TAJ DOGAĐAJ za koji se kaže da je najgora avionska nesreća u Brazilu ostat će zauvijek urezan u sjećanje onih koji su tom prilikom izgubili svoje voljene. Među njima je i Claudete. Upravo je gledala televiziju kad je bila emitirana vijest o nesreći. Njen sin Renato nalazio se u tom avionu. Imao je samo 26 godina. U listopadu se planirao oženiti. Claudete ga je očajnički pokušavala dobiti na mobitel, ali on se nije javljao. Srušila se na pod i neutješno plakala.

Antje je u teškoj prometnoj nesreći u siječnju 1986. izgubila zaručnika. Kad je čula tu strašnu vijest, ostala je u šoku. “Najprije nisam mogla vjerovati da je to istina. Činilo mi se da je sve to samo ružan san i da ću se odjednom probuditi i shvatiti da se to nije dogodilo. Drhtala sam i osjetila veliku bol, kao da me netko udario u trbuh.” Antje je patila od depresije tri godine. Iako je od te nesreće prošlo više od 20 godina, još i sad zadrhti kad je se sjeti.

Riječima je teško opisati šok, nevjericu, otupjelost i očaj koji nas mogu obuzeti nakon takvog tragičnog, neočekivanog gubitka. Međutim, čak i kad znamo da će netko koga volimo umrijeti, naprimjer ako je već dugo bolestan, tuga može biti nesnosna. Nitko nije posve spreman na smrt voljene osobe. Nancina majka umrla je 2002. nakon duge bolesti. No onoga dana kad joj je majka umrla Nanci je ostala sjediti na podu u bolnici i bila je u stanju dubokog šoka. Za nju život više nije imao nikakav smisao. Otada je prošlo već više od pet godina, no ona i danas zaplače kad se sjeti majke.

“Ljudi nikada ne prebole gubitak, samo se na njega naviknu”, rekla je dr. Holly Prigerson, profesorica psihijatrije na Harvardu. Ako je i vama smrt oduzela nekog voljenog — bez obzira na to jeste li to i očekivali — možda se pitate: ‘Je li normalno tako tugovati? Kako se mogu nositi sa smrću voljene osobe? Hoćemo li se ikada ponovno sresti?’ U sljedećem članku naći ćete odgovore na ta i druga pitanja koja vas možda muče.