SRDAČNO vas pozivamo da posjetite neku od podružnica Jehovinih svjedoka. Diljem svijeta ima 118 takvih podružnica, odnosno Betela. Oni koji posjete Betel obično kažu da iskreno cijene sav posao koji se ondje obavlja.

Kad je prilikom posjeta podružnici u Meksiku vidio mnogo braće koja marljivo rade i radosno služe Jehovi, jedan je mladi interesent bio toliko zadivljen da je upitao: “Što trebam učiniti da ostanem ovdje?” Braća su mu rekla: “Najprije se moraš krstiti. A onda bi bilo dobro da neko vrijeme služiš kao pionir — punovremeni propovjednik vijesti o Kraljevstvu.” Mladić je učinio ono što su mu braća rekla i dvije godine kasnije dobio je poziv da dođe služiti u Betel u Meksiku. Ondje služi već 20 godina.

Na hebrejskom jeziku “Betel” znači “Božja kuća” (1. Mojs. 28:19). U raznim se Betelima tiskaju i distribuiraju Biblije i biblijska literatura te se pruža duhovna pomoć skupštinama Jehovinih svjedoka diljem svijeta, kojih ima preko 100 000. Gotovo 20 000 betelskih radnika — muškaraca i žena koji dolaze iz različitih kultura i društvenih sredina — požrtvovno služi Jehovi te svojoj duhovnoj braći i sestrama. Oni koji već godinama služe u ovom vidu punovremene službe rade rame uz rame s onima koji su mladi i puni snage. U večernjim satima i vikendom članovi betelske obitelji vole se družiti s braćom i sestrama iz svoje skupštine — bilo na sastancima bilo u službi propovijedanja. Svoje slobodno vrijeme koriste i za proučavanje Biblije, zabavu i rekreaciju te za druge osobne potrebe.

Članovi betelske obitelji svaki mjesec dobiju skroman novčani iznos za osobne troškove. Jedu ukusnu i zdravu hranu te žive u čistim i udobnim stambenim prostorima. Beteli nisu predviđeni za to da betelskim radnicima pružaju luksuzan smještaj. No sve je u njima praktično i svrsishodno. Posjetitelje ne zadivljuje samo to što su zgrade čiste i dobro održavane, što je okolni prostor lijepo uređen i što je sav posao dobro organiziran nego i to što u Betelu vlada duh ljubavi i suradnje. Svi marljivo rade, no nitko nije prezaposlen da bi bio susretljiv i prijazan prema drugima. U Betelu nema društvenih razlika niti se itko smatra važnijim ili vrednijim od drugih zbog posla koji obavlja. Svaki je  posao važan, bilo da je riječ o čišćenju, kuhanju, radu u vrtu, tiskari ili u uredu. Betelski radnici međusobno složno surađuju kako bi podupirali teokratske aktivnosti Jehovinih svjedoka (Kol. 3:23).

Upoznajmo malo bolje članove ove međunarodne obitelji. Što ih je potaknulo na betelsku službu? Uzmimo za primjer Maria. Kad je postao Jehovin svjedok imao je dobro plaćen posao u jednoj uglednoj njemačkoj automobilskoj kompaniji te je imao priliku za napredak u poslu. Nedugo nakon što se krstio prijavio se da tjedan dana radi kao volonter u Betelu u svojoj zemlji. Dobio je zadatak da pomaže braći u tiskari. Mario je uočio drastičnu razliku između ponašanja braće s kojom je surađivao u Betelu i njegovih kolega s posla. Stoga je predao molbu za punovremenu službu u Betelu. Mnogim njegovim rođacima i kolegama s posla bilo je teško razumjeti njegovu odluku. Unatoč tome Mario sada radosno služi u Betelu u Njemačkoj.

Mnogi koji dođu raditi u Betel nemaju neku stručnu naobrazbu niti posjeduju neke posebne vještine. Tako je bilo i s Abelom, koji već 15 godina služi u Betelu u Meksiku. “Betel je za mene prava škola”, kaže on. “Ovdje sam naučio upravljati vrlo složenim tiskarskim strojevima. Znam da bih s tim znanjem mogao dobro zarađivati izvan Betela, ali ne bih imao ono što imam ovdje — miran i sretan život lišen briga i natjecateljskog duha s kojima se suočavaju radnici u mnogim poduzećima. Vjerujem da ovdje dobivam najbolje obrazovanje koje mi pomaže da napredujem i u duhovnom i intelektualnom pogledu. Takve duhovne blagoslove ne bih mogao dobiti ni na najboljem fakultetu.”

I sam posjet Betelu može pozitivno utjecati na nečiju duhovnost. Uzmimo za primjer Omara iz Meksika. Njega je majka poučavala istini iz Biblije. No kad je imao 17 godina, prestao je ići na kršćanske sastanke i u službu propovijedanja. S vremenom se odao  porocima i materijalističkom načinu života. Kasnije se zaposlio u jednoj telekomunikacijskoj kompaniji te je sa svojim kolegama došao u Betel u Meksiku kako bi prezentirao neku opremu. Omar kaže: “Nakon prezentacije naši su nas domaćini poveli u razgledavanje podružnice. Zbog svega što sam ondje vidio i zbog toga što su se svi sa mnom ophodili tako srdačno počeo sam razmišljati o svom životu, o tome kako sam se otuđio od Jehove. Odmah sam počeo ponovno ići na sastanke i proučavati Bibliju. Krstio sam se šest mjeseci nakon posjeta Betelu. Zahvalan sam Jehovi za to što me taj posjet potaknuo na promjene.”

I Masahiko iz Japana odrastao je u obitelji Jehovinih svjedoka. No s vremenom je počeo misliti da ga kršćanski način života previše sputava. Zaokupio se raznim školskim aktivnostima te je prestao ići na sastanke i u službu propovijedanja. Masahiko kaže: “Jednog su dana moja obitelj i neka braća s kojima smo se družili odlučili otići u posjet Betelu. Moja me obitelj nagovorila da i ja pođem s njima. Nikad me ništa nije tako ohrabrilo kao taj posjet Betelu. Druženje s drugim kršćanima za vrijeme putovanja bilo mi je pravi užitak — tako nešto nikad nisam doživio s prijateljima koji nisu u istini. Dobio sam želju da živim kršćanskim načinom života, pa sam odlučio zatražiti da netko sa mnom proučava Bibliju.” Masahiko danas u svojoj skupštini služi kao punovremeni propovjednik.

Jedna Jehovina svjedokinja iz Francuske preselila se zbog posla u Moskvu. Ondje je izgubila kontakt s Jehovinim narodom te je duhovno oslabila. Upustila se u neispravno ponašanje i s vremenom se udala za čovjeka koji nije Jehovin svjedok. A onda joj je došla u posjet jedna sestra iz Francuske te su otputovale u Sankt Peterburg kako bi posjetile tamošnji Betel. Ona je napisala: “U Betelu su nas srdačno dočekali i to me duboko dirnulo. Ondje je vladao neopisiv mir. Osjetila sam da tamo vlada Jehovin duh. Kako sam samo mogla učiniti takvu pogrešku i udaljiti se od Jehovine organizacije? Nakon tog posjeta Betelu molila sam se Jehovi za pomoć i čvrsto sam odlučila da ću svoju djecu poučavati o Bibliji.” Ta Jehovina svjedokinja koja je bila duhovno slaba vjerojatno je i na neke druge načine primila duhovnu pomoć, no posjet Betelu uvelike joj je pomogao da duhovno ojača. Nakon tog posjeta počela je dobro napredovati.

Betel mogu posjetiti i ljudi koji ne znaju puno o Jehovinim svjedocima. Kakav utisak to može ostaviti na njih? Godine 1988. Betel u Brazilu posjetio je Alberto, koji se ozbiljno bavio politikom. Zadivili su ga čistoća i red koji vladaju u Betelu, a posebno ga se dojmilo to što se ništa ne radi tajno. Kratko prije nego što je došao razgledati Betel, Alberto je posjetio jedno sjemenište u kojem je njegov šogor služio kao svećenik. Uočio je veliku razliku. “U tom se sjemeništu sve radilo u tajnosti”, kaže on. Nedugo nakon posjeta Betelu prihvatio je biblijski tečaj, napustio je politiku i sada služi kao skupštinski starješina.

Mnogi su učinili velike žrtve da bi posjetili podružnicu u svojoj zemlji. U Brazilu su primjerice Paulo i Eugenia četiri godine štedjeli novac kako bi mogli posjetiti Betel u svojoj zemlji. Dva su dana putovali autobusom i prešli 3 000 kilometara. Oni kažu: “Bilo je to vrijedno svakog truda. Sada puno bolje razumijemo kako funkcionira Jehovina organizacija. Kada osobama s kojima proučavamo Bibliju objašnjavamo što se sve radi u Betelu, oni nas znaju upitati: ‘Jeste li kad bili tamo?’ Sada im možemo reći da jesmo.”

Postoji li podružnica odnosno Betel u tvojoj ili nekoj susjednoj zemlji? Zašto ga ne bi posjetio? Braća će te sigurno srdačno dočekati, a posjet Betelu uvelike će te ohrabriti i pomoći ti da i dalje služiš Jehovi.