Vjenčanja su radosni događaji i razumljivo je da im kršćanin želi prisustvovati. Naravno, maloljetnici koji su pozvani na neko vjenčanje trebaju slušati svoje roditelje ili skrbnike, koji donose konačnu odluku za njih (Efežanima 6:1-3). No što ako neki suprug želi da njegova supruga, koja je Jehovin svjedok, ide s njim na crkveno vjenčanje? Ona bi na temelju svoje savjesti mogla zaključiti da može ići s njim, no ujedno čvrsto odlučiti da neće sudjelovati ni u kakvim vjerskim obredima povezanima s vjenčanjem.

Dakle, svatko sam za sebe treba odlučiti hoće li ići na takvo vjenčanje ili neće. Međutim, svaki kršćanin treba biti svjestan da će za svoje postupke morati odgovarati Jehovi i svoju odluku treba donijeti u skladu s biblijskim načelima.

Kršćaninu treba biti najvažnije da ima Božje odobravanje. Isus je rekao: “Bog je Duh i koji ga štuju moraju ga štovati duhom i istinom” (Ivan 4:24). Prema tome, Jehovini svjedoci ne sudjeluju u vjerskim obredima drugih religija, naprimjer u molitvama ili različitim ceremonijama, koji se kose s biblijskom istinom (2. Korinćanima 6:14-17).

Osim toga, kršćanin zna da svojom odlukom može utjecati na druge. Odlučiš li ići na vjenčanje, hoće li se tvoja rodbina uvrijediti ako ne budeš u potpunosti sudjelovao u svadbenoj svečanosti? Trebaš razmisliti i o tome kako bi tvoja odluka mogla utjecati na suvjernike (Rimljanima 14:13). Čak i ako ti ili drugi članovi tvoje obitelji zaključite da možete ići na vjenčanje nekoga tko nije Jehovin svjedok, hoće li se to loše odraziti na vašu braću i sestre u vjeri? Hoćete li time povrijediti nečiju savjest?

U vezi s vjenčanjima rođaka koji nisu Jehovini svjedoci mogu se pojaviti problemi. Što ako te mladenka pozove da joj budeš djeveruša ili mladoženja da budeš njegov pratilac? Ili što ako tvoj bračni drug nije Jehovin svjedok i želi u svemu sudjelovati? Ako mladenci imaju građansko vjenčanje pred matičarem ili drugim službenikom, to znači da samo moraš prisustvovati zakonskom sklapanju braka.

Međutim, vjenčanje koje se održava u vjerskom objektu ili ga negdje drugdje obavlja svećenik povlači za sobom neka druga pitanja. Možda odlučiš da nećeš ići na takvo vjenčanje jer želiš poslušati svoju biblijski oblikovanu savjest i ne želiš prekršiti svoja vjerska uvjerenja ili učiniti nešto čime bi mladence i njihovu obitelj doveo u neugodan položaj (Mudre izreke 22:3). Sebe i svoju obitelj možeš poštedjeti mnogo stresa ako unaprijed objasniš svoja biblijska vjerovanja te kažeš u čemu možeš sudjelovati ili predložiš nešto drugo što bi mogao učiniti.

Nakon što pažljivo odvagnu sve činioce, neki će kršćani možda zaključiti da ne bi bilo neispravno prisustvovati vjenčanju nekoga tko nije Jehovin svjedok, ako pritom ne budu sudjelovali u vjerskim obredima. No ako kršćanin smatra da bi svojim prisustvom mogao doći u iskušenje da prekrši biblijska načela, možda dođe do zaključka da je rizik kojem se izlaže puno veći od mogućih koristi. Ako odluči da neće prisustvovati samom sklapanju braka, ali da će kao uzvanik doći na slavlje koje se nakon toga održava, trebao bi biti odlučan u tome da “sve na slavu Božju čini” (1. Korinćanima 10:31). Prilikom donošenja takvih odluka “svatko će nositi svoj teret” odgovornosti (Galaćanima 6:5). Stoga što god da odlučiš, upamti da je najvažnije sačuvati čistu savjest pred Jehovom Bogom.