“Prvi kršćani nisu za štovanje Boga koristili slike i kipove. (...) Crkva je u 4. i 5. stoljeću počela koristiti slike i kipove pod izlikom da će neuki ljudi lakše naučiti osnove kršćanstva pomoću njih nego pomoću propovijedi i knjiga” (Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature, McClintock i Strong, svezak 4, stranice 503 i 504).

“Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi” (2. Mojsijeva 20:4, 5, Jeruzalemska Biblija). Apostol Ivan napisao je kršćanima iz prvog stoljeća: “Dječice, čuvajte se idola” (1. Ivanova 5:21).

Jesu li vjerske slike i kipovi, kao što tvrde svećenici, samo sredstvo putem kojeg vjernici mogu pristupiti onima koje ti likovi predstavljaju i iskazati im štovanje? The Encyclopedia of Religion o tome kaže: “U početku su ti likovi služili prvenstveno kao pomoć u poučavanju ili kao ukras, barem se tako opravdavala njihova upotreba. No činjenica je da ih se nakon kratkog vremena počelo štovati. To se naročito odnosi na ikone, koje su postale važno obilježje pravoslavlja.” Prorok Izaija s pravom je postavio pitanje: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?” (Izaija 40:18, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost).

Usporedite sljedeće biblijske retke: Izaija 44:13-19; Djela apostolska 10:25, 26; 17:29; 2. Korinćanima 5:7