Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovina Riječ je živa

Pouke iz Ivanovih poslanica i iz Judine poslanice

Pouke iz Ivanovih poslanica i iz Judine poslanice

APOSTOL Ivan svoje je tri poslanice vjerojatno napisao u Efezu 98. n. e. One su jedne od posljednjih knjiga Božje nadahnute Riječi. U prve dvije poslanice Ivan je poticao kršćane da žive u svjetlu i bore se protiv otpadništva koje je počelo prodirati u skupštinu. U trećoj poslanici nije govorio samo o tome da kršćani trebaju živjeti po istini nego i da trebaju međusobno surađivati.

Isusov polubrat Juda napisao je svoju poslanicu u Palestini, vjerojatno 65. n. e. U njoj je upozorio sukršćane na zle ljude koji su se uvukli u skupštinu i savjetovao ih kako da se odupru njihovom lošem utjecaju. Budemo li ozbiljno shvatili ono o čemu su pisali Ivan i Juda u svojim poslanicama, ostat ćemo jaki u vjeri usprkos problemima (Hebr. 4:12).

ŽIVIMO U SVJETLU, U LJUBAVI I PO VJERI!

 

(1. Ivan. 1:1–5:21)

Ivan je svoju prvu poslanicu uputio svima onima koji su u zajedništvu s Kristom. U njoj im je dao korisne savjete kako da se odupru otpadništvu te čvrsto zastupaju istinu i pravednost. Naglasio je koliko je važno živjeti u svjetlu, u ljubavi i po vjeri.

Napisao je: “Ako živimo u svjetlu kao što je [Bog] u svjetlu, u zajedništvu smo jedni s drugima.” S obzirom na to da je Bog Izvor ljubavi, apostol je savjetovao kršćanima: “Ljubimo jedni druge.” Budući da nas ljubav prema Jehovi Bogu potiče da “držimo zapovijedi njegove”, vjerom u njega, njegovu Riječ i njegovog Sina pobjeđujemo svijet (1. Ivan. 1:7; 4:7; 5:3, 4).

Odgovori na biblijska pitanja:

2:2; 4:10 — U kom je smislu Isus “pomirbena žrtva”? Isus je svojom žrtvom zadovoljio zahtjeve savršene pravde i ljude pomirio s Bogom. Njegova žrtva služi Bogu kao temelj za iskazivanje milosrđa i praštanje grijeha svima koji vjeruju u Isusa (Ivan 3:16; Rim. 6:23).

2:7, 8 — Koju je zapovijed Ivan nazvao i “starom” i “novom”? Ivan je govorio o zapovijedi da kršćani trebaju osjećati samopožrtvovnu bratsku ljubav jedni prema drugima (Ivan 13:34). Tu je zapovijed Isus dao svojim učenicima šezdesetak godina prije nego što je Ivan napisao svoju prvu poslanicu. Zato ju je Ivan nazvao “starom”. Njegovi suvjernici imali su je “od početka”, odnosno otkad su postali kršćani. No ona je ujedno “nova” jer nadilazi zahtjev “ljubi svoga bližnjeg kao samoga sebe” i traži od kršćana samopožrtvovnu ljubav (3. Mojs. 19:18; Ivan 15:12, 13).

3:2 — Što se još nije pokazalo” pomazanim kršćanima i koga će vidjeti “upravo onakvog kakav jest”? Pomazanim se kršćanima još nije pokazalo kako će izgledati kad u duhovnom tijelu budu uskrsnuti u nebeski život (Filip. 3:20, 21). No znaju da će, “kad se [Jehova] pokaže, biti poput njega, jer će ga vidjeti upravo onakvog kakav jest”, odnosno vidjet će da je “Jehova Duh” (2. Kor. 3:17, 18).

5:5-8 — Kako su voda, krv i duh svjedočili da je “Isus Sin Božji”? Voda je svjedočila da je “Isus Sin Božji” jer je Jehova prilikom njegovog krštenja u vodi javno izjavio da je on njegov Sin (Mat. 3:17). Isusova krv, odnosno život koji je dao kao “odgovarajuću otkupninu za sve”, također je pokazala da je on Božji Sin (1. Tim. 2:5, 6). I sveti je duh svjedočio da je “Isus Sin Božji” kad je prilikom Isusovog krštenja sišao na njega i dao mu moć da “prolazi zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio” (Ivan 1:29-34; Djela 10:38).

Pouke za nas:

2:9-11; 3:15 Kršćanin koji dopusti da bilo što ili bilo tko uguši njegovu bratsku ljubav ‘živi u duhovnoj tami i ne zna kamo ide’.

NASTAVIMO “ŽIVJETI PO ISTINI”

 

(2. Ivanova 1-13)

Svoju drugu poslanicu Ivan je započeo sljedećim riječima: “Starješina izabranoj gospođi i djeci njezinoj.” Bio je radostan što je saznao da “među djecom [njezinom] ima nekih koji žive po istini” (2. Ivan. 1, 4).

Naglasivši da je potrebno ljubiti sukršćane, Ivan je napisao: “Ovo je ljubav: živjeti po zapovijedima [Božjim].” Osim toga, upozorio je da su se pojavili “varalice i antikristi” (2. Ivan. 5-7).

Odgovori na biblijska pitanja:

1, 13 — Tko je “izabrana gospođa”? Ivan je možda pisao nekoj ženi koju je oslovio s Kyria, što na grčkom znači “gospođa”. No možda je pisao određenoj skupštini, ali je koristio taj slikoviti izraz da bi zavarao progonitelje. Ako je ovo posljednje točno, “njezina djeca” zapravo su bili članovi te skupštine, a “djeca [njezine] sestre” članovi neke druge skupštine.

7 — Na što je Ivan mislio kad je rekao da je “Isus Krist došao” i u kom smislu varalice to “nisu priznavali”? Ivan nije govorio o Isusovom budućem, nevidljivom dolasku. Govorio je o tome da je Isus došao u tijelu i bio pomazan kao Krist (1. Ivan. 4:2). Varalice nisu priznavali da je Isus došao u tijelu. Možda su tvrdili da Isus nikad nije ni živio ili nisu htjeli priznati da je bio pomazan svetim duhom.

Pouke za nas:

2, 4 Time što smo upoznali istinu i što živimo po njoj, odnosno time što poznajemo i primjenjujemo sva kršćanska učenja koja su zapisana u Bibliji, stječemo neophodan preduvjet za spasenje (3. Ivan. 3, 4).

8-11 Ako ne želimo izgubiti “nezasluženu dobrotu, milosrđe i mir od Boga, Oca, i od Isusa Krista” te društvo suvjernika koji nas ljube, trebamo “paziti na sebe” u duhovnom pogledu i prekinuti svaki kontakt s onima koji “ne ostaju u Kristovom učenju” (2. Ivan. 3).

“BUDIMO SURADNICI U ISTINI”

 

(3. Ivanova 1-14)

Treću poslanicu Ivan je uputio svom prijatelju Gaju. Napisao je: “Nema mi veće radosti od toga da čujem da moja djeca žive po istini” (3. Ivan. 4).

Pohvalio je Gaja zbog vjernosti koja se vidjela u svemu što je činio za braću koja su dolazila kako bi pomagala članovima skupštine. Apostol je rekao: “Mi smo, stoga, dužni primati takve gostoljubivo, da budemo suradnici u istini” (3. Ivan. 5-8).

Odgovori na biblijska pitanja:

11 — Zašto neki “čine zlo“? Neki pojedinci koji su duhovno oslabili ne razmišljaju o Bogu na ispravan način. Budući da ga ne mogu doslovno vidjeti, ponašaju se kao da ni on ne vidi njih (Ezek. 9:9).

14 — Tko su prijatelji koje Ivan spominje? Ivan nije mislio samo na osobe koje su međusobno vrlo bliske. Izraz “prijatelji” primijenio je na sve suvjernike.

Pouke za nas:

4 Duhovno zrele osobe u skupštini jako su sretne kad vide da njihovi mladi suvjernici “žive po istini”. A kako li su tek sretni roditelji koji uspiju odgojiti djecu da vjerno služe Jehovi!

5-8 Mnogi kršćani naporno rade za dobrobit svoje braće jer ljube i njih i Jehovu. Među njima su putujući nadglednici, misionari, betelski radnici i pioniri. Dobro je oponašati njihovu vjeru i s puno im ljubavi pružati podršku.

9-12 Trebamo se ugledati na vjernog Demetrija, a ne na Diotrefa, koji je klevetao braću.

“ODRŽITE SE U LJUBAVI BOŽJOJ”

 

(Juda 1-25)

Juda je za pojedince koji su se uvukli u skupštinu rekao da su “ljudi koji prigovaraju, koji se žale na svoje životne okolnosti, koji žive po svojim željama”. Rekao je i da ‘oholo govore te laskaju istaknutim pojedincima’ (Juda 4, 16).

Kako se kršćani mogu oduprijeti lošem utjecaju? Juda je napisao: “Ljubljeni, sjetite se riječi koje su govorili apostoli našeg Gospodina Isusa Krista.” Zatim je nastavio: “Održite se u ljubavi Božjoj” (Juda 17-21).

Odgovori na biblijska pitanja:

3, 4 — Zašto je Juda poticao kršćane da se “snažno bore za vjeru”? Zato što su se ‘u skupštinu uvukli bezbožnici’. Oni su “nezasluženu dobrotu našeg Boga pretvarali u izgovor za besramna djela”.

20, 21 — Kako se možemo “održati u ljubavi Božjoj”? Možemo to na tri načina: (1) “izgrađujući se na svojoj najsvetijoj vjeri” tako da temeljito proučavamo Božju Riječ i revno propovijedamo; (2) “moleći se svetim duhom”, odnosno tako da ne radimo ništa što se protivi djelovanju svetog duha; (3) pokazujući vjeru u otkupnu žrtvu Isusa Krista, koja nam omogućava vječni život (Ivan 3:16, 36).

Pouke za nas:

5-7 Mogu li zli izbjeći Jehovinu kaznu? To nije moguće, kao što pokazuju tri upozoravajuća primjera koja je naveo Juda.

8-10 Po uzoru na arhanđela Mihaela trebamo poštivati one kojima je Bog povjerio odgovornosti u skupštini.

12 Otpadnici koji se pretvaraju da ljube braću opasni su za našu vjeru kao što su stijene skrivene pod vodom opasne za brodove i plivače. Lažni učitelji mogu se doimati velikodušnima, no oni su poput bezvodnih oblaka jer su u duhovnom smislu prazni. Takvi su pojedinci beskorisni poput stabala koja ni u kasnu jesen nemaju ploda. Njihovo će uništenje biti potpuno, kao kad se stablo iščupa s korijenom. Mudro je kloniti se otpadnika.

22, 23 Pravi kršćani mrze zlo. Kako bi pojedince “koje muče sumnje” spasili iz vatre vječnog uništenja, zreli kršćani, a posebno starješine, pružaju takvima duhovnu pomoć.

[Slike na stranici 28]

Voda, duh i krv svjedoče da je “Isus Sin Božji”