Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Sinagoga — mjesto gdje su Isus i njegovi učenici propovijedali

Sinagoga — mjesto gdje su Isus i njegovi učenici propovijedali

“Prolazio je cijelom Galilejom, poučavajući u sinagogama njihovim i propovijedajući dobru vijest o kraljevstvu” (MATEJ 4:23)

EVANĐELJA više puta spominju da je Isus bio u sinagogi. Bez obzira na to je li bio u Nazaretu, gdje je odrastao, u Kafarnaumu, gdje je provodio puno vremena, ili u bilo kojem drugom gradu ili selu koje je posjetio tijekom tri i pol godine revne službe, Isus je često odlazio upravo u sinagoge kako bi propovijedao i poučavao ljude o Božjem Kraljevstvu. Kad se jednom prilikom osvrnuo na svoju službu, rekao je: “Uvijek sam naučavao u sinagogi i u hramu, gdje se skupljaju svi Židovi” (Ivan 18:20).

Slično tome Isusovi apostoli i drugi kršćani iz 1. stoljeća često su poučavali u židovskim sinagogama. No kako to da su Židovi počeli vršiti bogoslužje u sinagogama? Kako su one izgledale u Isusovo vrijeme? U nastavku ćemo saznati nešto više o tome.

Središte židovskog vjerskog života. Triput godišnje židovski muškarci putovali su u Jeruzalem kako bi prisustvovali proslavi blagdana u svetom hramu. No svakodnevno bogoslužje vršili su u mjesnoj sinagogi, bez obzira na to jesu li živjeli u Palestini ili u jednoj od mnogih židovskih kolonija koje su bile osnovane izvan Palestine.

Kad su nastale sinagoge? Neki smatraju da je to bilo otprilike u vrijeme židovskog izgnanstva u Babilonu (607-537. pr. n. e.), dok je Jehovin hram ležao u ruševinama. Moguće je i da su nastale nedugo nakon povratka Židova iz izgnanstva, kad je svećenik Ezra poticao svoj narod da bolje upozna i razumije Božji Zakon (Ezra 7:10; 8:1-8; 10:3).

Izraz “sinagoga” dolazi iz grčkog i prvobitno je jednostavno značio “skup” ili “skupština”. U tom se smislu taj izraz koristio u Septuaginti, prijevodu hebrejskih knjiga Biblije na grčki. No s vremenom se počeo primjenjivati na građevine u kojima su se ljudi okupljali radi bogoslužja. U 1. stoljeću gotovo je svako mjesto koje je Isus posjetio imalo svoju sinagogu, gradovi su imali nekoliko sinagoga, a u Jeruzalemu ih je bilo mnogo. Kako su izgledale te građevine?

Jednostavne građevine za bogoslužje. Kad bi odlučili sagraditi sinagogu, Židovi bi obično potražili neku uzvisinu i na njoj izgradili građevinu tako da ulaz (1) gleda prema Jeruzalemu. No izgleda da ti zahtjevi nisu bili jako strogi jer im nije bilo uvijek moguće udovoljiti.

Sinagoge su obično bile jednostavne građevine i u njima se nalazilo malo namještaja. Najvažniji predmet u sinagogi bio je kovčeg (2) u kojem su se čuvali svici svetih spisa, koji su bili najvrednija imovina židovske zajednice. Za vrijeme bogoslužja prenosivi kovčeg iznijeli bi iz spremišta kako bi iz njega mogli izvaditi svitke, a nakon bogoslužja opet bi ga pohranili na sigurno (3).

U blizini kovčega nalazila su se prednja sjedala (4), okrenuta prema slušateljima, na kojima su sjedili predstojnik sinagoge i uvaženi gosti (Matej 23:5, 6). Otprilike u sredini dvorane bilo je povišeno mjesto sa stalkom i stolicom za govornika (5). Nasuprot tom povišenom mjestu nalazile su se klupe za pripadnike zajednice, raspoređene na tri strane (6).

Obično je mjesna zajednica vjernika upravljala sinagogom i financijski je podupirala. I bogati i siromašni davali su dobrovoljne priloge koji su omogućavali da se zgrada održava u dobrom stanju. No kako je izgledala služba Božja u sinagogi?

Bogoslužje u sinagogi. Bogoslužje u sinagogi sastojalo se od pjevanja hvalospjeva Bogu, molitve, čitanja svetih spisa te poučavanja i propovijedi. Zajednica bi najprije naglas izgovarala Šemu, molitvu kojom su Židovi ispovijedali svoju vjeru. Molitva je dobila ime po prvoj riječi prvog biblijskog retka koji se izgovarao: “Čuj [Šema], Izraele: Jehova, Bog naš, jedan je Jehova!” (5. Mojsijeva 6:4).

Nakon toga uslijedilo bi čitanje i tumačenje Tore, odnosno prvih pet biblijskih knjiga, koje je napisao Mojsije (Djela apostolska 15:21). Potom bi se čitali ulomci iz proročkih knjiga, odnosno haftare, koji bi se zatim protumačili i objasnila bi se njihova primjena. U tome su ponekad sudjelovali i posjetitelji iz drugih židovskih zajednica. To je činio i Isus, a jedan takav događaj opisan je u Evanđelju po Luki 4:16-21.

Naravno, u svitku koji je Isus tom prilikom dobio tekst nije bio podijeljen na poglavlja i retke, kao što je to slučaj u suvremenim prijevodima Biblije. Možemo zamisliti kako je Isus lijevom rukom odmatao svitak, a desnom ga namatao sve dok nije pronašao odlomak koji je tražio. Nakon čitanja svitak se namatao na početak.

Najčešće se čitalo na izvornom hebrejskom, a prevodilo se na aramejski. U zajednicama vjernika koji su govorili grčki koristila se Septuaginta.

Važan dio svakodnevnog života. Sinagoga je igrala toliko važnu ulogu u svakodnevnom životu Židova da su je, zajedno s drugim zgradama koje su bile sagrađene do nje ili u njenoj neposrednoj blizini, koristili u najrazličitije svrhe. Ponekad su se ondje održavale sudske rasprave, razna društvena okupljanja te skupovi na kojima se posluživala hrana u međusobno povezanim blagovaonicama. Čak su i putnici ponekad mogli prespavati u sobama koje su se nalazile u sklopu sinagoge.

U gotovo svakom gradu postojale su sinagoga i škola, a često su se nalazile u istoj zgradi. Možemo zamisliti prostoriju punu djece koja uče čitati velika slova što ih je učitelj napisao na voštanoj pločici. Takve su škole uvelike doprinijele pismenosti starih Židova, pa su čak i obični ljudi poznavali svete spise.

No sinagoga je prvenstveno služila kao mjesto na kojem se redovito vršilo bogoslužje. Stoga ne iznenađuje da su kršćanski sastanci u 1. stoljeću bili vrlo slični bogoslužju u židovskim sinagogama. I kršćani su se sastajali kako bi se molili, pjevali hvalospjeve, čitali i tumačili Božju Riječ, te na taj način služili Jehovi. No to nisu jedine sličnosti. Na oba su se mjesta dobrovoljnim prilozima podmirivali troškovi i financirale različite potrebe, čitanje i tumačenje Božje Riječi nije bilo rezervirano samo za svećenstvo, a bogoslužje su organizirali i vodili odgovorni starješine.

Jehovini svjedoci u današnje vrijeme trude se oponašati primjer Isusa i njegovih sljedbenika iz 1. stoljeća. Stoga su njihovi sastanci donekle slični bogoslužju koje se u drevno doba vršilo u židovskim sinagogama. Što je još važnije, Jehovini svjedoci sastaju se zato da bi se “približili Bogu”, što je zajedničko svima koji ljube istinu bez obzira na to u kojem periodu povijesti živjeli (Jakov 4:8).

[Slika na stranicama 16 i 17]

Ova ilustracija temelji se na nacrtu sinagoge iz 1. stoljeća koja se nalazila u Gamli

[Slika na stranici 18]

Škole koje su se nalazile u sklopu sinagoga pohađali su dječaci u dobi od 6 do 13 godina