NEKI ljudi misle da je nemoguće znati kako izgleda život na nebu jer nitko nikada nije sišao odande, pa nam nitko ne može to ni reći. Oni možda ne znaju ili su smetnuli s uma da je Isus rekao: “Sišao sam s neba” (Ivan 6:38). Osim toga nekim je vjerskim vođama rekao: “Vi ste odozdo, a ja sam odozgo” (Ivan 8:23). Što je Isus rekao o nebu?

Isus je rekao da Jehova Bog prebiva na nebu. On ga je nazvao “svojim Ocem koji je na nebu” (Matej 12:50). No Isus je koristio riječ “nebo” na više načina. Naprimjer kad je rekao: “Pogledajte ptice na nebu!”, mislio je na Zemljinu atmosferu (Matej 6:26, Novi zavjet – suvremeni prijevod). No Jehova živi u području koje se nalazi daleko od Zemljine atmosfere. Biblija kaže: “On boravi nad krugom zemaljskim” (Izaija 40:22).

Da li “Otac koji je na nebu” živi među zvijezdama? U Bibliji se i svemirsko prostranstvo naziva “nebom”. Tako je pisac jednog psalma napisao: “Kad gledam nebesa tvoja, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde koje si načinio — što je čovjek smrtni da misliš na njega?” (Psalam 8:3, 4).

Naravno, Jehova ne mora živjeti u svemiru koji je stvorio, kao što ni stolar ne mora živjeti u ormaru koji je načinio. Zato je kralj Salamun prilikom posvećenja Jehovinog hrama u Jeruzalemu rekao: “Hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!” (1. Kraljevima 8:27). Ako Jehova ne živi na nebu iznad Zemlje, na kojem onda nebu živi?

Premda danas ljudi istražuju nebo vrhunskim teleskopima, a neki čak i putuju u svemir, Biblija je još uvijek u pravu kad kaže: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga” (Ivan 1:18). Isus je objasnio zašto je to tako kad je rekao: “Bog je Duh” (Ivan 4:24).

Duhovna bića uzvišenija su od nas ljudi. Ona nemaju fizičko tijelo — nisu načinjena od materije koja se može osjetiti i vidjeti ljudskim osjetilima. Stoga kad je Isus rekao da je prije živio kod svog Oca na “nebu”, ukazao je na to da je bio duhovno biće, a to je oblik života koji je uzvišeniji od bilo kojeg materijalnog oblika života (Ivan 17:5; Filipljanima 3:20, 21). Duhovno područje u kojem je Isus živio sa svojim Ocem Biblija naziva nebom. Kako izgleda život na tom nebu? Što se ondje zbiva?

Iz Biblije saznajemo da se na nebu mnogo toga događa. Ona kaže da na nebu žive stotine milijuna duhovnih stvorenja koja vjerno služe Bogu (Danijel 7:9, 10). Svako od njih ima jedinstvenu osobnost. Kako to znamo? U svijetu koji nas okružuje ne postoje dva živa bića koja su potpuno ista. Stoga možemo biti sigurni da se i Božja nebeska stvorenja razlikuju jedna od drugih. Ta duhovna stvorenja složno surađuju i žive u jedinstvu, za razliku od ljudi, koji često nisu spremni na suradnju.

Zapazite kako Biblija opisuje ono što se događa na nebu: “Blagoslivljajte Jehovu, anđeli njegovi, moćni u sili, koji izvršavate riječ njegovu, slušajući zapovijedi njegove! Blagoslivljajte Jehovu, sve vojske njegove, sluge njegove, koji vršite volju njegovu!” (Psalam 103:20, 21). Prema tome anđeli na nebu mnogo toga rade. Možemo biti sigurni i da uživaju u tome.

Anđeli još od davnine radosno služe Bogu — činili su to i prije nego što je bila stvorena Zemlja. Kad je Jehova utemeljio Zemlju, njegovi su nebeski sinovi “klicali zajedno” i “uzvikivali radosno”, objašnjava Biblija u Jobu 38:4, 7. Jedan od Božjih nebeskih sinova čak je imao čast surađivati s Bogom u stvaranju svega ostalog što postoji (Kološanima 1:15-17). Možda vas je ovaj privlačan opis sreće i suradnje koje vladaju na nebu potaknuo da se pitate zašto i ljudi ne bi živjeli na nebu.

Budući da su anđeli služili Bogu na nebu i prije nego što je stvorena Zemlja, očito je da prvi muškarac i žena nisu bili stvoreni zato da bi živjeli na nebu. Naprotiv, Bog je prvom ljudskom paru rekao: “Rađajte se i množite, napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28; Djela apostolska 17:26). Adam je bio prvo biće na Zemlji koje je moglo upoznati Boga i vjerno mu služiti. Od njega je trebao nastati ljudski rod koji, prema Božjem naumu, treba živjeti na Zemlji. U Psalmu 115:16 piše: “Jehovi nebesa pripadaju, a zemlju je dao sinovima ljudskim.”

U normalnim okolnostima ljudi ne žele umrijeti, što je sasvim razumljivo jer nisu ni stvoreni za to da umiru. Bog je Adamu dao do znanja da će ga kazniti smrću samo ako mu bude neposlušan. Da je Adam bio poslušan Bogu, nikad ne bi umro (1. Mojsijeva 2:17; Rimljanima 5:12).

Stoga je razumljivo zašto Bog nije Adamu rekao ništa o odlasku na nebo. Bog nije naumio da ljudi samo neko vrijeme žive na Zemlji kako bi bili iskušani i kako bi se vidjelo zaslužuju li otići na nebo. Čovjek je stvoren da bi vječno živio na Zemlji i u budućnosti će se ostvariti taj Božji naum. Biblija obećava da će “pravednici posjedovati zemlju i živjeti na njoj zauvijek” (Psalam 37:29). Dakle Bog nije prvobitno zamislio da ljudi idu na nebo. No zašto je onda Isus svojim apostolima obećao život na nebu? Je li htio reći da svi dobri ljudi idu na nebo?