“Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Korinćanima 9:7). Te su riječi poznate milijunima ljudi diljem svijeta. Međutim neki vjernici osjećaju se obaveznima davati priloge koji su iznad njihovih mogućnosti. Zapravo, neke religije zahtijevaju od svojih članova da daruju točno utvrđen iznos, naprimjer jednu desetinu primanja.

Da li Biblija doista propisuje da prilažemo neki određeni iznos? Odnosno, upitajmo se: Koliko bih novaca ja trebao dati?

U Bibliji su jasno navedeni Božji propisi o tome koliko je izraelski narod trebao prilagati u vjerske svrhe (3. Mojsijeva 27:30-32; 4. Mojsijeva 18:21, 24; 5. Mojsijeva 12:4-7, 11, 17, 18; 14:22-27). Ti zahtjevi nisu bili pretjerani. Jehova je obećao da će narodu “dati da obiluje svakim dobrom” ako bude držao njegove zakone (5. Mojsijeva 28:1, 2, 11, 12).

Osim obaveznih priloga Izraelci su mogli davati i dobrovoljne priloge, a njihov iznos nije bio određen. Naprimjer kad je kralj David odlučio Jehovi izgraditi hram, njegovi podanici darovali su “zlata pet tisuća talenata” * (1. Ljetopisa 29:7). Usporedimo to s onim što je Isus primijetio dok je bio na Zemlji. U hramu je vidio “neku siromašnu udovicu kako ubacuje dva novčića” u posude za priloge. Koliko je iznosio njen prilog? Samo 1,5 posto dnevne plaće. No Isus je rekao da je taj neznatan iznos dovoljan (Luka 21:1-4).

Kršćani nisu pod savezom Zakona koji je obavezivao stari Izrael. Stoga nisu obavezni davati Bogu neki određeni iznos. No pravim kršćanima davanje donosi veliku radost. Sam Isus Krist je rekao: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35).

Jehovini svjedoci podupiru svoju svjetsku propovjedničku aktivnost dobrovoljnim prilozima. Ti se prilozi koriste za tiskanje njihovih publikacija, kao što je časopis koji upravo čitate, te za gradnju i održavanje dvorana u kojima održavaju svoje sastanke. Sakupljeni prilozi ne koriste se za isplaćivanje plaća. Neki Jehovini svjedoci kojima je propovijedanje životni poziv primaju skromnu novčanu naknadu kako bi mogli pokriti troškove prijevoza i neke osobne troškove. No oni ne zahtijevaju takvu pomoć. Ustvari, velika većina Jehovinih svjedoka ne prima nikakvu novčanu naknadu za svoje propovijedanje. Po uzoru na apostola Pavla, koji je izrađivao šatore, oni su u radnom odnosu i sami se uzdržavaju (2. Korinćanima 11:9; 1. Solunjanima 2:9).

Koliki bi trebao biti prilog onih koji žele poduprijeti djelovanje Jehovinih svjedoka? Apostol Pavao je napisao: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Korinćanima 8:12; 9:7).