Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Oponašajmo Isusov primer u stvaranju učenika

Oponašajmo Isusov primer u stvaranju učenika

Oponašajmo Isusov primer u stvaranju učenika

„Pazite kako slušate“ (LUKA 8:18)

1, 2. Zašto treba da obratimo pažnju na to kako se Isus ophodio prema ljudima u službi?

 DOK je poučavao i stvarao učenike, Isus Hrist je svojim sledbenicima rekao: „Pazite kako slušate“ (Luka 8:16-18). To načelo se primenjuje i na našu hrišćansku službu. Ako obraćamo pažnju na duhovne smernice, onda ćemo i postupati u skladu s njima i bićemo uspešni objavitelji Kraljevstva. Naravno, danas ne možemo čuti Isusov glas, ali u Svetom pismu možemo čitati o tome šta je on govorio i činio. Šta Sveto pismo otkriva o tome kako se Isus ophodio prema ljudima u službi?

2 Isus je bio odličan propovednik dobre vesti i izvanredan učitelj biblijske istine (Luka 8:1; Jovan 8:28). Iako stvaranje učenika uključuje i propovedanje i poučavanje, neki hrišćani koji su dobri propovednici nisu tako vešti u poučavanju drugih. Kada propovedamo, mi drugima prenosimo poruku, ali kada poučavamo ljude o Jehovi i njegovoj nameri obično je potrebno da izgradimo dobar odnos s njima (Matej 28:19, 20). U tome možemo uspeti ako sledimo Isusov primer u poučavanju i stvaranju učenika (Jovan 13:13).

3. Kako nam oponašanje Isusovog primera može pomoći da stvaramo učenike?

3 Ako oponašamo Isusove metode poučavanja, postupaćemo u skladu sa savetom apostola Pavla: „Mudro se ponašajte prema onima koji su van skupštine. Iskupljujte sebi vreme. Neka vaša reč uvek bude ljubazna, solju začinjena, da biste znali svakome da odgovorite kako treba“ (Kološanima 4:5, 6). Da bismo oponašali Isusov primer u stvaranju učenika, potreban je trud, ali zahvaljujući tome naše poučavanje će biti delotvorno jer ćemo moći ’svakome da odgovorimo kako treba‘ u skladu s njegovim potrebama.

Isus je podsticao druge da kažu svoje mišljenje

4. Zašto se može reći da je Isus bio dobar slušač?

4 Isus je od detinjstva imao naviku da sluša ljude i da ih podstiče da izraze svoje mišljenje. Na primer, kada je imao 12 godina, njegovi roditelji su ga zatekli kako sedi među učiteljima, „slušajući ih i postavljajući im pitanja“ (Luka 2:46). Isus nije otišao u hram da bi posramio učitelje svojim znanjem. Tamo je išao da bi slušao, iako je postavljao i pitanja. Možda je baš zbog toga što je pažljivo slušao druge Isus imao naklonost Boga i ljudi (Luka 2:52).

5, 6. Kako znamo da je Isus slušao one koje je poučavao?

5 Nakon što se krstio i bio pomazan kao Mesija, Isus je i dalje bio spreman da sluša ljude. On nije bio toliko obuzet svojim poučavanjem da bi zaboravio na one koji su došli da ga čuju. Često bi zastao, pitao šta misle o tome i saslušao njihov odgovor (Matej 16:13-15). Na primer, kada je umro Martin brat Lazar, Isus joj je rekao: „Svako ko živi i iskazuje veru u mene, nikada neće umreti.“ Zatim ju je pitao: „Veruješ li u to?“ Isus je sigurno saslušao njen odgovor: „Da, Gospode, ja verujem da si ti Hrist, Sin Božji“ (Jovan 11:26, 27). Bilo je pravo zadovoljstvo čuti kako Marta izražava svoju veru na takav način!

6 Kada su mnogi učenici napustili Isusa, on je želeo da čuje mišljenje svojih apostola. Zato je pitao: „Da nećete i vi da odete?“ A Simon Petar mu je odgovorio: „Gospode, kome ćemo otići? Ti imaš reči večnog života. Mi smo poverovali i spoznali da si ti Božji Sveti“ (Jovan 6:66-69). Ove reči su se sigurno dopale Isusu! Slični izrazi vere osobe s kojom proučavamo takođe nam mogu pružiti zadovoljstvo.

Isus je slušao s poštovanjem

7. Zašto su mnogi Samarićani poverovali u Isusa?

7 Isus je bio uspešan u stvaranju učenika iz još jednog razloga — on je bio zainteresovan za ljude i slušao ih je s poštovanjem. Na primer, jednom prilikom je propovedao Samarićanki pored Jakovljevog izvora u Siharu. Tokom tog razgovora, Isus nije pričao sve vreme, već je saslušao i njeno mišljenje. Dok ju je slušao, zapazio je njen interes za duhovne stvari i rekao joj da Bog traži osobe koje će ga obožavati duhom i istinom. Isus je pokazao poštovanje prema toj ženi i brigu za nju. Ona je kasnije drugima pričala o njemu, te su ’mnogi Samarićani iz onog grada poverovali u njega zbog reči te žene‘ (Jovan 4:5-29, 39-42).

8. Kako nam činjenica da ljudi rado izražavaju svoje mišljenje pomaže da započnemo razgovor u službi?

8 Ljudi obično rado izražavaju svoje mišljenje. Na primer, stanovnici drevne Atine sa zadovoljstvom su iznosili svoja gledišta i bili su spremni da saslušaju tuđa. To je omogućilo apostolu Pavlu da održi delotvoran govor na Areopagu u tom gradu (Dela apostolska 17:18-34). Kada u službi započnemo razgovor sa stanarem, mogli bismo reći: „Posećujem vas jer želim da čujem vaše mišljenje o [određenoj temi].“ Saslušajmo njegovo mišljenje, recimo nešto u vezi s tim ili postavimo neko pitanje. Zatim ljubazno pokažimo šta Biblija kaže o toj temi.

Isus je znao šta treba da kaže

9. Šta je Isus učinio pre nego što je Kleopi i njegovom saputniku ’tumačio Pisma‘?

9 Isus je uvek znao šta treba da kaže. Osim što je bio dobar slušač, često je znao šta ljudi misle i znao je tačno šta treba reći (Matej 9:4; 12:22-30; Luka 9:46, 47). Evo jednog primera: Nedugo posle Isusovog uskrsenja, dvojica njegovih učenika išla su putem od Jerusalima do Emausa. „Dok su tako razgovarali i raspravljali“, navodi se u izveštaju iz Jevanđelja, „prišao im je sam Isus i pošao s njima. Ali njihovim očima nije bilo dato da ga prepoznaju. On ih je upitao: ’O čemu to usput raspravljate među sobom?‘ A oni su se, žalosnog lica, zaustavili. Jedan od njih, koji se zvao Kleopa, odgovorio mu je: ’Zar si ti jedini stranac u Jerusalimu koji ne zna šta se u njemu ovih dana događalo?‘ On ih je upitao: ’Šta to?‘“ Veliki Učitelj ih je slušao dok su objašnjavali kako je Isus Nazarećanin poučavao ljude, činio čuda i na kraju bio ubijen. A onda su neki počeli da govore kako je ustao iz mrtvih. Isus je pustio da Kleopa i njegov saputnik sve ispričaju. Zatim im je rekao ono što je trebalo da znaju, ’tumačeći im Pisma‘ (Luka 24:13-27, 32).

10. Kako bismo mogli saznati kakav stav prema religiji ima osoba koju smo sreli u službi?

10 Možda ne znamo ništa o stavu stanara prema religiji. Da bismo to saznali, mogli bismo reći da nam je drago da čujemo šta ljudi misle o molitvi. Zatim bismo mogli da pitamo: „Šta mislite, da li neko zaista sluša molitve?“ Odgovor može otkriti mnogo toga o gledištu te osobe i njenom stavu prema religiji. Ako je osoba religiozna, možda ćemo moći da nastavimo razgovor ako pitamo: „Šta mislite, da li Bog sluša sve molitve ili postoje neke koje on ne odobrava?“ Takva pitanja mogu voditi do opuštenog razgovora. Kada je prikladno da pokažemo šta Biblija kaže o toj temi, to treba da uradimo taktično, pazeći da ne kritikujemo verovanja te osobe. Ako nas sluša sa zanimanjem, možda će se složiti s tim da ponovo dođemo. Ali, pretpostavimo da nam stanar postavi pitanje na koje ne znamo odgovor? U tom slučaju možemo istražiti tu temu i ponovo doći, spremni da damo ’obrazloženje nade koja je u nama, čineći to s blagošću i dubokim poštovanjem‘ (1. Petrova 3:15).

Isus je poučavao dostojne

11. Šta će nam pomoći da pronađemo osobe koje su dostojne da budu poučene?

11 Kao savršen čovek, Isus je imao sposobnost da prepozna one koji su dostojni da budu poučeni. Nama je mnogo teže da pronađemo osobe koje ’ispravno gledaju na večni život‘ (Dela apostolska 13:48). Isti problem su imali i apostoli, kojima je Isus rekao: „U koji god grad ili selo uđete, potražite ko je u njemu dostojan“ (Matej 10:11). Poput Isusovih apostola, treba da potražimo ljude koji žele da slušaju i saznaju šta Biblija naučava. Dostojne možemo pronaći ako pažljivo saslušamo svakog stanara i obratimo pažnju na stav svakog pojedinca.

12. Kako možemo nastaviti da pomažemo zainteresovanoj osobi?

12 Nakon što završimo razgovor sa osobom koja je pokazala zanimanje za poruku o Kraljevstvu, bilo bi dobro da i dalje razmišljamo o njenim duhovnim potrebama. Ako zapišemo ono što smo o toj osobi saznali tokom razgovora o dobroj vesti, to će nam pomoći da joj pružimo daljnju duhovnu pomoć. Na naknadnim posetama treba da pažljivo slušamo ako želimo da više saznamo o njenim verovanjima, stavovima i okolnostima.

13. Šta nam može pomoći da saznamo šta osoba misli o Bibliji?

13 Kako možemo podstaći druge da kažu šta misle o Božjoj Reči? Na nekim područjima, efikasno je sledeće pitanje: „Da li je po vašem mišljenju teško razumeti Bibliju?“ Odgovor na to pitanje obično otkriva stav osobe prema duhovnim vrednostima. Još jedan način je da pročitamo stih i pitamo: „Kako vam ovo zvuči?“ Poput Isusa, u službi možemo postići dobre rezultate ako koristimo odgovarajuća pitanja. Ali, potrebna je reč opreza.

Isus je delotvorno koristio pitanja

14. Kako možemo pokazati da smo zainteresovani za mišljenje ljudi a da to ne izgleda kao ispitivanje?

14 Pokažimo da smo zainteresovani za mišljenje drugih, pazeći da ih pri tom ne dovedemo u neprijatnu situaciju. Oponašajmo Isusovu metodu. On nije bio netaktičan ispitivač, već je postavljao pitanja koja su podsticala na razmišljanje. Takođe je pažljivo slušao, što je iskrenim osobama pružalo okrepu i olakšanje (Matej 11:28). Sve vrste ljudi imale su slobodu da mu priđu i kažu šta ih muči (Marko 1:40; 5:35, 36; 10:13, 17, 46, 47). Ako su osobe otvorene i spremne da kažu šta misle o Bibliji i njenim učenjima, ne smemo ih ispitivati.

15, 16. Kako možemo započeti razgovor o religioznim temama?

15 Osim delotvornih pitanja, razgovor možemo započeti tako što ćemo reći nešto zanimljivo i zatim saslušati njihov odgovor. Na primer, Isus je Nikodimu rekao: „Ako se neko ponovo ne rodi, ne može videti Božje kraljevstvo“ (Jovan 3:3). Te reči su toliko zainteresovale Nikodima da je veoma pozitivno reagovao i saslušao Isusa (Jovan 3:3-20). I mi možemo na sličan način započeti razgovor.

16 Danas se dosta priča o pojavi mnogih novih religija širom sveta, naročito u zemljama Afrike, Istočne Evrope i Latinske Amerike. U tim zemljama razgovor se često može započeti rečima: „Brine me to što ima toliko mnogo religija. Ali, nadam se da će uskoro svi narodi biti ujedinjeni u obožavanju pravog Boga. Da li vam to dobro zvuči?“ Time što ćemo reći nešto neočekivano o svojoj nadi, možda ćemo podstaći ljude da kažu svoje mišljenje. Na pitanje je lakše odgovoriti kada su ponuđena dva moguća odgovora (Matej 17:25). Nakon što se stanar izjasni, možemo odgovoriti na svoje pitanje koristeći jedan ili dva stiha (Isaija 11:9; Sofonija 3:9). Ako pažljivo slušamo i zabeležimo zapažanja stanara, na osnovu toga ćemo znati o čemu možemo razgovarati sledeći put kada dođemo.

Isus je slušao decu

17. Kako znamo da je Isus bio zainteresovan za decu?

17 Isus nije pokazivao zanimanje samo za odrasle već i za decu. On je znao kako se igraju i o čemu pričaju. Nekad bi ih pozvao da dođu kod njega (Luka 7:31, 32; 18:15-17). U mnoštvu koje je slušalo Isusa bilo je puno dece. Kada su dečaci javno slavili Isusa kao Mesiju, on je to zapazio i ukazao na stihove iz Svetog pisma gde je to prorečeno (Matej 14:21; 15:38; 21:15, 16). Danas mnoga deca postaju Isusovi učenici. Kako im možemo pomoći?

18, 19. Kako možemo pomoći svom detetu u duhovnom pogledu?

18 Da bismo pomogli svom detetu u duhovnom pogledu, moramo ga slušati. Bitno je da saznamo o čemu razmišlja, a što možda nije u skladu s Jehovinim načinom razmišljanja. Bez obzira na to šta dete kaže, mudro je da najpre kažemo nešto pozitivno. Zatim možemo koristiti odgovarajuće biblijske stihove da bismo mu pomogli da razume Jehovino gledište o izvesnim stvarima.

19 Pitanja su takođe važna. Ali, kao i odrasli, ni deca ne vole da ih ispituju. Umesto da opterećujemo dete brojnim pitanjima na koja mu je teško da odgovori, zašto ne ispričamo nešto zanimljivo o sebi? U zavisnosti od teme o kojoj razgovaramo, možemo reći da smo se i mi slično osećali i objasniti zašto. Zatim možemo pitati: „Da li se i ti tako osećaš?“ Detetov odgovor može voditi do korisnog i ohrabrujućeg razgovora na temelju Biblije.

Nastavimo da oponašamo Isusov primer u stvaranju učenika

20, 21. Zašto treba da budemo dobri slušači dok stvaramo učenike?

20 Bez obzira na to da li o nekoj temi razgovaramo sa svojim detetom ili nekom drugom osobom, važno je da pažljivo slušamo. To je zaista izraz ljubavi. Na taj način postupamo ponizno i pokazujemo poštovanje i obzirnost prema osobi s kojom razgovaramo. Naravno, dobar slušač obraća pažnju na ono što osoba kaže.

21 Dok učestvujemo u hrišćanskoj službi, pažljivo slušajmo stanare. Ako pomno pratimo ono što kažu, verovatno ćemo moći da utvrdimo koja će im se biblijska istina posebno dopasti. Zatim nastavimo da im pomažemo koristeći različite Isusove metode poučavanja. Čineći to, bićemo blagoslovljeni radošću i osećanjem zadovoljstva jer oponašamo Isusov primer u stvaranju učenika.

Kako bi odgovorio?

• Kako je Isus podsticao druge da kažu šta misle?

• Zašto je Isus slušao one koje je poučavao?

• Kako možemo koristiti pitanja u službi?

• Kako možemo pomoći deci u duhovnom pogledu?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 28. strani]

Kada propovedamo, pažljivo slušajmo

[Slika na 30. strani]

Kada deci pomažemo u duhovnom pogledu, mi oponašamo Isusa