti sretni jer znamo da će nas Jehova bogato nagraditi. Naprimjer, nekima koji su imali nebesku nadu apostol Pavao napisao je: “S radošću [ste] podnijeli otimanje svoje imovine, znajući da imate bolji i trajan posjed” kao vladari u Božjem Kraljevstvu (Hebrejima 10:34). A zamisli koliku će oni radost osjetiti kad pod vodstvom Jehove i Krista stanovnicima novog svijeta koji će  biti uspostavljen na Zemlji omoguće da dobiju divne blagoslove. Doista su istinite riječi koje je apostol Pavao uputio vjernim kršćanima: “Smatram da patnje sadašnjeg vremena nisu ništa u usporedbi sa slavom koja će se objaviti na nama” (Rimljanima 8:18).

17. Što će Jehova učiniti za one koji imaju zemaljsku nadu i koji mu danas vjerno služe?

¹⁷ Slično tome, što god da oni koji imaju zemaljsku nadu sada možda izgube i čega god da se dragovoljno odreknu zbog služenja Jehovi, on će ih neizmjerno mnogo nagraditi u budućnosti — dat će im savršeni, beskrajni život u raju na Zemlji. U tom novom svijetu Jehova će ‘obrisati svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti’ (Otkrivenje 21:4). Zar to nije predivno obećanje? Ništa čega se u ovom svijetu radi Jehove rado ili teška srca odreknemo ne može se usporediti s divnim životom koji nas čeka, a koji će Bog dati svojim vjernim slugama koji ustraju unatoč patnjama.

18. Koje nam utješno obećanje Jehova daje u svojoj Riječi?

¹⁸ Niti jedna patnja koju ćemo još morati podnijeti neće ni na koji način narušiti radost vječnog života u Božjem novom svijetu. Sve što smo pretrpjeli bit će u potpunosti nadoknađeno u novom svijetu u kojem ćemo imati izvanredne životne uvjete. Jehova nam u Izaiji 65:17, 18 obećava: “Ono što je prije bilo neće u sjećanje dolaziti niti će se u srcu javljati. Nego, radujte se i veselite se dovijeka zbog onoga što stvaram!” Dakle, Isusov polubrat Jakov s pravom je rekao: “Sretnima nazivamo one koji su ustrajali” (Jakov 5:11). Da, ako ostanemo vjerni i ustrajni unatoč patnjama koje podnosimo, to će nam koristiti kako danas tako i u budućnosti.