BIBLIJA o Bogu kaže: “On se ne mijenja, nije poput nestalne sjene.” A i sam je Bog o sebi rekao: “Ja sam Jehova, ja se ne mijenjam” (Jakov 1:17; Malahija 3:6). Jehova Bog posve je drugačiji od ljudi kojima je teško udovoljiti i u koje se ne možemo pouzdati zato što stalno mijenjaju svoje mišljenje!

Međutim neki koji čitaju Bibliju zaključili su da je Bog ipak promijenio gledište o nekim stvarima. Naprimjer on je neko vrijeme kršćanima davao moć da čine čuda, no danas im više ne daje tu moć. U drevno doba dopuštao je poligamiju, ali danas je više ne dopušta. A dok je Mojsijev zakon bio na snazi, Jehova je od svojih slugu zahtijevao da drže subotu, no danas to ne zahtijeva. Zar ti primjeri ne pokazuju da je Bog promijenio svoja gledišta?

Prije svega, možemo biti sigurni da se Božja načela koja se temelje na ljubavi i pravdi nikada ne mijenjaju. Isto tako njegov se “vječni naum” da putem svog Kraljevstva blagoslovi ljudski rod također nikad nije promijenio (Efežanima 3:11). Pa ipak, kao što biste i vi mogli promijeniti mišljenje o nekome tko vas je mnogo puta razočarao, tako i Jehova ponekad promijeni svoje mišljenje o nekome ili nečemu kad se izmijene okolnosti.

Bog ponekad mijenja i upute koje daje svojim slugama ovisno o njihovim potrebama i situaciji u kojoj se nalaze. To nas ne bi trebalo čuditi. Naprimjer što bi učinio iskusan vodič koji grupu turista vodi do nekog  odredišta kad bi vidio da im na putu prijeti opasnost? Poveo bi grupu nekim drugim putem kako bi tu opasnost izbjegli. No znači li to da se predomislio u vezi s odredištem na koje ih vodi? Ne. Razmotrimo stoga spomenuta tri primjera koji nekima djeluju zbunjujuće.

Zašto je Bog nekim kršćanima u 1. stoljeću dao moć da čine čuda? Možda vam je poznato da je Bog u vrijeme kad su Izraelci bili njegov izabrani narod često činio čuda kako bi pokazao da ih podupire. Preko Mojsija je očitovao svoju zadivljujuću moć kad ih je izbavio iz Egipta i vodio kroz pustinju do Obećane zemlje. Nažalost, Izraelci su ga mnogo puta iznevjerili. Kad ih je Jehova na koncu odbacio i osnovao kršćansku skupštinu, dao je apostolima i nekim drugim kršćanima moć da čine čuda. Naprimjer apostoli Petar i Ivan izliječili su čovjeka koji je bio hrom od rođenja, a Pavao je jednog mladića čak vratio u život (Djela apostolska 3:2-8; 20:9-11). Čuda koja su činili doprinijela su širenju kršćanstva u mnogim zemljama. Zašto onda kršćani više nemaju moć činiti čuda?

Apostol Pavao objasnio je to pomoću jedne usporedbe: “Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao kao dijete, rasuđivao kao dijete. A kad sam postao čovjek, odbacio sam ono što je djetinje” (1. Korinćanima 13:11). Kao što se roditelji s malim djetetom ophode drugačije nego s odraslim, tako se i Jehovin način ophođenja s kršćanskom skupštinom promijenio kad ona, slikovito govoreći, više nije bila “dijete”. Pavao je objasnio da će čudesni darovi, kao što je govorenje stranim jezicima ili proricanje, “nestati” (1. Korinćanima 13:8).

Isus je pokazao da je Bog postavio mjerila za bračnu zajednicu kad je prvom ljudskom paru rekao: “Čovjek će ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje bit će jedno tijelo” (Matej 19:5). Brak je trebao biti trajna zajednica dviju osoba. Međutim do vremena kad je Bog osnovao izraelski narod i dao im Zakon poligamija se već bila uvriježila. Stoga je Bog, iako nije uveo niti podupirao poligamiju, dao Izraelcima zakone kako bi je regulirao. No nakon što je osnovana kršćanska skupština, Božja je Riječ jasno zabranila poligamiju (1. Timoteju 3:2).

Ponekad Jehova neke postupke tolerira dok ne odluči da je došlo vrijeme da ih ispravi (Rimljanima 9:22-24). Isus je objasnio da je Jehova neko vrijeme dopuštao neispravne bračne običaje jer je Izraelcima učinio “ustupak” zbog ‘okorjelosti njihovog srca’ (Matej 19:8; Mudre izreke 4:18).

Bog je uveo držanje subote, odnosno tjednog dana počinka, nakon što je Izraelce izbavio  iz Egipta. Kasnije je tu zapovijed uvrstio u Zakon koji im je dao (2. Mojsijeva 16:22-30; 20:8-10). Apostol Pavao objasnio je da je Isus žrtvovao svoj život i time “ukinuo (...) Zakon koji se sastoji od zapovijedi i odredbi” i “izbrisao pisanu ispravu” (Efežanima 2:15; Kološanima 2:14). Zapovijed o držanju subote bila je također “ukinuta” i “izbrisana”. Naime Biblija kaže: “Zato neka vam nitko ne govori što da jedete i pijete i neka vam ne zapovijeda da slavite blagdane ili mlađake ili subote” (Kološanima 2:16). No zašto je Bog Izraelcima uopće dao Zakon, a time i zapovijed o držanju subote?

Pavao je napisao: “Zakon nam je bio odgajatelj koji nas je vodio do Krista.” Potom je dodao: “Otkako je došla vjera, više nismo pod odgajateljem” (Galaćanima 3:24, 25). To ne znači da je Bog promijenio svoje gledište o načelima na kojima se temeljio Zakon. Putem zapovijedi o držanju subote, koja je trebala samo neko vrijeme biti na snazi, htio je poučiti svoj narod koliko je važno redovito odvajati vrijeme za razmišljanje o duhovnim vrijednostima. Premda je držanje subote bilo privremeno, ono je ukazivalo na vrijeme kada će ljudski rod i u fizičkom i u duhovnom pogledu naći trajan počinak od svih nevolja (Hebrejima 4:10; Otkrivenje 21:1-4).

Biblijski primjeri koje smo upravo razmotrili pokazuju da je u različitim situacijama Jehova Bog doista davao različite zapovijedi i upute. No to ne znači da je pritom mijenjao i svoja gledišta. Upute koje je davao svom narodu prilagođavao je njihovim potrebama, ovisno o okolnostima u kojima su se nalazili, misleći uvijek na njihovu dobrobit. Jednako postupa i danas.

Budući da Jehova ne mijenja načela po kojima postupa, uvijek možemo znati što moramo činiti kako bismo mu ugodili. Osim toga možemo biti sigurni da će se sva njegova obećanja ispuniti. Jehova je rekao: “Učinit ću sve što želim. (...) Što sam naumio, to ću i učiniti” (Izaija 46:10, 11).