NA ŽIVOTNOM putu susrećemo se s mnogim odlukama. Svakako je mudro razmisliti kakav će biti kraj nekog puta prije nego krenemo njime. Neki su gorko požalili zbog odluka koje su donijeli. Možda ste i vi rekli: ‘Da sam znao kako će to završiti, ne bih to napravio.’

Iskusni putnik želi znati kamo koji put vodi. Da bi doznao kojim putem treba ići do svog odredišta, možda gleda u kartu ili pita ljude koji dobro poznaju područje kojim putuje. Isto tako, sigurno prati putokaze na koje nailazi putem. No kako u životu možete znati kojim je putem najbolje ići? O drevnom Izraelu Bog je jednom preko Mojsija rekao: “Da su barem mudri! Tada bi promišljali o ovome. Razmišljali bi kakav će biti kraj njihov” (5. Mojsijeva 32:29).

Ne moramo biti u nedoumici u vezi s tim “kakav će biti kraj” nekog životnog puta. Bog je daleko mudriji od svih ljudi, pa ih može bolje nego itko drugi savjetovati kojim je putem najbolje krenuti. On je vidio kojim su sve putevima ljudi išli u životu i zna “kakav je bio kraj” svakog tog puta. Biblija kaže: “Pred Jehovinim su očima putevi čovjekovi i on pomno motri sve staze njegove” (Mudre izreke 5:21).

Jehovi je stalo do onih koji ga ljube. Božja Riječ, Biblija, je poput karte putem koje im Bog pokazuje koji je put za njih najbolji. O tome čitamo: “Razboritim ću te učiniti i poučit ću te putu kojim trebaš ići. Savjetovat ću te, oko je moje na tebi.” Stoga je dobro da prije nego krenete nekim putem  tražite savjet od Jehove, kao što je to učinio i izraelski kralj David, koji se molio: “Pokaži mi put kojim trebam ići!” (Psalam 32:8; 143:8).

Kad putujete rutom koju vam je preporučio netko tko je pouzdan i često putuje, njegove vam upute ulijevaju povjerenje i daju osjećaj sigurnosti. Ne pitate se je li to pravi put. David je tražio vodstvo i upute od Jehove i pridržavao ih se. Zato je imao unutarnji mir koji je na divan način opisan u poznatom 23. psalmu, u kojem je napisao: “Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim počinak mi daje, vodi me na počivališta što vodom obiluju. Dušu moju krijepi, vodi me stazama pravednim radi imena svojega. Da i dolinom guste tame pođem, neću se bojati zla” (Psalam 23:1-4).

U psalmu koji je napisao Asaf ili netko iz njegove obitelji psalmist je u osvrtu na svoj životni put priznao: “Meni su noge zamalo zašle s puta”, to jest pravog puta. Zašto mu se to dogodilo? Vidio je blagostanje nepoštenih i nasilnih ljudi te je postao zavidan vidjevši “mir zlih ljudi”. Činilo mu se da će oni biti “spokojni dovijeka”. Što je još gore, psalmist se počeo pitati je li uopće mudro da i dalje ide putem pravednosti (Psalam 73:2, 3, 6, 12, 13).

Psalmist je potom ušao u Jehovino svetište, molio se i razmišljao o udesu zlih. “Razabrati sam htio kakva će biti budućnost njihova”, rekao je. Razmišljao je o tome što čeka one kojima je zavidio. Kakva će im biti budućnost? Shvatio je da su oni “na klizavom tlu postavljeni” i da “nestaju od strahota iznenadnih”. A kamo je vodio put kojim je on išao? Obraćajući se Jehovi, rekao je: “U slavu ćeš me dovesti” (Psalam 73:17-19, 24).

Razmišljajući o posljedicama postupaka onih koji se bogate na brz i sumnjiv način, psalmist se uvjerio da je na pravom putu. Zaključio je: “Meni je dobro biti blizu Boga.” Bliskost s Jehovom Bogom uvijek donosi trajne blagoslove (Psalam 73:28).

I mi se možemo naći pred sličnim odlukama. Možda nam netko ponudi primamljiv poslovni ugovor, promaknuće ili suradnju u unosnom poslu. Dakako, nije moguće predvidjeti sve rizike koje takav korak povlači za sobom. Pa ipak, uviđate li  koliko je mudro najprije razmisliti “kakav će biti kraj” odluke koju donosite? Koje bi mogle biti njene posljedice? Hoćete li često morati biti odvojeni od svoje obitelji, što bi vašem bračnom partneru i vama moglo uzrokovati probleme? Hoćete li biti u lošem društvu poslovnih partnera i drugih osoba s kojima ćete biti u hotelu ili na drugim mjestima? Ako dobro razmislite o putu pred kojim stojite, moći ćete donijeti mudru odluku. Poslušajte Salamunov savjet: “Pazi na stazu kojom kročiš” (Mudre izreke 4:26, Jeruzalemska Biblija).

O tom bismo savjetu svi trebali ozbiljno razmisliti, a naročito mladi. Jedan je mladić u videoteci posudio film za koji je znao da ima izazovnih erotskih scena. Kasnije je rekao da je nakon tog filma bio toliko uzbuđen da je otišao k prostitutki koja je živjela u susjedstvu. No na kraju je postao utučen, osjećao je grižnju savjesti i bojao se da nije dobio kakvu bolest. Dogodilo se upravo ono što kaže Biblija: “On je odmah pošao za njom, kao bik što ide na klanje.” Da je barem razmislio “kakav će biti kraj” toga! (Mudre izreke 7:22, 23).

Većina ljudi složit će se da nije pametno zanemarivati putokaze. Nažalost, neki upravo to čine na svom životnom putu kad dobiju savjet koji im se ne sviđa. Uzmimo za primjer neke Izraelce iz Jeremijinog vremena. Narod se našao na svojevrsnom raskrižju i trebao je donijeti važnu odluku kojim će putem krenuti. Jehova Bog savjetovao im je: “Pitajte za puteve stare, pitajte gdje je put pravi, i idite njime.” No oni su bili tvrdoglavi te su odgovorili: “Nećemo ići!” (Jeremija 6:16). “Kakav je bio kraj njihov” s obzirom na to da su bili buntovni? Babilonci su 607. pr. n. e. razorili Jeruzalem i odveli njegove stanovnike kao roblje u Babilon.

Budemo li zanemarivali “putokaze” koje nam Bog daje, nećemo dobro proći. Biblija nas potiče: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Na svim putevima svojim imaj ga na umu i on će ispraviti staze tvoje” (Mudre izreke 3:5, 6).

Neka Božja upozorenja nalik su znaku na kojem piše “Zabranjen ulaz”. U Bibliji jedan takav “znak” nalazimo u Mudrim izrekama 4:14, gdje stoji: “Ne stupaj na stazu pokvarenih ljudi i ne idi na put zlih.” Jedna od tih opasnih “staza” opisana je u Mudrim izrekama 5:3, 4: “S usana bludnice kaplje med kao iz saća i nepce joj je glađe od ulja. Ali ono što poslije nje ostaje gorko je kao pelin, oštro kao mač dvosjekli.” Nekima nemoralni spolni odnos — s prostitutkom ili s nekim drugim — može djelovati privlačno. No zanemarivanje znaka “Zabranjen ulaz” koji zabranjuje ono što nije moralno sigurno vodi u propast.

Prije nego učinite ijedan korak na takvom putu, upitajte se: ‘Kamo me to vodi?’ Zastanite i razmislite “kakav će biti kraj” nekog postupka. Već vam to može biti dovoljno da ne krenete putem koji bi vas odveo u zlo. AIDS i druge spolno prenosive bolesti, neželjena trudnoća, pobačaj, narušeni međuljudski odnosi i grižnja savjesti neželjeni su suputnici onih koji su odlučili zanemariti te putokaze. Apostol Pavao jasno je rekao kakav će biti svršetak puta kojim idu nemoralni ljudi: “Oni neće naslijediti kraljevstvo Božje” (1. Korinćanima 6:9, 10).

Ponekad je teško predvidjeti kamo bi nas neki put mogao odvesti. Zato doista možemo biti zahvalni Bogu što se s ljubavlju brine za nas i daje nam jasne smjernice. On nam je rekao: “To je put, idite njime!” (Izaija 30:21). Kamo vodi put koji nam Jehova pokazuje? Iako je to tijesan i težak put, Isus je rekao da vodi u vječni život (Matej 7:14).

Razmislite nakratko o putu kojim idete. Je li to pravi put? Kamo vas vodi? Tražite Jehovino vodstvo u molitvi. Gledajte u “cestovnu kartu”, Bibliju. Možda ćete čak za pomoć trebati zamoliti nekoga tko dobro poznaje pravi put, tko se već dugo trudi ići Božjim putem. Ako nakon toga uvidite da trebate promijeniti smjer, učinite to bez oklijevanja.

Kad putnik uz cestu vidi putokaz koji mu pokazuje da je na pravom putu, to mu daje poticaj da nastavi ići tim putem. Ako preispitate svoj životni put i utvrdite da idete putem pravednosti, neka vam to bude poticaj da nastavite ići njime. Najljepšim dijelom puta tek trebate proći (2. Petrova 3:13).

Svaki put nekamo vodi. Kad dođete na kraj puta kojim ste odlučili ići, gdje ćete se naći? Malo će vam vrijediti jadikovanje: ‘O, da sam barem krenuo drugim putem!’ Stoga prije nego napravite novi korak na svom životnom putu, upitajte se: “Kakav će biti kraj?”