1, 2. Kako znamo da su se u 1. stoljeću mnogi Židovi nadali vječnom životu na Zemlji?

JEDAN je bogat i ugledan mladić dotrčao do Isusa, pao na koljena pred njim i upitao ga: “Učitelju dobri, što moram činiti da naslijedim život vječni?” (Mar. 10:17). Na koji je život mladić mislio — vječni život na nebu ili na Zemlji? Kao što smo vidjeli u prethodnom članku, Bog je stoljećima prije toga dao Židovima nadu u uskrsnuće i vječni život na Zemlji. U 1. stoljeću mnogi su Židovi još uvijek gajili tu nadu.

² Isusova prijateljica Marta očito je mislila na uskrsnuće na Zemlji kad je o svom preminulom bratu rekla: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan” (Ivan 11:24). Istina, saduceji onog vremena nisu vjerovali u uskrsnuće (Mar. 12:18). No američki povjesničar George Foot Moore u jednoj svojoj knjizi piše: “Zapisi iz 2. i  1. stoljeća prije nove ere svjedoče o tome da su ljudi vjerovali kako će, kad dođe do očekivane prekretnice u povijesti svijeta, mrtvi iz prijašnjih naraštaja biti vraćeni u život na Zemlji” (Judaism in the First Centuries of the Christian Era). Bogati mladić koji je pristupio Isusu htio je dobiti vječni život na Zemlji.

3. Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom članku?

³ Danas mnoge religije i bibličari tvrde da nada u vječni život na Zemlji nije kršćansko učenje. Većina ljudi nada se da će nakon smrti nastaviti živjeti u duhovnom svijetu. Zato kad u grčkim knjigama Biblije naiđu na izraz “vječni život”, mnogi misle da se on odnosi isključivo na život na nebu. No je li to točno? Na što je Isus mislio kad je govorio o vječnom životu? U što su vjerovali njegovi učenici? Uče li grčke knjige Biblije da se možemo nadati vječnom životu na Zemlji?

4. Što se sve treba dogoditi “prilikom ponovnog stvaranja”?

⁴ Biblija uči da će pomazani kršćani uskrsnuti kako bi s neba vladali nad Zemljom (Luka 12:32; Otkr. 5:9, 10; 14:1-3). No kad je Isus govorio o vječnom životu, nije uvijek mislio samo na tu grupu kršćana. Razmotrimo što je rekao svojim učenicima nakon što je bogati mladić otišao žalostan jer ga je Krist pozvao da ostavi sve što ima i postane njegov sljedbenik. (Pročitaj Mateja 19:28, 29.) Isus je rekao svojim apostolima da će biti među onima koji će vladati kao kraljevi i suditi “dvanaest plemena Izraelovih”, što znači da će suditi svim ljudima izuzev onih koji pripadaju grupi koja će vladati na nebu (1. Kor. 6:2). Govorio je i o nagradi koju će dobiti svi oni koji ga slijede. I ti će ljudi “naslijediti život vječni”. Sve se to treba dogoditi “prilikom ponovnog stvaranja”.

5. Kako bi objasnio što je “ponovno stvaranje”?

⁵ Na što je Isus mislio kad je govorio o “ponovnom stvaranju”? U prijevodu Ljudevita Rupčića taj je izraz preveden “rođenje novoga svijeta”, a u prijevodu Ivana Šarića “obnova svijeta”. Budući da je Isus upotrijebio taj izraz bez dodatnih objašnjenja, očito je govorio o onome u što su Židovi već stoljećima vjerovali. Znali su da na Zemlji trebaju biti obnovljeni rajski uvjeti, tako da sve opet bude onako kako je bilo u edenskom vrtu prije nego što su Adam i Eva sagriješili. Prilikom ponovnog stvaranja ispunit će se Božje obećanje o “stvaranju novih nebesa i nove zemlje” (Iza. 65:17).

6. Što nam usporedba o ovcama i jarcima otkriva o nadi u vječni život?

 ⁶ Isus je ukazao na vječni život i kad je govorio o svršetku ovoga poretka (Mat. 24:1-3). Tom je prilikom rekao: “Kad Sin čovječji stigne u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada će sjesti na slavno prijestolje svoje. I svi će se narodi skupiti pred njim i on će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca.” Oni koji budu osuđeni “otići će u vječnu smrt, a pravednici u vječni život”. “Pravednici” koji će dobiti vječni život su oni koji vjerno podupiru Kristovu duhom pomazanu “braću” (Mat. 25:31-34, 40, 41, 45, 46). Budući da su pomazanici izabrani za vladare u nebeskom Kraljevstvu, “pravednici” moraju biti zemaljski podanici tog Kraljevstva. Biblija je prorekla da će Jehovin Kralj “imati podanike od mora do mora i od Rijeke do krajeva zemaljskih” (Psal. 72:8). Ti će podanici vječno živjeti na Zemlji.

7, 8. O koje je dvije nade Isus govorio Nikodemu?

⁷ Kao što to pokazuju Matejevo, Markovo i Lukino evanđelje, Isus je u ranije spomenutim prilikama koristio izraz “vječni život”. Ivan je u svom evanđelju čak 17 puta citirao Isusove riječi o vječnom životu. Razmotrimo neke od tih redaka da bismo vidjeli što je Isus rekao o nadi u vječni život na Zemlji.

⁸ Prema Ivanovom evanđelju, Isus je prvi put govorio o vječnom životu kad je razgovarao s farizejem Nikodemom. Rekao mu je: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” Oni koji će ući u nebesko Kraljevstvo moraju se “ponovno roditi” (Ivan 3:3-5). Isus nije time zaključio razgovor s Nikodemom. U nastavku je govorio o nadi koja se pruža cijelom svijetu, odnosno svim ljudima. (Pročitaj Ivana 3:16.) Isus je govorio o nadi u vječni život koji njegovi pomazani sljedbenici dobivaju na nebu, a oni drugi na Zemlji.

9. O kakvoj je nadi Isus govorio Samarićanki?

⁹ Nakon što je razgovarao s Nikodemom u Jeruzalemu, Isus je krenuo na sjever prema Galileji. Tako je na Jakovljevom zdencu kod samarijskog grada Sihara naišao na jednu ženu kojoj je u razgovoru rekao: “Tko bude pio od vode koju ću mu ja dati, nikada neće ožednjeti, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvor vode koja donosi vječni život” (Ivan 4:5, 6, 14). Ta voda predočava duhovne darove koje Bog daje svim ljudima, pa tako i onima koji će u budućnosti živjeti na Zemlji, kako bi im pomogao da dobiju vječni život. Otkrivenje izvještava da sam Bog govori: “Onome tko je žedan dat ću da pije s izvora vode života zabadava” (Otkr. 21:5, 6; 22:17). Prema tome Isus je Samarićanki govorio o vječnom životu koji će dobiti ne samo pomazani nasljednici Kraljevstva nego i ljudi vjerni Bogu koji se nadaju životu na Zemlji.

10. Što je Isus rekao svojim vjerskim protivnicima o vječnom životu nakon što je izliječio čovjeka kod jezerca Betzate?

¹⁰ Iduće godine Isus je ponovno došao u Jeruzalem. Ondje je kod jezerca Betzate izliječio jednog bolesnog čovjeka. Židovima koji su ga osuđivali zbog toga što je učinio Isus je objasnio: “Sin ne može ništa učiniti sam od sebe, nego samo ono što vidi da čini Otac.” Nakon što im je rekao da je Otac “sav sud povjerio Sinu”, Isus je kazao: “Tko čuje moju riječ i vjeruje onome koji me poslao, ima vječni život.” Također je rekao: “Dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas [Sina čovječjeg] i izaći — oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude” (Ivan 5:1-9, 19, 22, 24-29). Isus je Židovima  koji su ga progonili dao do znanja da je Bog upravo njega izabrao da ostvari nadu u vječni život na Zemlji koju su gajili Židovi i da će to učiniti uskrsavanjem mrtvih.

11. Kako znamo da se Isusove riječi iz Ivana 6:48-51 odnose i na nadu u vječni život na Zemlji?

¹¹ U Galileji su Isusa počele slijediti tisuće ljudi koji su željeli dobiti kruh što ga je on mogao čudom pribaviti. Isus im je govorio o jednoj drugoj vrsti kruha — o “kruhu života”. (Pročitaj Ivana 6:40, 48-51.) “Kruh koji ću ja dati tijelo je moje”, rekao je. Isus nije dao svoj život samo za one koji će s njim vladati u njegovom nebeskom Kraljevstvu nego i “za život svijeta”, odnosno za sve ljude na koje se može primijeniti otkupnina. “Ako tko jede od ovog kruha”, to jest pokazuje vjeru u otkupnu moć Isusove žrtve, ima nadu u vječni život. Doista, kad je Isus govorio o “vječnom životu”, mislio je na nadu u vječni život na Zemlji tijekom Mesijine vladavine, a to je ono u što su Židovi vjekovima vjerovali.

12. O kojoj je nadi Isus govorio kad je protivnicima rekao da će ‘svojim ovcama dati vječni život’?

¹² Kasnije je na Blagdan posvećenja u Jeruzalemu Isus rekao svojim protivnicima: “Vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca. Moje ovce slušaju glas moj, ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život” (Ivan 10:26-28). Je li Isus govorio samo o životu na nebu ili je mislio i na vječni život u raju na Zemlji? Kratko prije toga utješio je svoje sljedbenike riječima: “Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega dati vam kraljevstvo” (Luka 12:32). No zatim je na Blagdan posvećenja rekao: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti” (Ivan 10:16). Prema tome riječi koje je Isus uputio svojim protivnicima odnosile su se kako na nadu u nebeski život, koji će dobiti “malo stado”, tako i na nadu u vječni život na Zemlji, koji će dobiti milijuni “drugih ovaca”.

13. Što je Isus mislio kad je rekao: “Bit ćeš sa mnom u raju”?

¹³ Dok je proživljavao tešku patnju na mučeničkom stupu, Isus je pružio nepobitan dokaz da će se ostvariti nada u vječni život koja je dana svim ljudima. Zločinac koji je bio pribijen na stup pored njega rekao je: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo  svoje!” Isus mu je obećao: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:42, 43). Taj je čovjek očito bio Židov, pa mu nije trebalo objašnjavati što je to raj. Znao je za nadu u vječni život na Zemlji koja se trebala ostvariti u budućnosti.

14. (a) Na temelju čega znamo da je apostolima bilo teško razumjeti Isusove riječi o nebeskoj nadi? (b) Kada su Isusovi sljedbenici jasno razumjeli nebesku nadu?

¹⁴ No kad je Isus govorio o nadi u život na nebu, svoje je riječi trebao dodatno objasniti. Kad je rekao svojim učenicima da ide na nebo kako bi im pripremio mjesto, oni nisu razumjeli što je time htio reći. (Pročitaj Ivana 14:2-5.) Kasnije im je kazao: “Još vam imam mnogo toga reći, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on, duh istine, uputit će vas u svu istinu” (Ivan 16:12, 13). Tek nakon što su na Pedesetnicu 33. godine Božjim duhom bili pomazani za buduće kraljeve, Isusovi su sljedbenici razumjeli da će njihova prijestolja biti na nebu (1. Kor. 15:49; Kol. 1:5; 1. Petr. 1:3, 4). Obećanje da će primiti nebesko nasljedstvo bilo je za njih nešto novo i ta je nada postala jedna od glavnih tema nadahnutih poslanica grčkih knjiga Biblije. No potvrđuju li te poslanice da se ljudi mogu nadati vječnom životu na Zemlji?

15, 16. Kako nadahnuta poslanica Hebrejima i Petrove riječi ukazuju na nadu u vječni život na Zemlji?

¹⁵ U poslanici Hebrejima apostol Pavao obratio se suvjernicima riječima: “Braćo sveta, sudionici nebeskoga poziva.” No ujedno je rekao da je Bog podložio Isusu “budući svijet” (Hebr. 2:3, 5; 3:1). Izvorna grčka riječ koja je ovdje prevedena izrazom “budući svijet” doslovno znači “nastanjena zemlja” i u grčkim se knjigama Biblije uvijek odnosi na Zemlju nastanjenu ljudima. Prema tome “budući svijet” je predstojeći zemaljski poredak pod vlašću Isusa Krista. Isus će u tom poretku ispuniti Božje obećanje: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek” (Psal. 37:29).

¹⁶ Apostol Petar također je pod nadahnućem pisao o budućnosti čovječanstva. On je napisao: “Sadašnja nebesa i zemlja tom su istom riječju pohranjeni za vatru i čuvaju se do dana suda i uništenja bezbožnika” (2. Petr. 3:7). Što će zamijeniti sadašnja “nebesa”, odnosno postojeće ljudske vlasti, i današnje iskvareno ljudsko društvo? (Pročitaj 2. Petrovu 3:13.) Zamijenit će ih “nova nebesa” — Božje Mesijansko Kraljevstvo — i “nova zemlja” — pravedno ljudsko društvo sačinjeno od slugu pravog Boga.

17. Kako je nada koja se pruža ljudima opisana u Otkrivenju 21:1-4?

¹⁷ U posljednjoj knjizi Biblije nalazimo divnu viziju čovječanstva koje je postalo savršeno. (Pročitaj Otkrivenje 21:1-4.) To je ono čemu se ljudi vjerni Bogu nadaju još otkako je prvi čovjek izgubio savršenstvo u edenskom vrtu. Pravednici će vječno živjeti u raju na Zemlji i nikad neće ostarjeti. Ta nada ima čvrste temelje kako u hebrejskim tako i u grčkim knjigama Biblije i ona sve do danas jača vjerne Jehovine sluge (Otkr. 22:1, 2).