SMATRA se da je Matejevo evanđelje napisano prvenstveno za Židove, a Markovo za ne-Židove. S druge strane, Lukino evanđelje namijenjeno je ljudima svih naroda. Napisano je oko 56-58. n. e. i obuhvaća mnoge pojedinosti o Isusovom životu i službi.

Luka je kao liječnik bio brižan i temeljit, pa je “pomno ispitao sve od početka” i u svom evanđelju obuhvatio period od 35 godina — od 3. pr. n. e. do 33. n. e. (Luka 1:3). Gotovo 60 posto informacija iz Lukinog evanđelja ne nalazimo ni u jednom drugom evanđelju.

Nakon što je iznio pojedinosti o rođenju Ivana Krstitelja i Isusa, Luka je napisao da je Ivan počeo svoju službu u 15. godini vladavine cara Tiberija, odnosno u proljeće 29. n. e. (Luka 3:1, 2). Isusa je krstio u jesen te godine (Luka 3:21, 22). Godine 30. n. e. ‘Isus se vratio u Galileju i počeo je poučavati u njihovim sinagogama’ (Luka 4:14, 15).

Isus je odlučio krenuti na svoje prvo propovjedničko putovanje po Galileji. Ljudima je rekao: “I drugim gradovima moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem” (Luka 4:43). Sa sobom je poveo ribara Šimuna i druge. Rekao je: “Odsada ćete loviti ljude” (Luka 5:1-11; Mat. 4:18, 19). Na Isusovom drugom propovjedničkom putovanju po Galileji s njim je bilo 12 apostola (Luka 8:1). A na trećem putovanju poslao je dvanaestoricu da “propovijedaju kraljevstvo Božje i da liječe bolesnike” (Luka 9:1, 2).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:35 — Je li Marijina jajna stanica korištena prilikom začeća Isusa? Da bi, u skladu s Božjim obećanjem, njeno dijete bilo pravi potomak njenih predaka Abrahama, Jude i Davida, njena jajna stanica morala je imati određenu ulogu u začeću djeteta (1. Mojs. 22:15, 18; 49:10; 2. Sam. 7:8, 16). Međutim, Jehova je prouzročio začeće tako što je putem svog svetog duha u Marijinu utrobu prenio savršeni život svog Sina (Mat. 1:18). Time je očito bila poništena svaka nesavršenost koja je postojala u Marijinoj jajnoj stanici, a zametak koji se razvijao bio je zaštićen od bilo kakvog štetnog utjecaja.

1:62 — Je li Zaharija bio i nijem i gluh? Nije. Bio je samo nijem. Drugi su ga “znakovima” pitali kako bi htio da mu se sin zove, ali ne zato što je bio gluh. Najvjerojatnije je čuo svoju ženu kad je rekla kako im se treba zvati sin. Možda su ga drugi pitali za to tako što su učinili neku gestu. To što mu je vraćena samo sposobnost govora pokazuje da je Zaharija mogao čuti (Luka 1:13, 18-20, 60-64).

2:1, 2 — Kako ukazivanje na “prvi popis” pomaže odrediti vrijeme Isusovog rođenja? Za vladavine cara Augusta bila su provedena dva popisa — prvi 2. pr. n. e., čime se ispunio Danijel 11:20, a drugi 6. ili 7. n. e. (Djela 5:37). Kvirinije je upravljao Sirijom tijekom oba ta popisa, što znači da je očigledno dvaput služio na tom položaju. Lukino ukazivanje na prvi popis pokazuje da se Isus rodio 2. pr. n. e.

 2:35 — U kom smislu je “mač” probio Marijinu dušu? To se odnosi na bol koju je osjetila kad je vidjela da većina ljudi odbacuje Isusa kao Mesiju i na tugu koja ju je obuzela zbog njegove bolne smrti (Ivan 19:25).

9:27, 28 — Zašto Luka kaže da se preobraženje zbilo “osam dana” nakon što je Isus obećao svojim učenicima da neki od njih “neće okusiti smrt” dok ne vide njega kako dolazi u svom Kraljevstvu, a Matej i Marko kažu da je to bilo “šest dana kasnije”? (Mat. 17:1; Mar. 9:2). Luka je vjerojatno računao dva dana više — dan kad je Isus dao to obećanje i dan kad se ono ispunilo.

9:49, 50 — Zašto Isus nije zabranio čovjeku da istjeruje demone iako taj čovjek nije bio njegov sljedbenik? Isus mu to nije zabranio zato što kršćanska skupština još nije bila osnovana. Zbog toga nije bilo neophodno da se fizički pridruži Isusu i slijedi ga kako bi pokazao vjeru u njegovo ime i istjerivao demone (Mar. 9:38-40).

Pouke za nas:

1:32, 33; 2:19, 51 Marija je čuvala u srcu događaje i riječi koji su predstavljali ispunjenje proročanstava. Imamo li i mi na umu što je Isus prorekao o “svršetku ovoga poretka” i uspoređujemo li njegove riječi s onim što se danas događa u svijetu? (Mat. 24:3).

2:37 Anin primjer uči nas da trebamo postojano služiti Jehovi, “ustrajati u molitvi” i ne propuštati kršćanske sastanke (Rim. 12:12; Hebr. 10:24, 25).

2:41-50 Josip je duhovne stvari stavljao na prvo mjesto u svom životu i brinuo se za materijalne i duhovne potrebe svoje obitelji. U tome je dao dobar primjer glavama obitelji.

4:4 Ne bismo smjeli dozvoliti da prođe dan, a da nismo razmišljali o duhovnim stvarima.

6:40 Onaj tko poučava druge o Božjoj Riječi mora biti primjer svojim učenicima. On mora postupati u skladu s onim što naučava.

8:15 Da bismo ‘zadržali riječ i ustrajno donosili plod’, moramo razumjeti i cijeniti Božju Riječ te usvajati njene pouke kako bi postale dio nas. Razmišljanje i molitva neophodni su prilikom čitanja Biblije i biblijskih publikacija.

Isus je poslao sedamdesetoricu pred sobom da propovijedaju po gradovima i mjestima u Judeji (Luka 10:1). On je prolazio “gradovima i selima i poučavao” (Luka 13:22).

Pet dana prije Pashe 33. n. e. ušao je u Jeruzalem jašući na magarcu. Došlo je vrijeme da se ispune riječi koje je uputio svojim učenicima: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca te biti ubijen i treći dan uskrsnuti” (Luka 9:22, 44).

 Odgovori na biblijska pitanja:

10:18 — Na što je Isus mislio kad je rekao sedamdesetorici učenika: “Gledao sam Sotonu kako je kao munja pao s neba”? Time nije želio reći da je Sotona tada već bio zbačen s neba. To se dogodilo tek kasnije, kratko nakon što je Krist 1914. postavljen za Kralja na nebu (Otkr. 12:1-10). Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi što je Isus time želio reći, on je najvjerojatnije o budućem događaju govorio kao da se već odigrao da bi naglasio da će se to sigurno dogoditi.

17:34-37 — Tko su “orlovi” i tko je “strvina” na koju će se oni skupljati? Oni koji su “uzeti”, odnosno izbavljeni, uspoređeni su s dalekovidnim orlovima. Izraz “strvina”, na koju se oni skupljaju, odnosi se na pravog Mesiju, Isusa Krista, u njegovoj nevidljivoj prisutnosti i na duhovnu hranu koju im Jehova daje (Mat. 24:28).

22:44 — Zašto je Isus osjećao tako snažnu tjeskobu? Iz više razloga. Brinuo se kako će se to što će biti pogubljen kao zločinac odraziti na Jehovu Boga i njegovo ime. Osim toga, Isus je znao da njegov vječni život i budućnost cijelog ljudskog roda ovise o tome hoće li ostati vjeran Bogu.

23:44 — Je li pomrčina Sunca uzrokovala trosatnu tamu? Nije. Pomrčina Sunca nastaje samo u vrijeme mlađaka, a prilikom održavanja Pashe bio je pun Mjesec. Tama koja je nastala na dan Isusove smrti bila je čudo od Boga.

Pouke za nas:

11:1-4 Kad usporedimo ove upute o molitvi i nešto drugačije sročenu uzornu molitvu koju je oko godinu i pol ranije Isus izrekao u Propovijedi na gori, jasno vidimo da se naše molitve ne bi smjele svesti na puko ponavljanje istih riječi (Mat. 6:9-13).

11:5, 13 Iako je Jehova spreman uslišiti naše molitve, moramo biti ustrajni kad mu se molimo (1. Ivan. 5:14).

11:27, 28 Pravu sreću donosi vjerno vršenje Božje volje, a ne obitelj ili materijalno blago.

11:41 “Milostinju” trebamo davati iz ljubavi i od srca.

12:47, 48 Onaj kome su povjerene veće odgovornosti, a ne ispunjava ih, snosi veću krivnju od onoga tko ne zna ili u potpunosti ne razumije svoje dužnosti.

14:28, 29 Mudro je da živimo u okviru svojih mogućnosti.

22:36-38 Isus nije tražio od svojih učenika da uzmu oružje radi zaštite ili samoobrane. Umjesto toga, budući da su u noći kad je on bio izdan imali mačeve, mogao im je prenijeti važnu pouku: “Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!” (Mat. 26:52).