Molitva – kome se moliti?
SLUŠA li Bog sve molitve bez obzira na to jesu li upućene njemu ili nekom drugom? Danas mnogi misle da sluša. Ta se ideja sviđa mnogima koji zagovaraju međuvjerske pokrete i koji žele da budu prihvaćene sve religije, bez obzira na njihove različitosti. No je li moguće da Bog ipak ne sluša sve molitve?
Biblija pokazuje da se mnogi ljudi ne mole pravoj osobi. U vrijeme kad je pisana Biblija bilo je uobičajeno moliti se idolima. No Bog je ljude često upozoravao da to ne čine. Naprimjer u Psalmu 115:4-6 o idolima se kaže: “Uši imaju, ali ne čuju.” Pouka je jasna: Ima li smisla moliti se bogu koji nas ne može čuti?
Jedan upečatljiv biblijski izvještaj govori više o tome. Ilija, prorok pravog Boga, uputio je izazov Baalovim prorocima. Rekao im je da se oni najprije pomole svom bogu, a potom će se on pomoliti svom. Tvrdio je da će pravi Bog, za razliku od lažnog boga, uslišiti molitvu koja mu je upućena. Baalovi proroci prihvatili su izazov te su se dugo i neumorno molili, pa čak i vikali na sav glas, no sve je bilo uzalud. U Bibliji stoji: “Nije bilo ni glasa ni odgovora ni znaka da itko sluša” (1. Kraljevima 18:29). Međutim što se dogodilo kad se pomolio Ilija?
Njegov Bog odmah je odgovorio na molitvu poslavši vatru s neba koja je spalila žrtvu koju mu je bio prinio. Po čemu je Ilijina molitva bila drugačija? U njegovoj molitvi, koja je zapisana u 1. Kraljevima 18:36, 37, može se primijetiti nešto vrlo važno. Iako je ta molitva vrlo kratka — u izvornom hebrejskom tekstu sastoji se od samo tridesetak riječi — Ilija se čak triput obratio Bogu njegovim imenom Jehova.
Baal, što znači “vlasnik” ili “gospodar”, bio je kanaanski bog. U različitim krajevima postojale su različite vrste tog božanstva. No Jehova je jedinstveno ime i odnosi se samo na jednu osobu u cijelom svemiru. Taj je Bog rekao svom narodu: “Ja sam Jehova. To je ime moje, i nikome neću dati slavu svoju” (Izaija 42:8).
Je li moguće da su i Ilijina molitva i molitve Baalovih proroka došle do istog boga? Obožavanje Baala bilo je ponižavajuće jer je uključivalo obrednu prostituciju, pa čak i prinošenje ljudskih žrtava. Za razliku od toga Jehova je poučavao Izraelce da ga obožavaju na dostojanstven način, i time ih je oslobodio takvih ponižavajućih obreda. Razmislite o sljedećem primjeru: Ako biste htjeli poslati pismo prijatelju kojeg jako poštujete, biste li to pismo naslovili na osobu koja se drugačije zove i koju prati loš glas da ne cijeni ništa što vaš prijatelj smatra jako važnim? Sigurno ne biste.
Izazov koji je Ilija uputio Baalovim prorocima pokazuje da Bog ne uslišava sve molitve
Ako se molimo Jehovi, molimo se Stvoritelju, Ocu cijelog ljudskog roda. * “Jehova, ti si Otac naš”, molio se prorok Izaija (Izaija 64:8). Dakle upravo je o tom Bogu govorio Isus Krist kad je svojim sljedbenicima rekao: “Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu” (Ivan 20:17). Jehova je Isusov Otac. On je Bog kome se Isus molio, a i svoje je sljedbenike poučavao da mu se mole (Matej 6:9).
Učimo li iz Biblije da se trebamo moliti Isusu, Mariji, svecima ili anđelima? Ne, Biblija nas uči da se trebamo moliti samo Jehovi. Razmotrimo dva razloga zašto je to tako. Kao prvo, molitvom se izražava štovanje, a Biblija kaže da štovati trebamo isključivo Jehovu (2. Mojsijeva 20:5). Kao drugo, u Bibliji stoji da je Jehova “onaj koji sluša molitvu” (Psalam 65:2). Iako on mnoge zadatke povjerava drugima, za slušanje molitvi nikad nije ovlastio nekog drugog. On obećava da će osobno saslušati naše molitve.
Dakle ako želimo da Bog usliši naše molitve, trebamo imati na umu važne riječi zapisane u Bibliji: “Svatko tko prizove ime Jehovino bit će spašen” (Djela apostolska 2:21). No sluša li Jehova baš sve molitve? Trebamo li još nešto znati ako želimo da molitve koje upućujemo Jehovi budu uslišene?
^ odl. 9 Prema nekim vjerskim predajama, pogrešno je izgovarati Božje ime, čak i u molitvi. No to se ime u izvornom biblijskom tekstu pojavljuje oko 7 000 puta, i to vrlo često u molitvama vjernih Jehovinih slugu i u psalmima koje su zapisali.
