1, 2. (a) S čim bismo mogli usporediti ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo? (b) Na koja ćemo pitanja odgovoriti?

ZAMISLI da ležiš u bolničkom krevetu. Nalaziš se na odjelu na kojem svi pacijenti boluju od iste smrtonosne bolesti za koju nema lijeka. Saznao si da jedan liječnik nastoji pronaći lijek i u tebi se budi nada. Nestrpljivo iščekuješ novosti o tome kako napreduje njegovo istraživanje. Jednog dana doznaješ da je lijek pronađen. Liječnik koji je vodio taj projekt morao je podnijeti velike osobne žrtve kako bi lijek bio otkriven. Kako bi se osjećao? Sigurno bi osjećao veliko poštovanje i zahvalnost prema čovjeku koji je omogućio da ti i mnogi drugi budete izbavljeni od sigurne smrti.

² Ova priča možda djeluje kao pretjerivanje, no ona zapravo realno opisuje situaciju u kojoj se svi mi nalazimo. Stanje svakoga od nas daleko je ozbiljnije od onoga opisanog u priči. Silno nam je potreban netko tko bi nas izbavio. (Pročitaj Rimljanima 7:24.) Jehova je bio spreman mnogo toga žrtvovati kako bi nas izbavio. I njegov je Sin podnio velike žrtve. Stoga razmotrimo četiri osnovna pitanja: Zašto nam je potrebno izbavljenje? Što je Isus morao žrtvovati da bi nas izbavio? Što je Jehova morao žrtvovati? Kako mi možemo pokazati da cijenimo izbavljenje koje nam je omogućio Bog?

3. U kom se smislu grijeh može usporediti s pandemijom?

³ Prema nedavnim procjenama, jednu od najvećih pandemija u ljudskoj povijesti  izazvala je 1918. španjolska gripa, od koje su umrli deseci milijuna ljudi. Neke su druge bolesti na određeni način još smrtonosnije. Od njih možda obolijeva manji broj ljudi, no veći postotak oboljelih umire. * Grijeh bismo mogli usporediti s takvom pandemijom. Prisjetimo se riječi iz Rimljanima 5:12: “Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” Stopa zaraze grijehom iznosi sto posto jer svi nesavršeni ljudi griješe. (Pročitaj Rimljanima 3:23.) A kolika je stopa smrtnosti? Pavao je napisao da grijeh donosi smrt svim ljudima.

4. Kako Jehova gleda na naš životni vijek i kako se njegovo gledište razlikuje od gledišta većine ljudi?

⁴ Danas mnogi nemaju tako sumorno gledište o grijehu i smrti. Njih uznemirava pomisao na takozvanu preranu smrt, dok smrt do koje dolazi uslijed starenja smatraju prirodnom. Ljudi tako lako mogu izgubiti iz vida Božje gledište o životu i smrti. Naš je životni vijek neusporedivo kraći od onoga koji nam je Bog namijenio. Možemo reći da s Jehovine točke gledišta nijedan čovjek nije živio niti “jedan dan” (2. Petr. 3:8). Stoga Božja Riječ kaže da je naš život prolazan kao trava ili kao dah (Psal. 39:5; 1. Petr. 1:24). Zapamtimo tu misao. Zašto je to važno? Budemo li uvidjeli koliko je teška “bolest” koja nas pogađa, više ćemo cijeniti “lijek” protiv nje, odnosno svoje izbavljenje.

5. Što je svatko od nas izgubio zbog grijeha?

⁵ Da bismo razumjeli ozbiljnost grijeha i njegovih posljedica, moramo pokušati dokučiti što smo sve zbog njega izgubili. To bi nam isprva moglo biti teško jer smo zbog grijeha izgubili nešto što zapravo još nismo imali priliku doživjeti. Adam i Eva u početku su bili savršeni umom i tijelom te su mogli upravljati svojim mislima, osjećajima i postupcima. Stoga su mogli iskoristiti svoje ogromne mogućnosti i sposobnosti kako bi sve bolje služili Jehovi Bogu. No odbacili su taj dragocjeni dar. Namjerno su sagriješili Jehovi i tako uskratili i sebi i svojim potomcima život kakav je Jehova namijenio ljudima (1. Mojs. 3:16-19). Istovremeno su “zarazili” i sebe i sve nas strašnom “bolešću” o kojoj sada govorimo. Jehova ih je s pravom osudio na smrt. No nama pruža nadu u izbavljenje (Psal. 103:10).

6, 7. (a) Kako je Jehova već u početku nagovijestio da će za naše izbavljenje biti potrebna velika žrtva? (b) Što pokazuju žrtve koje su prinosili Abel i patrijarsi koji su živjeli prije nego što je Mojsijev zakon stupio na snagu?

⁶ Jehova je znao da će za izbavljenje potomaka Adama i Eve biti potrebna velika žrtva. Iz proročanstva zapisanog u 1. Mojsijevoj 3:15 možemo nešto saznati o tome kolika je trebala biti ta žrtva. Jehova je obećao dolazak Potomka, odnosno spasitelja, koji će jednom u budućnosti zauvijek uništiti Sotonu. No prema proročanstvu taj je spasitelj trebao biti, slikovito govoreći, ranjen u petu i zbog toga je trebao trpjeti. To zvuči kao prilično bolno i teško iskustvo. No što zapravo znači to proročanstvo? Što je Jehovin Izabranik trebao pretrpjeti?

⁷ Kako bi spasio ljudski rod od grijeha, spasitelj je trebao poništiti njegove posljedice i tako omogućiti očišćenje grijeha i pomirenje ljudi s Bogom. Što je za to bilo potrebno? Već se na samom početku ljudske povijesti dalo naslutiti da će biti potrebna  žrtva. Naime Jehova je prihvatio životinjsku žrtvu koju mu je prinio Abel, njegov prvi vjerni sluga. Kasnije su i bogobojazni patrijarsi, naprimjer Noa, Abraham, Jakov i Job, prinosili slične žrtve kojima su ugodili Bogu (1. Mojs. 4:4; 8:20, 21; 22:13; 31:54; Job 1:5). Mojsijev je zakon još jasnije istaknuo ulogu žrtvi.

8. Što je veliki svećenik činio na Dan očišćenja?

⁸ Neke od najvažnijih žrtava koje je propisivao Zakon prinosile su se na Dan očišćenja, koji se obilježavao jednom godišnje. Sve što je veliki svećenik radio toga dana imalo je simbolično značenje. Jehovi je prinosio žrtve kako bi očistio grijehe — najprije grijehe svećenstva, a potom i nesvećeničkih plemena. Veliki svećenik ulazio je u Svetinju nad svetinjama u šatoru ili hramu. Onamo je smio ući jedino on, i to samo jednom godišnje, upravo na taj dan. Krvlju žrtava poškropio je pred kovčegom saveza. Iznad tog svetog kovčega pojavljivao se svijetao, sjajan oblak koji je predstavljao prisutnost Jehove Boga (2. Mojs. 25:22; 3. Mojs. 16:1-30).

9. (a) Koga je na Dan očišćenja predstavljao veliki svećenik, a što su predstavljale žrtve koje je prinosio? (b) Što je predočavao ulazak velikog svećenika u Svetinju nad svetinjama?

⁹ Apostol Pavao je pod nadahnućem otkrio simbolično značenje onoga što je radio veliki svećenik. Objasnio je da je veliki svećenik predstavljao Mesiju, Isusa Krista, dok je prinošenje žrtava predstavljalo Kristovu žrtvenu smrt (Hebr. 9:11-14). Ta je savršena žrtva osigurala pravo očišćenje za dvije skupine ljudi — za svećenstvo koje se sastoji od 144 000 Kristove duhom pomazane braće i za “druge ovce” (Ivan 10:16). Ulazak velikog svećenika u Svetinju nad svetinjama predočavao je Isusov ulazak u samo nebo. Isus je ondje Jehovi Bogu ponudio svoju žrtvu kao otkupninu za ljudski rod (Hebr. 9:24, 25).

10. Što je prema biblijskim proročanstvima trebao doživjeti Mesija?

¹⁰ Izbavljenje potomaka Adama i Eve očito je zahtijevalo veliku žrtvu. Mesija je trebao žrtvovati svoj život. Proroci su u hebrejskom dijelu Biblije zorno prikazali tu činjenicu. Tako je naprimjer prorok Danijel jasno rekao da će “Mesijanski Vođa” biti pogubljen “da se očisti krivnja” (Dan. 9:24-26). Izaija je prorekao da će Mesija biti odbačen, progonjen i pogubljen, odnosno “proboden”, kako bi ponio grijehe nesavršenih ljudi (Iza. 53:4, 5, 7).

11. Kako je Jehovin Sin pokazao da je spreman žrtvovati sebe radi našeg izbavljenja?

¹¹ Prije nego što je došao na Zemlju, Božji jedinorođeni Sin bio je svjestan što će morati žrtvovati kako bi nas izbavio. Trebao je strašno patiti i na kraju biti ubijen. Je li se povukao ili pobunio kad mu je njegov Otac to objasnio? Nije. Naprotiv, spremno se podložio onome što je njegov Otac tražio od njega (Iza. 50:4-6). Isus je poslušno vršio volju svog Oca i dok je bio  na Zemlji. Zašto je to činio? Jedan razlog bio je to što je “ljubio Oca”. Drugi je razlog objasnio ovako: “Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Ivan 14:31; 15:13). Dakle svoje izbavljenje velikim dijelom možemo zahvaliti ljubavi koju je Jehovin Sin osjećao prema svom Ocu i prema ljudima. Premda se od njega očekivalo da kao savršen čovjek žrtvuje svoj život, on je to bio spreman učiniti radi našeg izbavljenja.

12. Čija je volja bila da se plati otkupnina i iz kojeg je razloga bila plaćena?

¹² O otkupnoj žrtvi i načinu na koji je trebala biti prinesena nije odlučivao Isus. Jehovina je volja bila da se ljudski rod izbavi otkupninom. Apostol Pavao je ukazao na to da je hramski žrtvenik na kojem su se prinosile žrtve predstavljao Jehovinu volju (Hebr. 10:10). Dakle izbavljenje koje smo dobili putem Kristove žrtve prije svega dugujemo Jehovi (Luka 1:68). Ono je odraz njegove savršene volje i velike ljubavi koju osjeća prema ljudima. (Pročitaj Ivana 3:16.)

13, 14. Kako nam Abrahamov primjer može pomoći da bolje razumijemo i više cijenimo ono što je Jehova učinio za nas?

¹³ Što je Jehova morao žrtvovati da bi nam na taj način pokazao koliko nas ljubi? To nam je teško i zamisliti. No jedan biblijski izvještaj može nam pomoći da to bolje razumijemo. Jehova je od svog vjernog sluge Abrahama tražio da učini nešto iznimno teško. Naime rekao mu je da uzme “jedinca svojega Izaka kojeg toliko ljubi” i prinese ga na žrtvu (1. Mojs. 22:2). Iz tih se Jehovinih riječi vidi da je Abraham jako volio Izaka. No Abraham je shvatio da je vršenje Jehovine volje važnije od ljubavi koju je osjećao prema Izaku. Stoga je odlučio poslušati Boga. No Jehova nije dopustio da Abraham učini ono što je On sam učinio u budućnosti. Poslao je anđela koji je zaustavio Abrahama baš u trenutku kad je podigao ruku da žrtvuje svog sina. Abrahamova odluka da posluša svog Boga u ovoj teškoj kušnji bila je nepokolebljiva. Mislio je da će svog sina vidjeti živog jedino kad ga Jehova uskrsne. No čvrsto je vjerovao da će Bog to učiniti. Stoga je Pavao rekao da je Izak bio podignut iz mrtvih i da “to služi kao prispodoba” (Hebr. 11:19).

¹⁴ Teško da si uopće možemo predočiti bol koju je Abraham osjećao kad se pripremao prinijeti na žrtvu svog sina. Ono što je doživio Abraham može nam donekle pomoći da si predočimo što je za Jehovu značilo žrtvovati svog ljubljenog Sina (Mat. 3:17). No ne smijemo zaboraviti da je Jehova vjerojatno osjećao još veću bol. On i njegov Sin proveli su zajedno nebrojeno mnogo vjekova. Sin je radosno surađivao sa svojim Ocem kao njegov ljubljeni “vješt graditelj” i kao njegov Govornik, odnosno “Riječ” (Izr. 8:22, 30, 31; Ivan 1:1). Ne možemo  ni zamisliti koliko je Jehova patio dok su njegovog Sina mučili, rugali mu se i na kraju ga pogubili kao zločinca. Jehova je radi našeg izbavljenja podnio ogromnu žrtvu. Kako možemo pokazati da cijenimo svoje izbavljenje?

15. Kako je Isus završio veliko djelo kojim nas je očistio od grijeha i što se time omogućilo?

¹⁵ Kad je bio uskrsnut na nebo, Isus je završio veliko djelo kojim nas je očistio od grijeha. Tada se ponovno sastao sa svojim ljubljenim Ocem i ponudio mu svoju žrtvu kao otkupninu za ljudski rod. Nakon toga uslijedili su veliki blagoslovi. Naime Isusova je žrtva omogućila potpuno oproštenje grijeha — najprije grijeha njegove pomazane braće, a potom i grijeha “cijeloga svijeta”. Zahvaljujući toj žrtvi svi oni koji se iskreno pokaju za svoje grijehe i postanu pravi Kristovi sljedbenici mogu postati čisti u očima Jehove Boga (1. Ivan. 2:2). Kako se to odnosi na tebe?

16. Kojom bismo usporedbom mogli predočiti zašto trebamo cijeniti izbavljenje koje nam je omogućio Jehova?

¹⁶ Vratimo se sada na priču s početka članka. Zamislimo da je liječnik koji je pronašao lijek ponudio svim pacijentima sljedeće: Svaki pacijent koji prihvati liječenje i drži se propisanih uputa sigurno će biti izliječen. Što bi ti učinio da većina pacijenata odbije liječnikov prijedlog, opravdavajući se da im je preteško uzimati lijek i držati se propisanih uputa? Bi li se poveo za njima premda imaš snažne dokaze da je lijek uistinu djelotvoran? Naravno da ne bi. Sigurno bi bio zahvalan za lijek i pažljivo bi se držao liječnikovih uputa. Možda bi čak i drugima govorio o tome. Koliku bismo tek zahvalnost trebali pokazati Jehovi zbog toga što nam je putem žrtve svog Sina omogućio izbavljenje! (Pročitaj Rimljanima 6:17, 18.)

17. Kako možeš pokazati da cijeniš ono što je Jehova učinio kako bi te izbavio?

¹⁷ Ako cijenimo ono što su Jehova i njegov Sin učinili kako bi nas izbavili od grijeha i smrti, to ćemo sigurno i pokazati (1. Ivan. 5:3). Borit ćemo se protiv svoje sklonosti grijehu. Nećemo namjerno griješiti i voditi dvostruki život. Takvo licemjerno postupanje česta je posljedica hotimičnog griješenja. To bi bilo kao da kažemo da uopće ne cijenimo otkupninu. Mi nećemo tako postupati, već ćemo dati sve od sebe kako bismo ostali čisti u Božjim očima i tako pokazali da cijenimo otkupninu (2. Petr. 3:14). Drugima ćemo govoriti o divnoj nadi u izbavljenje kako bi i oni mogli postati čisti u Jehovinim očima i nadati se vječnom životu (1. Tim. 4:16). Jehova i njegov Sin sigurno zaslužuju svaku minutu vremena i svaki atom snage koji trošimo kako bismo ih slavili (Mar. 12:28-30). Zamisli! Možemo se nadati da ćemo u skoroj budućnosti biti potpuno “izliječeni” od grijeha. Bit ćemo savršeni i živjet ćemo vječno, kako je Bog i naumio. Sve to moguće je zahvaljujući onome što je Jehova učinio kako bi nas izbavio (Rim. 8:21).