1, 2. (a) Koji su događaji u desetom stoljeću pr. n. e. stavili na kušnju vjernost Božjih slugu? (b) U kojim je okolnostima Jehova štitio svoje vjerne sluge?

U DESETOM stoljeću pr. n. e. Božji sluge našli su se pred važnom odlukom. Među izraelskim plemenima umalo je izbio rat. Ipak, ratna prijetnja otklonjena je tako što su buntovna sjeverna plemena dobila izvjesnu mjeru neovisnosti. Njihov novi kralj Jeroboam, koji je bio ustoličen 997. pr. n. e., odmah je uveo novu službenu religiju kako bi učvrstio svoju vlast. Od svojih je podanika zahtijevao potpunu odanost. Što su učinili vjerni Jehovini sluge? Jesu li ostali odani Bogu kojemu su služili? Na tisuće njih jesu, a Jehova ih je štitio dok su mu bili vjerni (1. Kralj. 12:1-33; 2. Ljet. 11:13, 14).

² Vjernost Božjih slugu i danas je na kušnji. “Budite trezveni, bdijte!” upozorava nas Biblija. “Protivnik vaš, Đavo, ide uokolo kao ričući lav i traži koga da proždre.” Možemo li mu se oduprijeti i ostati “čvrsti u vjeri”? (1. Petr. 5:8, 9). Razmotrimo neke događaje koji su se odigrali u vrijeme kad je Jeroboam postao kralj kako bismo vidjeli što možemo naučiti iz njih. Tijekom tog teškog razdoblja Jehovine vjerne sluge tlačili su okrutni vladari. Osim toga, bili su izloženi idejama koje su ih mogle navesti da napuste Jehovu, a morali su i izvršavati zahtjevne zadatke. U svim tim okolnostima Jehova nije ostavio svoje vjerne sluge, a neće ih ostaviti niti danas (Psal. 37:28).

3. Zašto narod nije uzdisao pod vlašću kralja Davida?

³ Razmotrimo najprije okolnosti u kojima je Jeroboam postao kralj. U Mudrim izrekama 29:2 stoji: “Kad zlikovac vlada, narod uzdiše.” Pod vlašću kralja Davida izraelski narod nije uzdisao. David nije bio savršen, ali je bio vjeran Bogu i uzdao se u njega. David nije tlačio svoje podanike. Jehova je sklopio savez s njim te mu rekao: “Dom tvoj i kraljevstvo tvoje trajat će dovijeka. Prijestolje tvoje čvrsto će stajati dovijeka” (2. Sam. 7:16).

4. O čemu su ovisili blagoslovi koje su uživali Salamun i njegovi podanici?

⁴ Na početku kraljevanja Davidova sina Salamuna vladao je takav mir i blagostanje da se s pravom može reći da je njegova vladavina predočavala buduću Tisućugodišnju Vladavinu Isusa Krista (Psal. 72:1, 17). U to se doba niti jedno od 12 izraelskih plemena nije imalo razloga buniti. Međutim, blagoslovi koje su uživali Salamun i njegovi podanici ovisili su o ispunjavanju određenih uvjeta. Jehova je rekao Salamunu: “Budeš li živio po odredbama mojim i izvršavao zakone moje i držao se svih  zapovijedi mojih živeći po njima, onda ću i ja ispuniti na tebi obećanja koja sam dao Davidu, ocu tvojemu. (...) Prebivat ću među sinovima Izraelovim i neću ostaviti naroda svojega Izraela” (1. Kralj. 6:11-13).

5, 6. Kakve je posljedice imalo to što je Salamun prestao biti vjeran Bogu?

⁵ Kad je Salamun ostario, prestao je biti vjeran Jehovi i počeo je štovati lažne bogove (1. Kralj. 11:4-6). S vremenom se prestao držati Jehovinih zakona i počeo je sve više tlačiti narod. To je poprimilo takve razmjere da se nakon njegove smrti narod žalio na njega Roboamu, njegovom sinu i nasljedniku, tražeći da im olakša jaram (1. Kralj. 12:4). Što je Jehova poduzeo kad mu je Salamun postao nevjeran?

⁶ Biblija nam kaže: “Jehova se razgnjevio na Salamuna jer je odvratio srce svoje od (...) Boga Izraelova, koji mu se dvaput ukazao.” Jehova je rekao Salamunu: “Budući da (...) se nisi držao saveza mojega ni odredbi mojih koje sam ti dao, otrgnut ću kraljevstvo od tebe i dati ga sluzi tvojemu” (1. Kralj. 11:9-11).

7. Kako se Jehova pobrinuo za svoje vjerne sluge premda je odbacio Salamuna?

⁷ Potom je Jehova poslao proroka Ahiju da pomaže čovjeka koji će izbaviti narod od tlačenja. Bio je to Jeroboam, sposoban čovjek koji je služio kao upravitelj za vladavine kralja Salamuna. Premda je Jehova ostao vjeran savezu za Kraljevstvo koji je sklopio s Davidom, dozvolio je da se 12 plemena podijeli u dvije skupine. Deset plemena dobio je Jeroboam, a dva su ostala uz Davidovu obiteljsku lozu koju je tada zastupao kralj Roboam (1. Kralj. 11:29-37; 12:16, 17, 21). Jehova je rekao Jeroboamu: “Budeš li poslušao sve što ti zapovjedim i išao putevima mojim te činio što je pravo u očima mojim, držeći odredbe moje i zapovijedi moje, kao što je to činio David, sluga moj, ja ću biti s tobom i sagradit ću ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela” (1. Kralj. 11:38). Jehova je pomogao svom narodu i pobrinuo se da budu izbavljeni od tlačenja.

8. S kakvim se kušnjama suočavaju današnji Božji sluge?

⁸ I danas su mnogi ljudi potlačeni i trpe razne nepravde. “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu”, stoji u Propovjedniku 8:9. Zbog pohlepnih trgovaca i korumpiranih vlasti mnogi ljudi žive u teškim ekonomskim uvjetima. Istaknuti političari, poslovni poduzetnici i vjerski vođe često pokazuju da se ne drže nikakvih moralnih vrijednosti. Zato vjerni Božji sluge, poput pravednog Lota, “pate zbog besramnih djela tih drskih bezakonika” (2. Petr. 2:7). Povrh toga, premda mi miroljubivo nastojimo živjeti u skladu s Božjim moralnim mjerilima, često nas progone okrutni vladari (2. Tim. 3:1-5, 12).

9. (a) Što je Jehova već poduzeo kako bi izbavio svoj narod? (b) Zašto možemo biti sigurni da će Isus uvijek biti vjeran Bogu?

⁹ No u jedno možemo biti sigurni: Jehova ne ostavlja one koji su mu vjerni! Sjetimo se samo što je već poduzeo kako bi uklonio korumpirane vlasti ovog svijeta. Božje Mesijansko Kraljevstvo kojim vlada Isus Krist već je uspostavljeno. Krist na nebu vlada već gotovo stotinu godina. On će uskoro u potpunosti izbaviti one koji se boje Božjeg imena. (Pročitaj Otkrivenje 11:15-18.) Isus je već dokazao svoju vjernost Bogu. Ostao mu je vjeran sve do smrti. Za razliku od Salamuna, on nikad neće razočarati svoje podanike (Hebr. 7:26; 1. Petr. 2:6).

10. (a) Kako možemo pokazati da smo odani Božjem Kraljevstvu? (b) U što možemo biti sigurni kad se suočavamo s kušnjama?

¹⁰ Božje Kraljevstvo je stvarna vlast koja će okončati svaki oblik tlačenja. Mi smo odani Jehovi Bogu i njegovom Kraljevstvu.  S punim pouzdanjem u to Kraljevstvo, mi se ‘odričemo bezbožnosti ovog svijeta i revno činimo dobra djela’ (Titu 2:12-14). Čuvamo se da nas ovaj svijet ne uprlja (2. Petr. 3:14). S kakvim god da se kušnjama sada suočavamo, možemo biti sigurni da će nas Jehova zaštititi u duhovnom pogledu. (Pročitaj Psalam 97:10.) Štoviše, riječi iz Psalma 116:15 jamče nam: “Dragocjena je u očima Jehovinim smrt onih koji su mu vjerni.” Jehovi su njegovi sluge toliko dragocjeni da neće dozvoliti da oni kao cjelina nestanu.

11. Kako je Jeroboam postao nevjeran Jehovi?

¹¹ Vladavina kralja Jeroboama mogla je donijeti izvjesno olakšanje Božjem narodu. Međutim, pod njegovom je vlašću njihova vjernost Bogu bila iskušana u još većoj mjeri. Jeroboam se nije zadovoljio čašću i položajem koji je dobio, već je htio dodatno učvrstiti svoju vlast. “Bude li ovaj narod nastavio odlaziti u Jeruzalem da prinosi žrtve u domu Jehovinu“, razmišljao je, “srce naroda ovoga vratit će se gospodaru njihovu Roboamu, kralju Judinu, pa će me ubiti i vratiti se Roboamu, kralju Judinu.” Zato je Jeroboam uveo novu religiju — štovanje dva zlatna teleta. “Jedno je postavio u Betelu, a drugo u Danu. To je bio povod za grijeh, i narod je k jednome odlazio sve do Dana. I načinio je svetište, uzvišicu, i postavio za svećenike ljude iz običnog naroda, koji nisu bili od sinova Levijevih.” Čak je uveo novi “blagdan za sinove Izraelove i prinosio je na žrtveniku žrtve i spaljivao prinose” (1. Kralj. 12:26-33).

12. Što su vjerni Božji sluge u sjevernom kraljevstvu učinili kad je Jeroboam ondje uveo štovanje teleta?

¹² Što su tada učinili vjerni Božji sluge u sjevernom kraljevstvu? Poput svojih vjernih predaka, sinovi Levijevi koji su živjeli u gradovima na području sjevernog kraljevstva brzo su reagirali (2. Mojs. 32:26-28; 4. Mojs. 35:6-8; 5. Mojs. 33:8, 9). Napustili su svoje posjede i s obiteljima se preselili na jug u Judu, gdje su mogli nesmetano služiti Jehovi (2. Ljet. 11:13, 14). Drugi Izraelci koji su privremeno živjeli u Judi odlučili su ostati ondje i više se ne vraćati kući (2. Ljet. 10:17). Jehova se pobrinuo da se i ubuduće svatko tko je želio napustiti štovanje teleta mogao vratiti iz sjevernog kraljevstva u Judu kako bi obožavao pravog Boga (2. Ljet. 15:9-15).

13. Kako utjecaj ljudi koji postupaju poput Jeroboama predstavlja kušnju za današnji Božji narod?

 ¹³ I danas je Božji narod izložen utjecaju ljudi koji postupaju poput Jeroboama. Neki vladari pokušavaju u svojoj zemlji uvesti službenu religiju i prisiliti svoje podanike da je prihvate. Svećenici i drugi samouvjereni pojedinci u svijetu kršćanstva tvrde da su oni svećenstvo Božjeg hrama. No samo među pravim kršćanima nalazimo prave pomazanike, koji čine “kraljevsko svećenstvo” (1. Petr. 2:9; Otkr. 14:1-5).

14. Kakav stav trebamo imati prema idejama koje bi nas mogle navesti da napustimo Jehovu?

¹⁴ Poput vjernih levita u desetom stoljeću pr. n. e., današnji Božji sluge ne dozvoljavaju da ih zavedu ideje koje bi ih mogle navesti da napuste Jehovu. Pomazanici i njihovi suradnici bez oklijevanja odbacuju takve ideje i klone ih se. (Pročitaj Rimljanima 16:17.) Mi smo spremni podložiti se vlastima u stvarima koje nisu vjerske prirode i neutralni smo u sukobima ovoga svijeta, no prvenstveno smo odani Božjem Kraljevstvu (Ivan 18:36; Rim. 13:1-8). Odbacujemo lažne tvrdnje onih koji kažu da služe Bogu, ali ga obeščašćuju svojim djelima (Titu 1:16).

15. Zašto “vjerni i razboriti rob” zaslužuje našu vjernost?

¹⁵ Vrijedno je spomenuti i to da je Jehova omogućio iskrenim ljudima da, slikovito govoreći, izađu iz ovog zlog svijeta i uđu u duhovni raj koji je on stvorio (2. Kor. 12:1-4). Zahvalnost koju osjećamo u srcu potiče nas da budemo odani “vjernom i razboritom robu kojeg je gospodar njegov postavio nad slugama svojim, da im daje hranu u pravo vrijeme”. Krist je tog roba postavio “nad svom imovinom svojom” (Mat. 24:45-47). Stoga, čak i ako osobno ne razumijemo u potpunosti neko gledište koje zastupa razred tog roba, to nije razlog da ga odbacimo ili da se vratimo u Sotonin svijet. Umjesto toga, vjernost će nas potaknuti da budemo ponizni i čekamo da Jehova razjasni stvari.

16. Koji je zadatak dobio prorok iz Jude?

¹⁶ Jehova je osudio Jeroboama zbog njegovog otpadništva. Poslao je jednog proroka iz Jude da pođe na sjever u Betel i dođe pred Jeroboama dok ovaj bude prinosio žrtve na svom žrtveniku. Prorok mu je trebao objaviti oštru osudu. To je nesumnjivo bio vrlo zahtjevan zadatak (1. Kralj. 13:1-3).

17. Kako je Jehova zaštitio svoga glasnika?

¹⁷ Jeroboam se jako razgnjevio kad je čuo Jehovinu osudu. Ispružio je ruku prema Božjem glasniku i naredio ljudima koji su ondje stajali: “Uhvatite ga!” No u tom trenutku, prije nego što je itko išta uspio učiniti, “ruka mu se osušila i nije ju više mogao privući k sebi. A žrtvenik se raspao i prosuo se masni pepeo sa žrtvenika.” Jeroboam je bio prisiljen zamoliti proroka da umilostivi lice Jehovino i pomoli se da mu ozdravi ruka. Prorok je to učinio i Jeroboamu je ruka ozdravila. Tako je Jehova zaštitio svoga glasnika (1. Kralj. 13:4-6).

18. Kako nas Jehova čuva dok mu neustrašivo služimo?

¹⁸ Dok ustrajno propovijedamo vijest o Kraljevstvu i činimo učenike, ljudi ponekad  reagiraju grubo, pa čak i agresivno (Mat. 24:14; 28:19, 20). No ne smijemo dozvoliti da zbog straha od njihovih negativnih reakcija oslabi naša revnost u službi propovijedanja. Poput proroka iz Jeroboamovog vremena, kojem Biblija ne navodi ime, i mi imamo priliku “neustrašivo služiti [Jehovi] u vjernosti” * (Luka 1:74, 75). Premda ne očekujemo da će Jehova u današnje vrijeme činiti čuda, on nas ipak čuva i podupire kao svoje svjedoke, a to čini putem svog svetog duha i anđela. (Pročitaj Ivana 14:15-17; Otkrivenje 14:6.) Bog neće nikada ostaviti one koji neustrašivo objavljuju njegovu riječ (Filip. 1:14, 28).

19, 20. (a) Zašto možemo biti sigurni da nas Jehova nikada neće ostaviti? (b) Na koja će pitanja sljedeći članak dati odgovor?

¹⁹ Jehova je vjeran Bog (Otkr. 15:4; 16:5). On je “vjeran u svim djelima svojim” (Psal. 145:17). Biblija nam jamči da on “čuva put onih koji su mu vjerni” (Izr. 2:8). Kad se suoče s kušnjama, idejama koje bi ih mogle navesti da napuste Jehovu ili pak zahtjevnim zadacima, Božji vjerni sluge mogu biti sigurni da će ih Jehova voditi i podupirati.

²⁰ Svatko od nas trebao bi razmisliti o sljedećem: Što će mi pomoći da ostanem vjeran Jehovi bez obzira na kušnje u kojima se mogu naći? Drugim riječima, kako mogu produbiti svoju vjernost Bogu?