“KAD sam razmišljao o tome postoji li Stvoritelj, razljutila me pomisao da postoji netko tko ima moć spriječiti ljudske patnje, ali to ne želi učiniti.” To su riječi jednog bivšeg ateista koji je izgubio članove obitelji u holokaustu. On sigurno nije jedini koji se tako osjeća.

Mnogim ljudima koji su doživjeli razne strahote teško je vjerovati u Boga ili se pak tješe mišlju da Bog uopće ne postoji. Što su glavni razlozi zbog kojih neki ne vjeruju u Boga? Bi li ljudima zaista bilo bolje bez Boga ili religije, kao što neki misle? Mogu li ateisti steći vjeru u Stvoritelja kojemu je stalo do ljudi?

Zvuči ironično, ali upravo je religija jedan od glavnih razloga zašto se pojavio ateizam. Povjesničar Alister McGrath rekao je: “Ono što potiče ljude da prihvate ateizam prvenstveno je osjećaj gađenja prema razuzdanosti unutar vjerskih organizacija i prema neuspjehu koji su doživjele na svim područjima.” Mnogi ljudi smatraju da je religija jedan od uzročnika ratova i nasilja. Filozof Michel Onfray, koji je ateist, pitao se kako je moguće da ista vjerska knjiga jednu vrstu ljudi potiče da “teže svetosti”, a drugu da budu teroristi i “postupaju s drugima nečovječno i okrutno”.

Mnogi ljudi s gorčinom se prisjećaju vremena kad su bili aktivni članovi svoje religije. Kad je služio vojni rok, mladi Šveđanin Bertil čuo je kako vojni kapelan opravdava nasilje. Kapelan se osvrnuo na Isusovo upozorenje da će oni koji se mača hvataju od mača i poginuti. Tvrdio je da netko mora zamahnuti tim mačem i da je vojnik ustvari Božji sluga (Matej 26:52). *

Bernadette, kojoj je otac poginuo u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, sjeća se koliko su je razljutile svećenikove riječi na pogrebu njene trogodišnje sestrične. Svećenik je rekao: “Bog je pozvao ovo dijete k sebi da bude anđeo.” Bernadette je kasnije rodila hendikepirano dijete, no ni tada nije dobila utjehu od crkve kojoj je pripadala.

Ciarán je odrastao u Sjevernoj Irskoj u vrijeme kad je ondje bilo puno nasilja. Crkveno učenje o paklu bilo mu je vrlo odbojno. Znao je reći da mrzi Boga koji je odgovoran za takvo zlo te je čak izazivao Boga da ga ubije, ako zaista postoji. Ciarán nije jedini kojemu se takva okrutna učenja gade. Ustvari, crkvene dogme možda su čak utrle put teoriji evolucije. Alister McGrath navodi da Darwin nije posumnjao u postojanje Boga zbog vjerovanja u evoluciju, nego zbog učenja o paklu, prema kojem je osjećao “najdublje gađenje”. McGrath je također spomenuo da je Darwin osjećao “duboku tugu zbog smrti svoje kćeri”.

Nekim ljudima pobožnost je sinonim za ograničenost i fanatizam. Irina, kojoj su postale mrske isprazne vjerske propovijedi i jedne te iste molitve, rekla je: “Činilo mi se da religiozni ljudi uopće ne misle svojom glavom.” Louis je bio užasnut okrutnim zlodjelima koja su počinili vjerski fanatici, pa je imao još radikalniji stav prema religiji. Rekao je: “Religija mi je godinama bila dosadna,  no s vremenom sam uvidio da ona zapravo ima zastrašujuć utjecaj na ljude. Počeo sam se žestoko protiviti svim religijama.”

Kad uzmemo sve to u obzir, nije neobično da mnogi ljudi religiju doživljavaju kao prepreku ljudskom napretku i miru. Neki se čak pitaju bi li ljudima bilo bolje bez Boga i religije. No ne bi li potpuno odbacivanje vjere u Boga stvorilo nove probleme?

Voltaire, filozof iz 18. stoljeća, oštro je kritizirao crkvu svog vremena zbog njenih zlodjela i korumpiranosti. Ipak, smatrao je da je postojanje Vrhovnog Bića ključno za naš sustav moralnih vrijednosti. Nešto kasnije njemački filozof Friedrich Nietzsche iznio je svoju poznatu tvrdnju da je Bog mrtav. Međutim Nietzsche se bojao da će ateizam imati loše posljedice te da će doći do srozavanja moralnih vrijednosti. Jesu li njegovi strahovi bili opravdani?

Profesor Keith Ward zapazio je da u suvremeno doba ljudi nisu postali manje okrutni. Naprotiv, ljudska brutalnost “poprimila je razmjere koje nitko prije nije mogao ni zamisliti”. Isto tako ateistički način razmišljanja nije pomogao čovjeku da se oslobodi loših osobina, kao što su podmitljivost i netrpeljivost. Stoga mnogi ljudi koji razmišljaju o tome, pa tako i ateisti, priznaju da vjerovanje u Boga pomaže ljudima da imaju visoka moralna mjerila.

Keith Ward istaknuo je da vjera u Boga može dobro utjecati na ljude. Rekao je: “Vjera pred čovjeka stavlja moralnu obavezu da se brine za svijet koji je stvorio Bog.” Brojna nedavna istraživanja pokazuju da su religiozne osobe spremnije nesebično pomagati drugima i da im to pruža određenu mjeru zadovoljstva. Ta istraživanja potvrđuju istinitost načela koje je iznio Isus: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35).

Jednog socijalnog radnika, koji je prije bio ateist, duboko se dojmilo kad je vidio da Biblija može snažno utjecati na ljude. Rekao je: “Mnogo sam godina pokušavao pomoći ljudima da promijene ponašanje kojim su štetili i sebi i drugima, no u tome nisam imao previše uspjeha. Stoga me zadivilo kad sam vidio koliko se ljudi mogu promijeniti nabolje. Također sam uvidio da te promjene nisu bile samo privremene.”

Ipak, neki ateisti smatraju da je vjera u Boga puno češće poticala ljude na krvoproliće i sukobe nego na pokazivanje dobrote i nesebičnosti. Iako priznaju da vjera dobro utječe na neke ljude, i dalje su jako sumnjičavi prema tome. Zašto?

Mnogi ljudi odmalena su poučavani da je evolucija utvrđena činjenica. Uzmimo za primjer Anilu, koja se školovala u vrijeme kad je Albanija bila ateistička zemlja. Ona kaže: “U školi su nas učili da su oni koji vjeruju u Boga lakovjerni i zaostali. Često smo učili prekrasne stvari o biljkama i životinjama, no ja sam postojanje svega toga pripisivala evoluciji jer sam željela da moji stavovi budu u skladu sa stavovima znanstvenika.” Danas ona priznaje da “dokaze koji su im bili predočeni nisu smjeli dovoditi u pitanje”.

 Nekima je teško priznati da Bog postoji jer su ogorčeni. Kad Jehovini svjedoci propovijedaju od kuće do kuće o nadi koju pruža Biblija, često susreću ljude koji se tako osjećaju. Tako je i Bertila, kojeg smo ranije spomenuli, posjetio jedan mladi Jehovin svjedok. Bertil se prisjeća da je u tom trenutku pomislio: “Jadni fanatik, došao je na kriva vrata.” On kaže: “Pustio sam ga u kuću i dao oduška svom gnjevu. Iskritizirao sam Boga, Bibliju i religiju.”

Gusa iz Škotske smetala je nepravda. Kad je počeo kontaktirati s Jehovinim svjedocima, volio se upuštati u rasprave i osporavao je ono što su mu oni govorili. Postavljao je slična pitanja kao i hebrejski prorok Habakuk, koji je Bogu rekao: “Zašto puštaš da vidim zlo i zašto gledaš nevolju?” (Habakuk 1:3).

Ljude već dugo uznemirava i to što im se čini da Bog ne mari što na svijetu ima toliko zla (Psalam 73:2, 3). Francuska spisateljica Simone de Beauvoir jednom je rekla: “Lakše mi je bilo misliti da ovaj svijet nema stvoritelja, nego da postoji stvoritelj koji dopušta da se u svijetu odvijaju događaji koji su toliko proturječni.”

Mnoge religije ne mogu objasniti zašto Bog dopušta zlo. No znači li to da objašnjenje ne postoji? Gus je rekao da je naposljetku pronašao “logično objašnjenje zašto svemoćni Stvoritelj neko vrijeme mora dozvoljavati da ljudi pate”. Rekao je da je to za njega bio važan korak. *

Neki ljudi koji tvrde da su ateisti možda imaju neke sumnje u vezi s evolucijom, možda osjećaju potrebu za duhovnom dimenzijom u svom životu, a možda se čak i mole. Pogledajmo što je potaknulo neke ateiste i agnostike da dublje razmisle o ovoj temi i da s vremenom izgrade bliski odnos sa svojim Stvoriteljem.

Mladi Jehovin svjedok koji je posjetio Bertila potaknuo ga je da o svemu logično razmisli. Objasnio mu je da postoji ogromna razlika između pravog kršćanstva i vjerskih organizacija koje samo tvrde da su kršćanske. Osim argumenata iznesenih u prilog  postojanju Stvoritelja, Bertila se posebno dojmilo ponašanje tog Jehovin svjedoka. On kaže: “Divio sam se koliko je bio strpljiv sa mnom unatoč mojoj tvrdoglavosti. (...) Bio je smiren, uvijek mi je donosio neku literaturu i dobro se pripremao za naše razgovore.” *

Svetlana je odrasla pod utjecajem teorije evolucije i komunističkih ideja i bila je uvjerena da samo najsposobniji preživljavaju. Međutim takva ju je okrutna životna filozofija uznemiravala. Ono što je učila na medicinskom fakultetu samo ju je dodatno zbunilo. Ona kaže: “Na predavanjima o ateizmu, učili smo da preživljavaju samo najsposobniji. No na predavanjima iz medicine poticali su nas da pomažemo slabima.” Isto tako pitala se zašto ljudi, koji bi prema teoriji evolucije trebali biti na višem stupnju razvoja od majmuna, pate od emocionalnih problema, dok to kod majmuna nije slučaj. Odgovore na ta pitanja dobila je od osobe od koje to nije očekivala. Svetlana objašnjava: “Baka mi je na temelju Biblije objasnila da su negativne emocije posljedica naše nesavršenosti.” Također ju je oduševilo što je saznala biblijski odgovor na pitanje zašto dobri ljudi pate.

Leif, koji je iz Skandinavije, čvrsto je vjerovao u evoluciju, a Bibliju je smatrao knjigom za malu djecu. No jednog dana jedan ga je prijatelj potaknuo da preispita svoja uvjerenja. Rekao mu je: “Jesi li svjestan da samo ponavljaš ono što su drugi rekli i da ustvari ništa ne znaš o Bibliji?” Leif je objasnio kako su te riječi djelovale na njega. Rekao je: “Shvatio sam da evoluciju nikad nisam doveo u pitanje, nego sam je prihvatio bez razmišljanja. (...) Mislim da bi biblijska proročanstva i njihovo ispunjenje mogli potaknuti ateiste da preispitaju svoja uvjerenja” (Izaija 42:5, 9).

Ciarán, kojeg smo ranije spomenuli, godinama se bavio politikom i bio je razočaran onim što je vidio. Kad je jednom razmišljao o životu, kroz glavu mu je prošla misao da samo moćan Bog pun ljubavi može riješiti probleme na Zemlji i pokazati mu kako da nađe izlaz iz teške situacije u kojoj se nalazio. Razmišljao je: “Da barem mogu upoznati takvog Boga!” Sav očajan molio se: “Ako me čuješ, daj mi neki znak. Pomozi mi da riješim svoje probleme! Molim te, neka nestanu sve ljudske patnje!” Nekoliko dana kasnije jedan Jehovin svjedok pokucao je na njegova vrata. Objasnio mu je da Biblija uči da na ljudske vlasti utječu zle duhovne sile (Efežanima 6:12). To objašnjenje potvrdilo je Ciaránova razmišljanja i probudilo njegovu znatiželju. Nastavio je proučavati Bibliju i to mu je pomoglo da izgradi snažnu vjeru u Stvoritelja punog ljubavi.

Vjersko licemjerje, ateistička učenja, kao što je teorija evolucije, i zlo u svijetu navode mnoge da sumnjaju u postojanje Stvoritelja ili da čak tvrde da on ne postoji. No Biblija može dati logične odgovore na vaša pitanja, ako joj to dozvolite. Iz nje također možete saznati što je Božji naum. To je “naum o miru, a ne o nevolji”, naum koji pruža nadu u bolju budućnost (Jeremija 29:11). Ta nada pomogla je i Bernadette, koja je rodila hendikepirano dijete i koja je nekada sumnjala u postojanje Stvoritelja. U teškoj situaciji u kojoj se nalazila ta joj je nada bila kao melem na ranu.

Biblijsko objašnjenje o tome zašto Bog dopušta patnje dirnulo je mnoge ljude koji su nekad bili ateisti. Ako odvojite vrijeme kako biste saznali biblijske odgovore na važna životna pitanja, možda ćete se i vi uvjeriti da postoji Bog koji zapravo “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27).