Bog se ne služi prirodnim katastrofama kako bi kažnjavao ljude. On to nikada nije činio niti će to ikada učiniti. Zašto? Zato što je “Bog ljubav”, kako stoji u Bibliji u 1. Ivanovoj 4:8.

Bog sve čini iz ljubavi. Ljubav nije osobina koja potiče da se nedužnima nanosi zlo jer “ljubav ne čini zlo bližnjemu”, stoji u Bibliji (Rimljanima 13:10). U Jobu 34:12 Biblija kaže: “Doista, Bog zlo ne čini, Svemogući ne izvrće pravdu.”

Istina, Biblija je prorekla da će u naše vrijeme biti prirodnih katastrofa, kao što su naprimjer “jaki potresi” (Luka 21:11). No, Jehova nije odgovoran za razorne posljedice koje one uzrokuju baš kao što ni meteorolog nije odgovoran za štetu nastalu tajfunom koji je prognozirao. Ako Bog nije odgovoran za ljudske patnje koje uzrokuju prirodne katastrofe, tko je onda odgovoran za njih?

Biblija otkriva: “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga”, odnosno Sotone Đavla (1. Ivanova 5:19). On je ubojica ljudi još otkad se pobunio na početku ljudske povijesti pa sve do danas (Ivan 8:44). Sotoni je ljudski život bezvrijedan i beznačajan. Budući da ga vode sebične ambicije, ne čudi što je pod njegovim utjecajem cijeli svijet postao prožet sebičnošću. U svijetu u kojem živimo iskorištavanje čovjeka tolerira se do te mjere da su mnogi bespomoćni ljudi prisiljeni živjeti u opasnim područjima kojima prijete bilo prirodne katastrofe bilo katastrofe koje uzrokuju ljudi (Efežanima 2:2; 1. Ivanova 2:16). Prema tome, pohlepni ljudi odgovorni su za neke nevolje nedužnih (Propovjednik 8:9). Zbog čega se to može reći?

Jako je mnogo katastrofa za koje su ljudi barem djelomično krivi. Spomenimo, naprimjer, nevolje koje su mnogi doživjeli kad je New Orleans bio poplavljen zbog uragana ili kad su bujice blata koje su se slijevale niz planine u priobalnom području Venezuele uništile mnoge domove. U ovim i drugim slučajevima prirodne pojave kao što su vjetar i kiša uzrokovale su katastrofe velikim dijelom zbog ljudskog faktora: nepoznavanja tla i vremenskih uvjeta, nekvalitetne gradnje, lošeg planiranja, zanemarivanja upozorenja i bespotrebnih pogrešaka birokracije.

Osvrnimo se na jednu katastrofu koja se zbila u biblijska vremena. U Isusovo vrijeme iznenada se srušila kula i ubila 18 ljudi (Luka 13:4). Uzrok te katastrofe mogla je biti ljudska pogreška, “vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji” ili oboje — no sasvim sigurno to nije bila Božja kazna (Propovjednik 9:11).

Je li Bog ikada prouzročio neke katastrofe? Jest, no za razliku od prirodnih katastrofa ili onih koje uzrokuju ljudi, one nisu zahvatile sve ljude, nego samo one koje je Bog odredio. Takve katastrofe imale su svrhu i bile su veoma rijetke. Dvije takve katastrofe bile su opći potop, koji se dogodio u danima patrijarha Noe, te uništenje gradova Sodome i Gomore u danima Lota (1. Mojsijeva 6:7-9, 13; 18:20-32; 19:24). U ta dva slučaja Bog je kaznio nepopravljivo zle ljude, no one koje je smatrao pravednima ostavio je na životu.

Jehova Bog doista može i hoće učiniti kraj svim patnjama te izbrisati posljedice prirodnih katastrofa. U Psalmu 72:12 za Božjeg imenovanog Kralja, Isusa Krista, prorečeno je: “On će izbaviti ubogoga koji u pomoć zove, nevoljnika i svakoga tko nema pomoćnika.”