1. Kako su u 1. stoljeću efeški kršćani veličali Boga?

JEDINSTVO kršćanske skupštine u drevnom Efezu služilo je na slavu pravom Bogu Jehovi. U tom naprednom trgovačkom središtu neki su kršćani očito bili bogati robovlasnici, dok su drugi bili robovi i vjerojatno su bili vrlo siromašni (Efež. 6:5, 9). Neki su bili Židovi koji su upoznali istinu od apostola Pavla, koji je tri mjeseca propovijedao u njihovoj sinagogi. Drugi su prije obožavali Artemidu i bavili se vračanjem (Djela 19:8, 19, 26). Dakle pravo je kršćanstvo ujedinilo ljude različitog porijekla i nazora. Pavao je znao da jedinstvo skupštine veliča Jehovu. Napisao je: “Njemu neka je slava preko skupštine” (Efež. 3:21).

2. Što je ugrožavalo jedinstvo kršćana u Efezu?

² No jedinstvo kojim je bila blagoslovljena efeška skupština bilo je ugroženo. Pavao je upozorio starješine te skupštine: “Između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela 20:30). Osim toga neka braća nisu u potpunosti promijenila neke stavove koji su potkopavali jedinstvo i koji su, kao što je Pavao upozorio, “djelovali u sinovima neposlušnim” (Efež. 2:2; 4:22).

3, 4. Kako Pavlova poslanica Efežanima naglašava važnost jedinstva?

³ Pavao je bio svjestan toga da se svi kršćani moraju svesrdno truditi promicati jedinstvo ako žele i dalje skladno surađivati. Bog je nadahnuo Pavla da napiše poslanicu Efežanima u kojoj je govorio o jedinstvu. Naprimjer Pavao je pisao o Božjem naumu “da sve ponovno sastavi  u Kristu” (Efež. 1:10). Isto tako usporedio je kršćane s različitim kamenjem od kojeg je sagrađena jedna građevina. “Cijela je građevina skladno povezana i izrasta u sveti hram Jehovin” (Efež. 2:20, 21). Osim toga Pavao je ukazao na jedinstvo židovskih i ne-židovskih kršćana te je podsjetio braću da ih je sve stvorio Bog. Jehovu je nazvao “Ocem, kojemu svaka obitelj na nebu i na zemlji duguje svoje ime” (Efež. 3:5, 6, 14, 15).

⁴ Dok budemo razmatrali 4. poglavlje poslanice Efežanima, saznat ćemo zašto je potrebno uložiti trud da bismo postigli jedinstvo, kako nam Jehova pomaže da se ujedinimo i koje nam osobine mogu pomoći da ostanemo ujedinjeni. Bilo bi dobro da pročitaš cijelo poglavlje kako bi imao još više koristi od proučavanja ovog članka.

5. (a) Zašto anđeli mogu ujedinjeno služiti Bogu? (b) Zašto je ljudima teže postići jedinstvo?

⁵ Pavao je usrdno molio svoju braću u Efezu da se “istinski trude održati jedinstvo duha” (Efež. 4:3). Da bismo shvatili zašto je potrebno truditi se u tom pogledu, uzmimo za primjer Božje anđele. Na Zemlji ne postoje dva živa bića koja su potpuno jednaka, pa možemo logično zaključiti da je Jehova stvorio i svakog anđela kao jedinstveno biće, premda ih ima na milijune (Dan. 7:10). No oni ujedinjeno služe Jehovi zato što ga svi slušaju i vrše njegovu volju. (Pročitaj Psalam 103:20, 21.) I dok vjerni anđeli imaju različite vrline, kršćani osim vrlina imaju i različite mane. Zbog toga je ljudima teže postići jedinstvo.

6. Koje će nam osobine pomoći da rado surađujemo s braćom koja imaju drugačije mane od nas?

⁶ Kad nesavršeni ljudi surađuju, lako može doći do problema. Naprimjer što ako brat koji je blage naravi, ali ima običaj kasniti, surađuje u Jehovinoj službi s bratom koji je točan, ali lako plane? Obojica smatraju da bi onaj drugi trebao nešto promijeniti u svom ponašanju, no pritom zaboravljaju da se i oni sami ponašaju jednako neprikladno. Kako bi njih dvojica mogla složno služiti Jehovi? Zapazi kako im u tome mogu pomoći osobine koje je naveo Pavao, a potom razmisli kako mi možemo promicati jedinstvo razvijajući te osobine. Pavao je napisao: “Usrdno vas molim da živite životom dostojnim poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznošću i blagošću, s dugotrpljivošću, podnoseći jedni druge s ljubavlju, istinski se trudeći održati jedinstvo duha, u miru koji vas povezuje” (Efež. 4:1-3).

7. Zašto je neophodno da se trudimo biti ujedinjeni s drugim nesavršenim kršćanima?

 ⁷ Neophodno je da naučimo ujedinjeno služiti Bogu s drugim nesavršenim ljudima jer postoji samo jedna organizacija pravih Božjih slugu. Naime Biblija kaže: “Jedno je tijelo i jedan duh — kao što je i jedna nada na koju ste pozvani — jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac sviju” (Efež. 4:4-6). Jehova svoj duh i blagoslove daje samo jednoj zajednici vjernika kojom se služi. Čak i ako nas uznemirava ponašanje nekog suvjernika u skupštini, kamo možemo otići? Nigdje drugdje ne možemo čuti “riječi vječnog života” (Ivan 6:68).

8. Koga Krist koristi kako bi nas jačao da se možemo boriti protiv utjecaja koji uzrokuju podjele?

⁸ Pavao se osvrnuo na jedan običaj koji su imali vojnici u drevno doba kako bi objasnio u kojem smislu Isus “daje ljude na dar” da bi ojačao jedinstvo skupštine. Vojnik pobjedničke vojske ponekad bi kući doveo zarobljenika koji bi mu postao rob i pomagao njegovoj ženi oko kućanskih poslova (Psal. 68:1, 12, 18). Slično tome Isus je pobijedio svijet i dobio mnogo onih koji su dragovoljno postali njegovi robovi. (Pročitaj Efežanima 4:7, 8.) Što je učinio s tim simboličnim zarobljenicima? “Dao je neke da budu apostoli, neke da budu proroci, neke da budu propovjednici dobre vijesti, neke da budu pastiri i učitelji, kako bi usmjeravali svete, kako bi služili i kako bi izgrađivali Kristovo tijelo, dok svi ne postignemo jedinstvo u vjeri” (Efež. 4:11-13).

9. (a) Kako nam ljudi koje smo ‘dobili na dar’ pomažu očuvati jedinstvo? (b) Zašto svaki član skupštine treba doprinijeti njenom jedinstvu?

⁹ Ti ljudi koje smo ‘dobili na dar’ izvršavaju ulogu brižnih pastira i pomažu nam očuvati jedinstvo. Naprimjer starješina koji primijeti da se dva brata “nadmeću jedan s drugim” uvelike će doprinijeti jedinstvu skupštine ako im nasamo da savjet kako bi ih ‘ispravio u duhu blagosti’ (Gal. 5:26–6:1). Izvršavajući ulogu učitelja, ti ljudi koje smo ‘dobili na dar’ pomažu nam da steknemo snažnu vjeru koja se temelji na biblijskim učenjima. Na taj način oni promiču jedinstvo i pomažu nam da napredujemo prema kršćanskoj zrelosti. Pavao je napisao da to čine zato “da više ne budemo mala djeca koju kao da bacaju valovi i koju nosi amo-tamo svaki vjetar učenja jer slušaju ljude koji se služe prijevarom i  koji ih lukavo dovode u zabludu” (Efež. 4:13, 14). Svaki kršćanin treba doprinijeti tome da među nama vlada jedinstvo, kao što svaki dio tijela ispunjava svoju svrhu i na taj način omogućava drugim dijelovima tijela da ispravno funkcioniraju. (Pročitaj Efežanima 4:15, 16.)

10. Kako nemoralno ponašanje može ugroziti naše jedinstvo?

¹⁰ Jesi li primijetio da četvrto poglavlje Pavlove poslanice Efežanima ukazuje na to da kršćansku zrelost i jedinstvo možemo postići jedino ako jedni drugima pokazujemo ljubav? Osim toga to poglavlje objašnjava što znači ljubiti druge. Naprimjer to znači da nećemo činiti blud ili besramna djela. Pavao je upozorio svoju braću da ‘više ne žive kao što žive neznabošci’. Ti su ljudi “izgubili svaki osjećaj za ono što je čestito” i “predali su se besramnim djelima” (Efež. 4:17-19). Nemoralan svijet u kojem živimo ugrožava naše jedinstvo. Ljudi zbijaju šale na račun bluda, pjevaju o njemu, zabavljaju se gledajući nemoral, a i sami čine blud, bilo tajno bilo javno. Opasno je i koketirati s drugima, odnosno ponašati se kao da nas spolno privlači osoba s kojom nemamo namjeru stupiti u brak, jer nas to može udaljiti od Jehove i skupštine. Zašto? Zato što takvo ponašanje lako može dovesti do bluda. Osim toga koketiranje može dovesti do preljuba i raspada braka. Na taj se način okrutno razdvajaju djeca od roditelja te nedužni bračni partner od preljubnika. Koketiranje doista potkopava jedinstvo! Pavao je s pravom napisao: “To nije u skladu s onim što ste naučili o Kristu” (Efež. 4:20, 21).

11. Na kakvu promjenu Biblija potiče kršćane?

¹¹ Pavao je naglasio da trebamo odbaciti način razmišljanja koji unosi razdor i razvijati osobine koje nam pomažu da živimo s drugima u slozi. Rekao je: “Trebate skinuti staru osobnost oblikovanu vašim prijašnjim načinom života, koju kvare njene prevarljive želje, a obnavljati se u sili koja pokreće vaš um i obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i vjernosti” (Efež. 4:22-24). Kako se možemo “obnavljati u sili koja pokreće naš um”? Ako sa zahvalnošću razmišljamo o onome što učimo iz Božje Riječi i iz dobrog primjera zrelih kršćana, trudit ćemo se primijeniti ono što smo naučili, a to će nam pomoći da “obučemo novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji”.

12. U kom smislu oni koji govore istinu promiču jedinstvo i zašto je nekima teško govoriti istinu?

¹² Prijeko je potrebno da članovi obitelji i skupštine govore istinu. Iskrena, otvorena i srdačna komunikacija zbližava ljude (Ivan 15:15). No što ako netko laže svom bratu? Kad se njegova laž razotkrije, osoba kojoj je lagao izgubit će povjerenje u njega. Stoga je razumljivo zašto je Pavao napisao: “Govorite istinu svaki svojemu bližnjem, jer smo udovi koji pripadaju jedni drugima” (Efež. 4:25). Onome tko je navikao lagati, jer je možda počeo lagati još kao dijete, moglo bi biti teško govoriti istinu. No bude li se trudio promijeniti svoje ponašanje, Jehova će to cijeniti i pomoći će mu.

13. Što znači odbaciti pogrdan govor?

 ¹³ Jehova nas uči da kontroliramo svoj jezik te da na taj način pokazujemo poštovanje i promičemo jedinstvo i u skupštini i u obitelji. “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta (...). Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!” (Efež. 4:29, 31). Budemo li se trudili s više poštovanja gledati na druge, vjerojatno im se nećemo obraćati uvredljivim riječima. Naprimjer muž koji vrijeđa svoju ženu treba se truditi promijeniti svoj stav prema njoj, posebno kad shvati da Bog cijeni žene. Bog je neke žene čak pomazao svetim duhom i dao im priliku da kraljuju s Kristom (Gal. 3:28; 1. Petr. 3:7). Slično tome žena koja ima običaj vikati na svog muža trebala bi se promijeniti kad sazna da se Isus svladavao kad su ga drugi izazivali (1. Petr. 2:21-23).

14. Zašto je opasno dati oduška gnjevu?

¹⁴ Pogrdan govor često prate i izljevi gnjeva. I to može razjediniti one koji su bliski. Gnjev je poput vatre. Lako može izmaći kontroli i prouzročiti katastrofalne posljedice (Izr. 29:22). Čak i onaj tko ima opravdani razlog da izrazi nezadovoljstvo mora jako paziti da njegov gnjev ne izmakne kontroli kako ne bi narušio dragocjene odnose s drugima. Kršćani se trebaju truditi opraštati drugima, ne bi smjeli biti ogorčeni na njih niti uvijek iznova spominjati njihov prijestup (Psal. 37:8; 103:8, 9; Izr. 17:9). Pavao je savjetovao Efežane: “Ako se gnjevite, nemojte griješiti! Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu! I ne dajte Đavlu priliku da djeluje!” (Efež. 4:26, 27). Ako ne bismo kontrolirali svoj gnjev, dali bismo Đavlu priliku da u skupštini posije nejedinstvo ili čak izazove sukobe.

15. Što se može dogoditi ako uzmemo nešto što nam ne pripada?

¹⁵ Da bi skupština bila ujedinjena, važno je i poštovati tuđu imovinu. U Bibliji čitamo: “Tko je krao, neka više ne krade” (Efež. 4:28). Među pripadnicima Jehovinog naroda vlada povjerenje. Ako bi neki kršćanin zloupotrijebio to povjerenje uzevši ono što mu ne pripada, narušio bi dragocjeno jedinstvo.

16. Kako svojim ohrabrujućim riječima možemo ojačati naše jedinstvo?

¹⁶ U kršćanskoj skupštini vlada jedinstvo jer svi njeni članovi ljube Boga i to ih potiče da se s drugima ophode s ljubavlju. Zahvalnost za Jehovinu dobrotu potiče nas da damo sve od sebe kako bismo primijenili sljedeći savjet: ‘Neka iz vaših usta izlazi samo ona riječ koja je dobra, da prema potrebi izgrađuje druge i da bude na korist onima koji je slušaju. Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama’ (Efež. 4:29, 32). Jehova ljubazno oprašta nesavršenim ljudima poput nas. Ne bismo li i mi trebali opraštati drugima kad do izražaja dođu njihove mane?

17. Zašto trebamo dati sve od sebe kako bismo izgrađivali jedinstvo?

¹⁷ Jedinstvo Božjeg naroda služi Jehovi na slavu. Njegov nas duh na različite načine potiče da izgrađujemo jedinstvo. Nipošto se ne želimo odupirati vodstvu Božjeg duha. Pavao je napisao: “Ne žalostite Božji sveti duh” (Efež. 4:30). Jedinstvo je blago koje treba čuvati. Ono raduje sve koji u njemu uživaju, a usto veliča Jehovu. “Stoga se ugledajte na Boga, kao njegova ljubljena djeca, i živite u ljubavi” (Efež. 5:1, 2).