Premda to ne želimo dogmatično tvrditi, Pavao je vjerojatno govorio o polaganju ruku s ciljem prenošenja darova duha.

Istina je da Biblija spominje polaganje ruku kad govori o teokratskim imenovanjima. Mojsije je “položio ruku svoju” na Jošuu kad ga je imenovao za svog nasljednika (5. Mojs. 34:9). U kršćanskoj skupštini neki duhovno zreli muškarci bili su imenovani polaganjem ruku (Djela 6:6; 1. Tim. 4:14). Pavao je dao savjet da se ni na koga prebrzo ne polažu ruke (1. Tim. 5:22).

Međutim, Pavao je potaknuo hebrejske kršćane da “napreduju prema zrelosti” sada kad su “ostavili osnovna učenja”. Zatim je spomenuo “pokajanje od mrtvih djela i vjeru u Boga, učenje o krštenjima i polaganju ruku” (Hebr. 6:1, 2). Može li se imenovanje starješina smatrati osnovnim korakom nakon kojeg bi kršćani trebali napredovati? Ne. Biti skupštinski starješina cilj je kojem trebaju težiti braća koja već jesu duhovno zrela, a kad ga ostvare, trebaju i dalje cijeniti tu službu (1. Tim. 3:1).

No polaganje ruku služilo je još jednoj svrsi. Jehova je u prvom stoljeću odbacio Izraelce, te oni više nisu bili njegov narod, i umjesto njih odabrao je duhovni Izrael, to jest skupštinu pomazanih kršćana (Mat. 21:43; Djela 15:14; Gal. 6:16). Dokaz toga bili su čudesni darovi duha, naprimjer govorenje drugim jezicima (1. Kor. 12:4-11). Kad su Kornelije i njegova obitelj postali vjernici, dobili su sveti duh, a to se vidjelo po tome što su “govorili raznim jezicima” (Djela 10:44-46).

Ponekad su se čudesni darovi duha prenosili polaganjem ruku. Kad je Filip propovijedao dobru vijest u Samariji, mnogi su se krstili. Vodeće tijelo poslalo je onamo apostole Petra i Ivana. S kojim ciljem? U Bibliji čitamo: “Tada su [Petar i Ivan] polagali ruke na [nedavno krštene ljude] i oni su primali sveti duh.” To sigurno znači da su dobili darove duha, to jest neke sposobnosti koje su drugi mogli vidjeti. To možemo zaključiti po tome što je Šimun, koji se prije bavio vračanjem, vidio to djelovanje duha i pohlepno pokušao kupiti moć da polaganjem ruku prenosi na druge sveti duh kako bi dobili čudesne darove (Djela 8:5-20). Kasnije se u Efezu krstilo 12 ljudi. Biblija kaže: “Kad je Pavao na njih položio ruke, sveti duh došao je na njih, pa su počeli govoriti raznim jezicima i proricati” (Djela 19:1-7; usporedi 2. Timoteju 1:6).

Dakle, u Hebrejima 6:2 Pavao je, po svemu sudeći, govorio o polaganju ruku s ciljem prenošenja darova duha novim vjernicima.