1. Što je sve Isus bio spreman pretrpjeti kako bi pokazao da je potpuno poslušan Bogu?

ISUS KRIST uvijek je vršio Božju volju. Nikad nije ni pomislio na to da bude neposlušan svom nebeskom Ocu (Ivan 4:34; Hebr. 7:26). No zbog kušnji koje je doživljavao na Zemlji nije mu bilo lako biti poslušan. Otkad je Isus počeo propovijedati, njegovi neprijatelji, među kojima je bio i sam Sotona, pokušavali su ga nagovoriti, prisiliti ili na prijevaru navesti da prestane vjerno služiti Bogu (Mat. 4:1-11; Luka 20:20-25). Ti su mu neprijatelji zadali snažnu psihičku, emocionalnu i fizičku bol. Na koncu su ga dali pogubiti na mučeničkom stupu (Mat. 26:37, 38; Luka 22:44; Ivan 19:1, 17, 18). Unatoč protivljenju i teškim patnjama koje je doživio, Isus je ostao “poslušan sve do smrti”. (Pročitaj Filipljanima 2:8.)

2, 3. Čemu nas je Isus poučio time što je ostao poslušan unatoč patnjama?

² Kad je kao čovjek došao na Zemlju, Isus je naučio pokazivati poslušnost u sasvim novim okolnostima (Hebr. 5:8). Možda je izgledalo da ne postoji ništa što bi Isus još mogao naučiti o služenju Jehovi. Uostalom, on je nebrojene vjekove imao prisan odnos s Jehovom i služio mu kao “vješt graditelj” tijekom stvaranja (Izr. 8:30). No time što je kao čovjek sačuvao vjeru unatoč teškim patnjama  dokazao je da je potpuno odan Bogu. Isus, Božji Sin, postao je još zreliji u duhovnom pogledu. Što od njega možemo naučiti?

³ Premda je bio savršen čovjek, Isus se u svom nastojanju da ostane potpuno poslušan Bogu nije oslanjao na vlastitu snagu. Molio je Boga da mu pomogne ostati poslušan. (Pročitaj Hebrejima 5:7.) Da bismo bili poslušni Bogu, i mi trebamo biti ponizni i redovito mu se moliti za pomoć. Zbog toga je apostol Pavao savjetovao kršćanima: ‘Razmišljajte onako kako je razmišljao i Krist Isus, koji se ponizio i postao poslušan sve do smrti’ (Filip. 2:5-8). Isus je svojim životom dokazao da ljudi mogu biti poslušni Bogu unatoč tome što žive u ovom zlom svijetu. Dakako, on je bio savršen. No što je s nesavršenim ljudima poput nas?

4. Što za nas znači to što smo stvoreni sa slobodnom voljom?

⁴ Bog je stvorio Adama i Evu kao bića koja imaju razum i slobodnu volju. Kao njihovi potomci, i mi imamo slobodnu volju. Što to znači? Znači da možemo sami odlučiti hoćemo li postupati dobro ili loše. Drugim riječima, Bog nam je dao da izaberemo hoćemo li mu biti poslušni ili neposlušni. No takva velika sloboda povlači za sobom i veliku odgovornost. Ustvari, naš život ovisi o tome hoćemo li donositi odluke koje su u moralnom pogledu ispravne ili neispravne. Odluke koje donosimo utječu i na ljude koji su nam bliski.

5. Koju borbu svi vodimo i kako možemo pobijediti u njoj?

⁵ Zbog naslijeđenog nesavršenstva po prirodi nismo skloni biti poslušni. Nije uvijek lako biti poslušan Božjim zakonima. Pavao se morao boriti kako bi činio ono što je ispravno. On je napisao: “U svojim udovima vidim drugi zakon koji ratuje protiv zakona mojega uma i zarobljava me zakonom grijeha koji je u mojim udovima” (Rim. 7:23). Naravno, lakše je biti poslušan onda kad to od nas ne zahtijeva nikakva odricanja niti nam donosi bilo kakve neugodnosti ili patnje. No kako reagiramo kad naša želja da budemo poslušni Bogu dođe u sukob sa “željom tijela i željom očiju”? Te neispravne želje, koje mogu biti itekako snažne, posljedica su naše nesavršenosti i utjecaja “duha svijeta” kojim smo okruženi (1. Ivan. 2:16; 1. Kor. 2:12). Da bismo se oduprli tim željama, moramo “pripremiti srce svoje” prije nego što dođemo u neku tešku situaciju ili iskušenje i moramo čvrsto odlučiti da ćemo pod svaku cijenu ostati poslušni Jehovi (Psal. 78:8). U Bibliji nalazimo mnoge primjere Božjih slugu koji su ostali poslušni zato što su pripremili svoje srce na ono što ih je čekalo (Ezra 7:10; Dan. 1:8).

6, 7. Na temelju primjera objasni kako nam osobno proučavanje može pomoći da donosimo mudre odluke.

⁶ Marljivo proučavanje Biblije i biblijskih publikacija jedan je način na koji možemo pripremiti svoje srce. Zamisli da se nađeš u sljedećoj situaciji: Došla je večer koju si odvojio za proučavanje. Upravo si se pomolio Jehovi da ti svojim duhom pomogne primjenjivati ono što učiš iz njegove Riječi. Sutra navečer planirao si gledati jedan film na televiziji. Čuo si da je dobio dobre kritike, ali znaš da u njemu ima nekih nemoralnih i nasilnih scena.

⁷ Razmišljaš o Pavlovom savjetu iz Efežanima 5:3: “Neka se blud i nikakva nečistoća ili pohlepa i ne spominju među vama, kako dolikuje svetima.” Zatim se sjetiš i Pavlovog poticaja iz Filipljanima 4:8. (Pročitaj.) Dok razmišljaš o tim nadahnutim savjetima, pitaš se: “Ako namjerno izložim svoje srce i um takvim sadržajima, mogu li reći da oponašam primjer koji nam je Isus ostavio  svojom potpunom poslušnošću Bogu?” Što ćeš učiniti? Hoćeš li ipak pogledati taj film?

8. Zašto moramo zadržati visoka moralna i duhovna mjerila?

⁸ Pogriješili bismo kad bismo počeli snižavati svoja moralna i duhovna mjerila, smatrajući kako smo dovoljno jaki da se odupremo utjecaju lošeg društva, kojem možemo biti izloženi i putem nasilne, nemoralne zabave. Umjesto toga moramo zaštititi sebe i svoju djecu od štetnog utjecaja Sotoninog duha. Korisnici kompjutera čine sve što mogu kako bi ih zaštitili od virusa pomoću kojih neki zlonamjerni pojedinci mogu uništiti bazu podataka, ometati rad kompjutera, pa čak i preuzeti kontrolu nad njim i iskoristiti ga za napad na druge kompjutere. Trebamo li mi biti išta manje oprezni kad je riječ o zaštiti od Sotoninih spletki? (Efež. 6:11).

9. Zašto moramo čvrsto odlučiti da ćemo svaki dan biti poslušni Jehovi?

⁹ Gotovo svaki dan nailazimo na situacije u kojima moramo odlučiti hoćemo li postupiti po Jehovinoj volji ili nećemo. Da bismo dobili spasenje, moramo biti poslušni Bogu i živjeti po njegovim pravednim mjerilima. Oponašajući Krista, koji je bio poslušan “sve do smrti”, pokazujemo da imamo pravu vjeru. Jehova će nas nagraditi zbog naše vjernosti. Isus je obećao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Mat. 24:13). Da bismo u tome uspjeli, trebamo pokazivati istinsku hrabrost kakvu je pokazivao Isus (Psal. 31:24).

10. S kakvim se pritiscima suočavamo i kako trebamo na njih reagirati?

¹⁰ Budući da smo na svakom koraku izloženi neispravnim stavovima i postupcima ovog svijeta, potrebna nam je hrabrost kako bismo im se oduprli. Mi kršćani suočavamo se s moralnim, društvenim, financijskim i vjerskim pritiscima koji nas mogu navesti da zastranimo od Jehovinih pravednih mjerila. Mnogi doživljavaju protivljenje u obitelji. U nekim zemljama obrazovne ustanove sve zagriženije zastupaju teoriju evolucije, a ateistički svjetonazor sve je prihvaćeniji u društvu. Kad se suočimo s takvim pritiscima, ne možemo samo pasivno slegnuti ramenima. Moramo nešto poduzeti kako bismo im se oduprli i tako se zaštitili. Isusov primjer pokazuje nam kako u tome možemo uspjeti.

11. Kako nam razmišljanje o Isusovom primjeru pomaže da budemo još hrabriji?

¹¹ Isus je rekao svojim učenicima: “U svijetu imate nevolju, ali budite hrabri, ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:33). On nikad nije popustio utjecaju ovog svijeta. Nije dozvolio da ga svijet spriječi u izvršavanju propovjedničkog zadatka koji je dobio niti je zbog utjecaja svijeta srozavao svoja mjerila vezana za svetu službu i ispravno ponašanje. Ni mi to ne bismo smjeli činiti. Isus je u molitvi rekao o svojim učenicima: “Oni nisu dio svijeta,  kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:16). Razmatranje Kristovog primjera i razmišljanje o tome kako je on bio hrabar može i nama dati hrabrost koja nam je potrebna da bismo ostali odijeljeni od svijeta.

12-14. Navedi primjere koji svjedoče o Isusovoj hrabrosti.

¹² Isus je tijekom cijele svoje službe pokazivao veliku hrabrost. U skladu s ovlastima koje je imao kao Božji Sin neustrašivo je “ušao u hram i istjerao sve koji su prodavali i kupovali u hramu i isprevrtao stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima golubova” (Mat. 21:12). Kad su vojnici došli uhititi Isusa posljednje noći koju je proveo ovdje na Zemlji, on je odvažno istupio kako bi zaštitio svoje učenike. Rekao je: ‘Ako mene tražite, pustite ove neka odu!’ (Ivan 18:8). Nekoliko trenutaka kasnije kazao je Petru da stavi svoj mač u korice, čime je pokazao da se ne uzda u ljudsko oružje, nego u Jehovu (Ivan 18:11).

¹³ Isus je neustrašivo razotkrivao nemilosrdne lažne učitelje svog vremena i njihova kriva učenja. “Teško vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri, jer zatvarate kraljevstvo nebesko pred ljudima!” rekao im je Isus. “Zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost! (...) Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i neumjerenosti!” (Mat. 23:13, 23, 25). Isusovi učenici trebali su isto tako biti hrabri jer su znali da će iskvareni vjerski vođe i njih progoniti, a neke čak i ubiti (Mat. 23:34; 24:9).

¹⁴ Isus se hrabro suprotstavio i demonima. Jednom mu je u susret došao čovjek opsjednut demonima koji je bio toliko snažan da ga nitko nije mogao svezati ni lancima. Isus je neustrašivo istjerao iz tog čovjeka mnoge demone koji su ga držali u svojoj vlasti (Mar. 5:1-13). Danas Bog ne daje kršćanima moć da čine takva čuda. No dok propovijedamo dobru vijest i poučavamo ljude istini, i mi moramo voditi duhovni rat protiv Sotone, koji je “zaslijepio umove nevjerničke” (2. Kor. 4:4). Kao što Isusovo oružje nije bilo tjelesno, tako ni naše oružje “nije tjelesno, nego ima veliku snagu od Boga za rušenje onoga što je snažno utvrđeno” — duboko ukorijenjenih krivih vjerovanja (2. Kor. 10:4). Od Isusa možemo mnogo naučiti o tome kako se služiti tim duhovnim oružjem.

15. Na čemu se temeljila Isusova hrabrost?

¹⁵ Isusova se hrabrost nije temeljila na ludoj smionosti, nego na vjeri. Tako se i naša hrabrost mora temeljiti na vjeri (Mar. 4:40). Kako možemo steći pravu vjeru? Isus nam i u tome pruža dobar primjer. On je pokazao da dobro poznaje svete spise i da se u potpunosti uzda u njih. Isusovo oružje nije bio doslovni mač, nego mač duha, Božja Riječ. Uvijek je iznova citirao Pisma kako bi potvrdio istinitost svojih učenja. Često je znao reći: “Pisano je” ili: “Kao što je napisano” te tako skrenuti pažnju na ono što kaže Božja Riječ. *

16. Kako možemo ojačati svoju vjeru?

¹⁶ Da bismo izgradili vjeru koja može izdržati kušnje koje nas neminovno snalaze zbog toga što smo Isusovi učenici, moramo svakodnevno čitati i proučavati Bibliju te  pohađati kršćanske sastanke, usađujući u svoj um istine koje su temelj vjere (Rim. 10:17). Moramo i duboko razmišljati o onom što učimo, dopuštajući da to dopre do našeg srca. Naša vjera mora biti živa da bi nas mogla potaknuti na hrabro postupanje (Jak. 2:17). Osim toga moramo se moliti za sveti duh jer vjera je jedan od plodova duha (Gal. 5:22).

17, 18. Kako je jedna mlada sestra pokazala hrabrost u školi?

¹⁷ Prava vjera daje nam hrabrost. U to se osvjedočila i naša mlada sestra po imenu Kitty. Ona je od malih nogu znala da se ne bi trebala “stidjeti dobre vijesti” u školi i iskreno je željela dati dobro svjedočanstvo drugim učenicima (Rim. 1:16). Svake godine odlučila bi prenositi drugima dobru vijest, no ustezala se to činiti jer joj je nedostajalo hrabrosti. No kad je bila u tinejdžerskim godinama promijenila je školu. Rekla je: “Ovaj put nadoknadit ću sve što sam dosad propustila.” Kitty se molila za hrabrost kakvu je imao Krist te za razboritost i povoljnu priliku za svjedočenje.

¹⁸ Prvog dana škole profesor je zamolio učenike da se jedan po jedan predstave. Neki su učenici rekli u kojoj su religiji odgojeni te su dodali da zapravo ne žive po onom što uči njihova vjera. Kitty je shvatila da je to prilika za koju se molila. Kad je došao red na nju, odvažno je rekla: “Ja sam Jehovin svjedok. Moja vjerska uvjerenja i moralne vrijednosti temelje se na Bibliji.” Kako je nastavila govoriti, neki su učenici počeli podrugljivo kolutati očima. No drugi su je pažljivo slušali i kasnije su joj postavili neka pitanja. Profesor je čak naveo Kitty kao primjer osobe koja odlučno zastupa svoja vjerovanja. Njoj je jako drago što se ugledala na Isusovu hrabrost.

19. (a) Što znači imati pravu vjeru? (b) Kako možemo obradovati Jehovu?

¹⁹ Apostoli su također uvidjeli da se njihova hrabrost mora temeljiti na vjeri. Zamolili su Isusa: “Daj nam više vjere!” (Pročitaj Luku 17:5, 6.) Prava vjera uključuje više od samog vjerovanja u to da Bog postoji. Da bismo stekli takvu vjeru, trebamo s Jehovom razviti blizak odnos i imati povjerenja u njega, kao što i malo dijete ima povjerenja u oca koji je dobar i pun ljubavi. Salamun je pod nadahnućem napisao: “Sine moj, ako srce tvoje bude mudro, srce će se moje radovati u meni. Bubrezi će se moji veseliti kad usne tvoje budu govorile ono što je pravo” (Izr. 23:15, 16). Tako se i Jehova raduje kad hrabro zastupamo njegova pravedna mjerila, a ta nam spoznaja ulijeva još veću hrabrost. Stoga nastojmo uvijek oponašati Isusa, hrabro zastupajući pravednost!