Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Divim se njegovoj neverovatnoj odlučnosti“

„Divim se njegovoj neverovatnoj odlučnosti“

„Divim se njegovoj neverovatnoj odlučnosti“

GINTER GRAS, nemački pisac koji je 1999. dobio Nobelovu nagradu za književnost, objavio je 2006. svoju autobiografiju. U tom delu je govorio o vremenu kada je bio regrutovan kao pripadnik nemačke civilne zaštite. U istom delu, on spominje čoveka koji je na njega ostavio tako snažan utisak da ga pamti i posle više od 60 godina. To je bio jedinstven primer nepokolebljive vere uprkos progonstvu.

U jednom intervjuu koji je objavljen u dnevnim novinama Frankfurter Allgemeine Zeitung, Gras je spomenuo tog izuzetnog čoveka koji je odbio da uzme oružje. Rekao je da on „nije zastupao nijednu od tadašnjih ideologija, nije bio nacista, ni komunista, niti socijalista. On je bio Jehovin svedok“. Gras se ne seća imena tog Svedoka, koga je opisno nazvao „Mi to ne radimo“. Istraživanjem se utvrdilo da je to bio Joahim Alferman. On je više puta bio pretučen i ponižavan, a zatim bačen u samicu. Ipak, ostao je postojan i odbio je da uzme oružje.

„Divim se njegovoj neverovatnoj odlučnosti“, rekao je Gras. „Pitao sam se: Kako je mogao sve to da izdrži? Kako je to uspeo?“ Nakon što je izdržao mnogobrojne pokušaje nacista da slome njegovu besprekornost pred Bogom, Alferman je na kraju poslat u koncentracioni logor Štuthof, u februaru 1944. Preživeo je rat i nakon oslobođenja, u aprilu 1945, nastavio je da verno služi Jehovi sve do svoje smrti 1998.

Alferman je bio jedan od 13 400 Svedoka koji su u Nemačkoj i zemljama pod nacističkom okupacijom trpeli progonstvo zbog svoje vere. Oni su sledili biblijski savet da ostanu politički neutralni i da ne uzimaju oružje (Matej 26:52; Jovan 18:36). Oko 4 200 Svedoka poslato je u koncentracione logore, a njih 1 490 je izgubilo život. Čak i danas, stav koji su zauzeli ostavlja utisak na mnoge koji ne dele njihova religiozna uverenja, ali se dive njihovoj nepokolebljivosti.

[Slika na 32. strani]

Joahim Alferman