Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Oponašaj Isusa — čini ono što je ugodno Bogu

Oponašaj Isusa — čini ono što je ugodno Bogu

Oponašaj Isusa — čini ono što je ugodno Bogu

Bog s ljubavlju poziva ljude „iz svih naroda i plemena i narodnosti i jezika“ da ga obožavaju (Otkr. 7:9, 10; 15:3, 4). Oni koji se odazovu na taj poziv mogu ’zapažati Jehovinu dobrotu‘ (Ps. 27:4; 90:17). Poput psalmiste, oni podižu glasove i hvale Boga govoreći: „Dođite da ga obožavamo i da mu se poklonimo. Kleknimo pred Jehovu, Tvorca našega“ (Ps. 95:6).

Služba koju je Jehova neizmerno cenio

Kao Božji jedinorođeni Sin, Isus je imao brojne mogućnosti da uči o Očevom načinu razmišljanja, načelima i merilima. Zato je s uverenjem mogao da poučava druge kako da obožavaju Boga na ispravan način. Rekao je: „Ja sam put i istina i život. Niko ne dolazi k Ocu osim preko mene“ (Jov. 1:14; 14:6).

Isus je pružio savršen primer podložnosti Bogu. On je rekao: „Ništa ne činim sam od sebe, nego govorim onako kako me je Otac naučio.“ Zatim je dodao: „Ja uvek činim ono što je njemu ugodno“ (Jov. 8:28, 29). Na koje načine je Isus ugađao svom Ocu?

Kao prvo, bio mu je potpuno odan, što je sama suština obožavanja Boga. Isus je pokazao da je privržen Ocu tako što mu je bio poslušan i vršio njegovu volju, čak i kada je to podrazumevalo velike lične žrtve (Fil. 2:7, 8). Jedan važan vid Isusove svete službe bilo je redovno učestvovanje u delu stvaranja učenika. Toliko se zalagao u tome da su mu se obraćali sa „Učitelju“ i oni koji su verovali u njega i oni koji nisu (Mat. 22:23, 24; Jov. 3:2). Osim toga, Isus je ulagao mnogo truda da bi pomagao drugima. Pošto je bio toliko samopožrtvovan, imao je malo vremena za sebe, ali mu je služenje drugima donosilo radost (Mat. 14:13, 14; 20:28). Iako je bio veoma zaposlen, uvek je nalazio vremena da se moli svom nebeskom Ocu (Luka 6:12). Nema sumnje da je Bog neizmerno cenio Isusovu službu!

Prepreke našim nastojanjima da ugodimo Bogu

Jehova je posmatrao kako njegov Sin postupa i izrazio je svoje odobravanje (Mat. 17:5). Međutim, i Satana Đavo je zapazio Isusovu vernost. Isus je postao njegova posebna meta. Zašto? Zato što do tada nijedan čovek nije pokazao savršenu poslušnost Bogu, što je obožavanje kakvo Bog želi i kakvo mu pripada. Đavo je želeo da spreči Isusa da vrši svetu službu koju Jehova s pravom zaslužuje (Otkr. 4:11).

S namerom da potkopa Isusovu vernost, Satana mu je pristupio s primamljivom ponudom. Odveo je Isusa na „veoma visoku goru, i pokazao mu sva kraljevstva sveta i njihovu slavu“. Zatim je rekao: „Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.“ Kako je Isus reagovao? On je odgovorio: „Odlazi, Satano! Jer je pisano: ’Jehovu, svog Boga, obožavaj i jedino njemu služi‘“ (Mat. 4:8-10). Isus je bio svestan toga da bi klanjanje Satani bilo idolopoklonstvo, bez obzira na koristi koje bi to naizgled moglo doneti. Ni jednim jedinim činom obožavanja nije želeo da ukaže čast ikom drugom osim Jehovi.

Nama Satana ne nudi sva kraljevstva sveta i njihovu slavu u zamenu za naše obožavanje. Ali on i dalje pokušava da spreči iskrene hrišćane u nastojanjima da vrše svetu službu Bogu. Đavo želi da obožavamo nekoga drugog ili nešto drugo (2. Kor. 4:4).

Isus Hrist je do smrti ostao veran Bogu. Svojom vernošću, on je proslavio Jehovu onako kako to nijedan čovek nije učinio. Danas mi kao pravi hrišćani nastojimo da oponašamo Isusovu vernost tako što našu svetu službu Stvoritelju stavljamo iznad svega drugog. Ništa nam nije dragocenije od dobrog odnosa s Bogom.

Blagoslovi koje donosi služenje Bogu

„Pobožnost koja je čista i neuprljana“ pred Bogom donosi mnoge blagoslove (Jak. 1:27). Živimo u vreme kada je sve više ljudi koji su „sebični, pohlepni za novcem, umišljeni“ i „bez ljubavi prema dobroti“ (2. Tim. 3:1-5). Međutim, divno je što pripadamo Božjem narodu gde smo okruženi moralnim i čestitim ljudima koji se trude da služe Bogu u skladu s njegovim merilima. Zar nas to ne čini srećnim?

Budući da ne dozvoljavamo da nas ovaj svet uprlja, imamo dodatni blagoslov — čistu savest. Želimo da sačuvamo čistu savest tako što se podlažemo Božjim pravednim načelima i poslušni smo ljudskim vlastima, sve dok se njihovi zakoni ne kose s Božjim zakonom (Mar. 12:17; Dela 5:27-29).

Služenje celom dušom donosi blagoslove u još jednom pogledu. Kada na prvo mesto stavljamo Božju a ne svoju volju, život nam postaje smisaon i srećan. Naš stav nije: „Jedimo i pijmo, jer ćemo sutra umreti“ već imamo sigurnu nadu u večni život u raju na zemlji (1. Kor. 15:32).

U knjizi Otkrivenje govori se o vremenu kada će oni koji ostanu čisti u Božjim očima ’doći iz velike nevolje‘. U njoj se kaže da će ’Onaj koji sedi na prestolu razapeti svoj šator nad njima‘ (Otkr. 7:13-15). To nije niko drugi do Jehova Bog, najslavnija osoba u svemiru. Pokušaj da zamisliš kakva će radost biti kada ti on izrazi dobrodošlicu u svom šatoru, pružajući ti zaštitu kako ti ništa ne bi naškodilo! U izvesnoj meri, već sada osećamo njegovu zaštitu i brigu.

Osim toga, za sve ljude koji čine ono što je ugodno Bogu kaže se da će ići na „izvore voda života“. Ti osvežavajući izvori predstavljaju sve što je Jehova učinio i čini kako bi nam podario večni život. Putem Hristove otkupnine, „Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju“ (Otkr. 7:17). Čovečanstvo će biti uzdignuto do savršenstva, što će doneti neizrecivu radost onima koji imaju nadu da će zauvek živeti na zemlji. Čak i sada, Božje sluge radosno kliču, izražavajući svoju duboku zahvalnost Jehovi i vršeći mu svetu službu zajedno s njegovim nebeskim slugama koje pevaju: „Velika su i čudesna dela tvoja, Jehova Bože, Svemoćni. Pravedni su i istiniti putevi tvoji, Kralju večnosti. Ko da te se ne boji, Jehova, ko da ne slavi ime tvoje, jer si jedino ti veran! Jer će svi narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer se pokazala pravednost odredbi tvojih“ (Otkr. 15:3, 4).

[Slika na 27. strani]

Šta nam Satana nudi u zamenu za naše obožavanje?