Bog s ljubavlju poziva ljude “iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika” da mu služe (Otkr. 7:9, 10; 15:3, 4). Oni koji prihvate taj poziv “promatrat će dobrotu Jehovinu” (Psal. 27:4; 90:17). I oni slave Boga poput psalmista, koji je rekao: “Padnimo ničice i poklonimo mu se! Kleknimo pred Jehovom, Tvorcem svojim!” (Psal. 95:6).

Budući da je Isus Božji jedinorođeni sin, imao je odličnu priliku upoznati način razmišljanja svog Oca te njegova načela i mjerila. Zato je Isus mogao sa sigurnošću reći kako bi trebalo služiti Bogu. Rekao je: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene” (Ivan 1:14; 14:6).

Isus je na savršen način pokazao što znači ponizno se podložiti svom Ocu. Rekao je: “Ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me Otac naučio.” Zatim je dodao: “Uvijek činim ono što je njemu ugodno” (Ivan 8:28, 29). Kako je sve Isus ugodio svom Ocu?

Prije svega, bio mu je potpuno odan, a to je zapravo bit ispravnog služenja Bogu. Svoju privrženost Ocu pokazao je time što mu je bio poslušan i što je vršio njegovu volju, čak i kad je to od njega zahtijevalo velike  žrtve (Filip. 2:7, 8). Važan dio Isusove službe Bogu bilo je poučavanje ljudi. Tom se djelu toliko posvetio da su ga i njegovi sljedbenici i protivnici nazivali Učiteljem (Mat. 22:23, 24; Ivan 3:2). Osim toga, Isus je sve svoje vrijeme i snagu posvetio pomaganju drugima. Zbog svoje požrtvovnosti nije imao mnogo vremena za sebe, ali bio je sretan što može služiti drugima (Mat. 14:13, 14; 20:28). Mada je imao puno obaveza, Isus je uvijek pronašao vremena za molitvu svom nebeskom Ocu (Luka 6:12). Zbog svega toga Bog je nesumnjivo jako cijenio Isusovu službu!

Isusova vjerna služba nije prošla nezapaženo. Jehova je javno izjavio da mu je njegov način života po volji (Mat. 17:5). No i Sotona Đavo primijetio je Isusovu vjernost, pa je Isus postao njegova glavna meta. Zašto je Sotoni bilo toliko važno slomiti Isusovu vjernost? Zato što nijedan čovjek dotada nije bio savršeno poslušan Bogu, odnosno nitko ga nije obožavao onako kako je to Bog doista želio. Dakle, Đavo je i Isusa htio spriječiti da Bogu služi na ispravan način, odnosno da mu da ono što mu s punim pravom pripada (Otkr. 4:11).

U nastojanju da slomi Isusovu vjernost, Sotona mu je ponudio nešto jako primamljivo. Odveo ga je “na goru vrlo visoku i pokazao mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu”. Zatim mu je rekao: “Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.” Kako je Isus reagirao na to? Rekao je: “Odlazi, Sotono! Jer pisano je: ‘Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Mat. 4:8-10). Isus je znao da bi iskazivanje takve časti Sotoni zapravo bilo idolopoklonstvo, bez obzira na koristi koje bi iz toga naizgled proizašle. Ni na koji način nije želio iskazati štovanje nikome drugome osim Jehovi.

Nama Sotona vjerojatno neće ponuditi sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu kako bi nas naveo da mu služimo. No on na razne načine pokušava iskrene kršćane odvratiti od služenja Bogu i navesti ih da obožavaju nekoga ili nešto drugo (2. Kor. 4:4).

Isus Krist ostao je vjeran Bogu sve do smrti. Svojom odanošću proslavio je Jehovu više od bilo kojeg drugog čovjeka. I mi kao pravi kršćani nastojimo oponašati Isusovu vjernost tako što službu svom Stvoritelju smatramo važnijom od svega drugoga. Doista, ništa nam nije toliko dragocjeno kao blizak odnos s Bogom.

“Štovanje koje je čisto i neokaljano pred našim Bogom” donosi mnoge blagoslove (Jak. 1:27). Naprimjer, živimo u vrijeme kad je sve više ljudi ‘sebično, pohlepno za novcem, umišljeno i bez ljubavi prema dobroti’ (2. Tim. 3:1-5). No sretni smo što u Božjoj organizaciji surađujemo s moralno i duhovno čistim ljudima koji nastoje služiti Bogu u skladu s njegovim mjerilima. Nije li to divno?

Ako ne dopustimo ovom svijetu da nas uprlja, imat ćemo čistu savjest, a to je još jedan blagoslov. Savjest će nam ostati čista ako živimo po Božjim pravednim načelima i ako smo poslušni državnim zakonima koji se ne kose s Božjim zakonima (Mar. 12:17; Djela 5:27-29).

Ako svesrdno služimo Bogu, bit ćemo blagoslovljeni na još jedan način. Kad se usredotočimo na vršenje Božje volje, a ne na svoje želje, život nam postaje smislen i kvalitetan. Mi nemamo stav “jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti”, već imamo pouzdanu nadu u vječni život u raju na Zemlji (1. Kor. 15:32).

Otkrivenje opisuje vrijeme u kojem će oni koji su čisti u Jehovinim očima “doći iz velike nevolje”. Izvještaj kaže da će “onaj koji sjedi na prijestolju razapeti šator svoj nad njima” (Otkr. 7:13-15). Taj “koji sjedi na prijestolju” nije nitko drugi do Jehova Bog, najuzvišenija osoba u svemiru. Zamisli samo koliko ćeš biti radostan kad te pozove u svoj šator u kojem ćeš biti potpuno zaštićen i nećeš se ničega bojati. Tu njegovu brigu i zaštitu u izvjesnoj mjeri osjećamo već i danas.

Pored toga, kaže se da će svi koji na ispravan način služe Bogu biti odvedeni na “izvore voda života”. Ti okrepljujući izvori predočavaju sve Jehovine darove koji ljudima omogućavaju vječni život. Zahvaljujući Kristovoj otkupnini, “Bog će obrisati svaku suzu s očiju njihovih” (Otkr. 7:17). Ljudi će s vremenom postati savršeni i dobiti priliku da zauvijek žive na Zemlji. To će ih ispuniti neizmjernom srećom. Već i danas sretni Božji sluge radosno izražavaju iskreno cijenjenje Jehovi te mu služe zajedno s onima koji žive na nebu i govore: “Velika su i čudesna djela tvoja, Jehova Bože, Svemogući! Pravedni su i pouzdani putevi tvoji, Kralju vječnosti! Tko da te se ne boji, Jehova, tko da ne slavi ime tvoje, jer si jedino ti vjeran! Jer svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer se očitovala pravednost odredbi tvojih” (Otkr. 15:3, 4).