Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Šta je svrha života?

Šta je svrha života?

Šta je svrha života?

ZAŠTO JE ODGOVOR NA OVO PITANJE VAŽAN? Malo toga uznemirava ljude kao pomisao da život nema smisao niti svrhu. S druge strane, osoba koja jasno zna šta je svrha života lakše izlazi na kraj s teškim okolnostima. Neurolog Viktor Frankl, koji je preživeo nacistički holokaust, napisao je: „Usuđujem se da kažem da ne postoji ništa na svetu što može bolje pomoći nekome da preživi čak i najgore okolnosti kao saznanje da život ima smisao.“

Međutim, postoji mnogo različitih mišljenja o toj temi. Mnogi smatraju da svaka osoba treba za sebe da odredi svrhu života. S druge strane, oni koji veruju u evoluciju tvrde da ne postoji pravi smisao života.

Ipak, najbolji način da utvrdimo šta je svrha života jeste da to saznamo od Davaoca života, Jehove Boga. Razmotrimo šta njegova Reč kaže o toj temi.

Šta Biblija kaže

Biblija naučava da je Jehova Bog stvorio muškarca i ženu s posebnom svrhom. Jehova je našim praroditeljima dao sledeću zapovest:

Postanak 1:28: „Rađajte se i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.“

Božja namera je bila da Adam i Eva i njihovo potomstvo pretvore celu planetu u raj. Njegov cilj nije bio da ljudi stare i umiru, niti je želeo da oni unište svoju životnu sredinu. Međutim, zbog pogrešnog izbora naših prvih roditelja, mi smo nasledili greh i smrt (Postanak 3:2-6; Rimljanima 5:12). Uprkos svemu, Jehovina namera se nije promenila. Uskoro će zemlja biti pretvorena u raj (Isaija 55:10, 11).

Jehova nas je stvorio s fizičkim i intelektualnim sposobnostima koje su nam potrebne da bismo ispunili njegovu nameru. Nismo stvoreni da živimo nezavisno od njega. Zapazite kako je Božja namera za ljude opisana u sledećim biblijskim stihovima:

Propovednik 12:13: „Zaključak svega što si čuo jeste ovo: Boj se istinitog Boga i drži se njegovih zapovesti. Jer to je sva dužnost čoveku.“

Mihej 6:8: „Da li Jehova, Bog tvoj, traži od tebe išta osim da postupaš pravedno, da voliš dobrotu i da skromno hodiš sa njim?“

Matej 22:37-39: „’Voli Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom.‘ To je najveća i prva zapovest. Druga, slična ovoj, jeste: ’Voli svog bližnjeg kao samog sebe.‘“

Kako biblijski odgovori pružaju pravi unutrašnji mir

Da bi neka složena mašina ispravno radila, moramo je koristiti prema nameni i uputstvu njenog konstruktora. Isto tako, ako ne želimo da sebi nanesemo štetu — u duhovnom, mentalnom, emocionalnom ili fizičkom pogledu — moramo koristiti svoj život onako kako je to predvideo naš Tvorac. Razmotrimo kako nam to što znamo Božju nameru donosi unutrašnji mir na sledećim područjima života:

Prilikom postavljanja prioriteta u životu, danas se mnogi posvećuju sticanju bogatstva. Međutim, Biblija upozorava: „Oni koji su odlučili da se obogate upadaju u iskušenje i zamku i u mnoge nerazumne i štetne želje“ (1. Timoteju 6:9, 10).

S druge strane, oni koji vole Boga više nego novac uče da budu zadovoljni onim što imaju (1. Timoteju 6:7, 8). Oni razumeju da je važno marljivo raditi i da su obavezni da se brinu za svoje fizičke potrebe (Efešanima 4:28). Ali, oni ozbiljno shvataju i Isusovo upozorenje: „Niko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednog mrzeti, a drugog voleti, ili će jednom biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu“ (Matej 6:24).

Zato, umesto da im posao ili težnja za bogatstvom bude glavni prioritet u životu, oni koji vole Boga na prvo mesto stavljaju vršenje njegove volje. Oni znaju da će, ako to budu činili, Jehova Bog brinuti o njima. Zapravo, Jehova to smatra svojom dužnošću (Matej 6:25-33).

U međuljudskim odnosima, veliki broj ljudi svoje interese stavlja ispred tuđih. U današnjem svetu nema mira, velikim delom zbog toga što su mnogi postali „sebični... bezosećajni prema drugima“ (2. Timoteju 3:2, 3). Kada ih neko razočara ili se ne slaže s njihovim gledištem, skloni su ’gnevu i srdžbi i vici i pogrdnom govoru‘ (Efešanima 4:31). Takav nedostatak samosavladavanja ne donosi unutrašnji mir, već „izaziva prepirku“ (Poslovice 15:18).

Nasuprot tome, oni koji su poslušni Božjoj zapovesti da vole svoje bližnje kao sebe ’dobri su jedni prema drugima, samilosni i spremno opraštaju jedni drugima‘ (Efešanima 4:32; Kološanima 3:13). Čak i kada drugi ne postupaju ljubazno prema njima, oni nastoje da oponašaju Isusa, koji „nije uzvraćao uvredom“ kada su ga vređali (1. Petrova 2:23). Poput Isusa, oni razumeju da je pravo zadovoljstvo služiti drugima, čak i onima koji ne cene ono što se čini za njih (Matej 20:25-28; Jovan 13:14, 15; Dela apostolska 20:35). Jehova Bog daje svoj sveti duh onima koji oponašaju njegovog Sina, a taj duh unosi u njihov život istinski mir (Galatima 5:22).

Međutim, kako naše gledište o budućnosti može da utiče na unutrašnji mir?

[Istaknuti tekst na 6. strani]

Osoba treba jasno da zna šta je svrha života

[Slika na 7. strani]

Isus nas je poučio kako da steknemo unutrašnji mir