1, 2. (a) Zašto su u prošlosti u britanskim rudnicima držali kanarince? (b) S kakvom se opasnosti suočavaju kršćani?

BRITANSKE su vlasti 1911. usvojile zakon čija je svrha bila zaštititi živote rudara u ugljenokopima. Svaki je rudnik morao imati dva kanarinca. Zašto? Kad bi u rudniku izbio požar, rudari koji bi krenuli u akciju spašavanja ponijeli bi u jamu i kanarince. Te su malene ptice osjetljive na otrovne plinove, kao što je ugljični monoksid. Ako bi zrak postao zatrovan, ptice bi se uznemirile, pa čak se i onesvijestile. Takvo pravovremeno upozorenje bilo je od životne važnosti. Ugljični monoksid je plin bez boje i mirisa koji prouzročuje smrt tako što sprečava crvene krvne stanice da opskrbljuju tijelo kisikom. Ukoliko ne bi bili upozoreni na opasnost, spasioci bi se mogli onesvijestiti i umrijeti, a da uopće i ne znaju da udišu otrovni plin.

² U duhovnom smislu kršćani se nalaze u sličnoj situaciji kao rudari u ugljenokopima. Zašto to možemo reći? Kad je Isus svojim učenicima dao zadatak da propovijedaju dobru vijest po cijelom svijetu, znao je da ih šalje u opasno okruženje kojim vlada Sotona i duh svijeta (Mat. 10:16; 1. Ivan. 5:19). Isus je bio toliko zabrinut za svoje učenike da je u noći prije svoje smrti molio svog oca: “Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga” (Ivan 17:15).

3, 4. Koje je upozorenje Isus dao svojim učenicima i zašto je ono važno za nas?

³ Isus je upozorio svoje sljedbenike na ono što bismo mogli nazvati smrtno opasnim duhovnim snom. Njegove riječi posebno su važne  za nas koji živimo na svršetku ovog poretka. Isus je potaknuo svoje učenike: “Budite budni (...) da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega” (Luka 21:34-36). No utješio ih je obećavši da će im njegov Otac dati sveti duh koji će ih podsjetiti na ono što su naučili te im pomoći da bdiju i budu hrabri (Ivan 14:26).

⁴ A kako je s nama danas? Možemo li i mi računati na pomoć tog istog svetog duha? Ako možemo, što trebamo činiti da bismo ga dobili? Što je duh svijeta i kako djeluje? Kako se možemo odupirati duhu ovog svijeta? (Pročitaj 1. Korinćanima 2:12.)

5, 6. Kako nam sve sveti duh može pomagati, no što trebamo činiti da bismo ga dobili?

⁵ Bog svoj sveti duh nije davao samo u prvom stoljeću. I mi danas možemo dobiti taj duh, koji nam može dati snagu da ispravno postupamo i revno služimo Bogu (Rim. 12:11; Filip. 4:13). Taj nam duh može pomoći da razvijamo divna svojstva kao što su ljubav, dobrostivost i dobrota, koja su ujedno i ‘plodovi duha’ (Gal. 5:22, 23). No Jehova ne nameće svoj sveti duh onima koji ga ne žele primiti.

⁶ Stoga bi bilo dobro da se upitamo: ‘Što mogu učiniti da bih dobio sveti duh?’ Biblija pokazuje da postoji puno toga što možemo učiniti. Jedan važan korak koji možemo poduzeti prilično je jednostavan — trebamo moliti Boga za njega. (Pročitaj Luku 11:13.) Drugi je bitan korak proučavanje i primjenjivanje savjeta iz Božje duhom nadahnute Riječi (2. Tim. 3:16). Dakako, neće svatko tko čita Bibliju samim time i dobiti Božji duh. No kada kršćanin iskrena srca čita i proučava nadahnutu Božju Riječ, može usvojiti osjećaje i stavove kojima ona zrači. Također je važno prihvatiti Isusa kao Jehovinog zastupnika, preko kojega on daje svoj duh (Kol. 2:6). Stoga se trebamo ugledati na Isusa i živjeti po njegovim učenjima (1. Petr. 2:21). Što se više trudimo biti nalik Kristu, to više dobivamo svetog duha.

7. Kako duh svijeta utječe na ljude?

⁷ Za razliku od toga, duh svijeta potiče ljude da odražavaju Sotonine osobine. (Pročitaj Efežanima 2:1-3.) Duh svijeta djeluje na razne načine. Kao što vidimo posvuda oko sebe, on potiče ljude na pobunu protiv Božjih mjerila. Promiče “želje tijela i želje očiju i isticanje svog imetka” (1. Ivan. 2:16). Navodi ljude da čine djela tijela, kao što su blud, idolopoklonstvo, spiritizam, ljubomora, izljevi gnjeva i pijanstvo (Gal. 5:19-21). Taj duh stoji i iza otpadničkog govora koji skvrni ono što je sveto (2. Tim. 2:14-18). Jedno je sigurno — što više netko dopušta da na njega utječe duh svijeta, to više nalikuje Sotoni.

8. Što svatko od nas mora odlučiti?

 ⁸ Ne možemo se potpuno izolirati od svih utjecaja. Svatko mora odlučiti kojem će duhu dopustiti da upravlja njegovim životom — svetom duhu ili duhu svijeta. Oni koji su pod vlašću duha svijeta mogu se osloboditi njegovog utjecaja i dopustiti svetom duhu da ih vodi u životu. Međutim, može se dogoditi i suprotno. Oni koje je jedno vrijeme vodio sveti duh mogu potpasti pod podmukli utjecaj duha svijeta (Filip. 3:18, 19). Razmotrimo kako se možemo odupirati duhu svijeta.

9-11. Što sve može biti znak da smo potpali pod utjecaj duha svijeta?

⁹ Rudari u britanskim ugljenokopima koje smo spomenuli u uvodu koristili su kanarince da bi ih na vrijeme upozorili na otrovni plin. Kad bi rudar vidio da se ptica onesvijestila, znao je da mora hitno nešto poduzeti kako bi spasio život. Što su u duhovnom pogledu prvi znakovi koji upozoravaju na to da je na nas počeo utjecati duh svijeta?

¹⁰ Kad smo upoznali istinita učenja Božje Riječi i predali svoj život Jehovi, vjerojatno smo s oduševljenjem čitali Bibliju. Sigurno smo se molili gorljivo i često. Isto tako, s užitkom smo išli na skupštinske sastanke da bismo se duhovno osvježili, kao što žedan čovjek u pustinji hrli u oazu. Sve nam je to pomoglo da se oslobodimo duha svijeta i da mu se zatim uspješno odupiremo.

¹¹ Trudimo li se i dalje čitati Bibliju svaki dan? (Psal. 1:2). Molimo li se često i usrdno? Volimo li skupštinske sastanke i idemo li na sve tjedne sastanke? (Psal. 84:10). Jesmo li možda izgubili neke od tih dobrih navika? Istina, možda imamo mnogo obaveza koje nam oduzimaju puno vremena i snage. Stoga nam može biti pravi izazov redovito obavljati sve teokratske aktivnosti. No ako smo s vremenom izgubili neke od tih dobrih navika, pitajmo se nismo li možda potpali pod utjecaj duha svijeta. Hoćemo li dati sve od sebe da oživimo dobre navike koje smo nekad imali?

12. Na što je Isus potaknuo svoje učenike i zašto su trebali “paziti na sebe”?

¹² Kako se još možemo odupirati duhu svijeta? Isus je potaknuo svoje učenike: “Budite budni.” Učinio je to neposredno nakon što ih je upozorio na neke konkretne opasnosti. “Pazite na sebe”, rekao je, “da vam se srca ne zaokupe prekomjernim jelom i opijanjem i ne opterete životnim brigama te da vas taj dan ne zatekne i iznenadi kao zamka” (Luka 21:34, 35).

13, 14. Što bismo se mogli pitati u vezi s jelom i pićem?

¹³ Razmisli malo o tom upozorenju. Je li Isus osudio uživanje u jelu i piću? Nije. On je znao da je Salamun za ljude rekao: “Spoznao sam da za njih nema ništa bolje nego da se vesele i čine dobro za života svojega, i da svaki čovjek jede i pije i uživa u dobru od svega truda svojega. To je dar Božji” (Prop. 3:12, 13). Međutim, Isus je znao da duh svijeta potiče ljude na neumjerenost u jelu i piću.

¹⁴ Kako možemo znati je li i nas zatrovao duh svijeta tako da ne vidimo koliko je opasna neumjerenost u jelu i piću? Mogli bismo se upitati: ‘Kako reagiram kad u Bibliji ili našim publikacijama naiđem na savjete u vezi s proždrljivošću? Jesam li sklon odbaciti takve savjete smatrajući ih nevažnima ili prestrogima? Tražim li izgovore i opravdanja za svoje postupanje? * Kako gledam na savjete o  konzumiranju alkohola, o tome da ga treba piti umjereno (ako ga netko uopće pije) i o tome da se svakako treba kloniti pijančevanja? Umanjujem li važnost takvih savjeta, smatrajući da se iz nekog razloga oni ne odnose na mene? Ako drugi kažu da su zabrinuti zbog toga koliko pijem, počnem li se braniti ili se naljutim? Potičem li druge da olako shvaćaju takve biblijske savjete?’ Da, po stavu osobe vidi se je li potpala pod utjecaj duha svijeta. (Usporedi Rimljanima 13:11-14.)

15. Na koju je ljudsku sklonost Isus upozorio svoje učenike?

¹⁵ Da bismo se oduprli duhu svijeta, važno je da se znamo ispravno postaviti prema životnim brigama. Isus je znao da su nesavršeni ljudi skloni prekomjerno se zaokupiti svojim svakodnevnim potrebama. Zato je dobronamjerno rekao svojim učenicima: “Ne budite zabrinuti” (Mat. 6:25). Razumljivo je da se brinemo oko važnih pitanja, kao što je stjecanje Božjeg odobravanja, izvršavanje svojih kršćanskih dužnosti i zbrinjavanje životnih potreba svoje obitelji (1. Kor. 7:32-34). No što onda učimo iz Isusovog upozorenja?

16. Kako duh svijeta utječe na mnoge ljude?

¹⁶ Budući da ih je “zarazio” duh svijeta, koji stavlja naglasak na isticanje svog imetka, mnoge je ljude obuzela štetna zabrinutost. Svijet bi htio da povjerujemo da novac znači sigurnost i da se vrijednost neke osobe ne mjeri njenim duhovnim svojstvima, nego vrijednošću njene imovine. Oni koji su povjerovali toj propagandi robuju stjecanju bogatstva i neprestano su zaokupljeni grozničavom trkom za svime što je najnovije, najveće i najmodernije (Izr. 18:11). Takvo iskrivljeno gledište o materijalnim stvarima vodi do zabrinutosti koja guši čovjekov duhovni napredak. (Pročitaj Mateja 13:18, 22.)

17. Što trebamo učiniti da nas brige ne bi “ugušile”?

¹⁷ Brige nas neće “ugušiti” budemo li slušali Isusovu zapovijed: “Tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost.” Isus nam jamči  da ćemo, budemo li tako postupali, imati sve što nam je neophodno za život (Mat. 6:33). Kako možemo pokazati da vjerujemo tom obećanju? Između ostalog, tako da najprije tražimo Božju pravednost — čineći u financijskom pogledu ono što Bog smatra ispravnim. Naprimjer, mi ne varamo kod prijave poreza, a u poslovanju ne pribjegavamo čak ni sitnim lažima. Činimo sve što je u našoj moći kako bismo izvršili svoje financijske obaveze i savjesno plaćamo što smo dužni, pazeći da naše “Da” znači “Da” (Mat. 5:37; Psal. 37:21). Takvim se poštenim postupanjem možda nećemo obogatiti, ali ćemo steći Božje odobravanje, sačuvati čistu savjest i riješiti se mnogih briga.

18. U čemu nam je Isus pružio dobar primjer i zašto je dobro da ga oponašamo?

¹⁸ Da bismo najprije tražili Kraljevstvo, moramo ispravno postaviti prioritete u životu. Razmotrimo Isusov primjer. On je ponekad nosio kvalitetnu odjeću (Ivan 19:23). Volio je jesti i piti vino u društvu dobrih prijatelja (Mat. 11:18, 19). No materijalne stvari i zabava u njegovom su životu bili poput začina, a ne poput glavnog jela. Isusu je vršenje Jehovine volje bilo poput hrane (Ivan 4:34-36). Budemo li se ugledali na Isusa, i mi ćemo u životu biti sretni. To što napaćene ljude tješimo biblijskom porukom pričinjava nam radost. Imamo skupštinu koja nas voli i podupire. Osim toga, lijepo je znati da radujemo Jehovino srce. Kad ispravno postavljamo prioritete u svom životu, ne robujemo materijalnim stvarima i užicima. Naprotiv, oni služe nama, omogućavajući nam da vršimo Jehovinu volju. Što smo više zaokupljeni služenjem Božjem Kraljevstvu, to je manja mogućnost da nama ovlada duh svijeta.

19-21. Kako možemo ‘razmišljati na način svojstven duhu’ i zašto je to potrebno?

¹⁹ Čovjekovi su postupci odraz njegovog razmišljanja. Mnogi postupci za koje kažemo da su nepromišljeni zapravo su motivirani tjelesnim razmišljanjem. Stoga nas apostol Pavao sljedećim riječima podsjeća da trebamo paziti na svoj način razmišljanja: “Oni koji žive po tijelu razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu, a oni koji žive po duhu o onome što je svojstveno duhu” (Rim. 8:5).

²⁰ Što možemo učiniti da našim razmišljanjem — a time i našim postupcima — ne bi zavladao duh svijeta? Moramo u što većoj mjeri “filtrirati” ono što ulazi u naš um, ne dopuštajući da ga onečisti svjetska propaganda. Naprimjer, kad se radi o zabavi, ne dopuštamo da nam um zaprljaju sadržaji koji veličaju nemoral ili nasilje. Svjesni smo da Božji sveti, čisti duh neće prebivati u zaprljanom umu (Psal. 11:5; 2. Kor. 6:15-18). Pored toga, kad redovito čitamo Bibliju, duboko razmišljamo o pročitanome, molimo se i pohađamo sastanke, mi takoreći prizivamo Božji duh u svoj um. A s njim surađujemo kad redovito idemo u službu propovijedanja.

²¹ Dakle, sasvim je jasno da se moramo odupirati duhu svijeta i željama tijela koje on potiče. No to je vrijedno svakog truda jer, kako je Pavao rekao, “razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt, a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir” (Rim. 8:6).