DA LI Jehova Bog doista uslišava iskrene molitve svojih odanih slugu? Biblijski izvještaj o malo poznatom čovjeku koji se zvao Jabes pokazuje da Jehova uistinu “sluša molitvu” (Psalam 65:2). Taj kratak izvještaj nalazi se na naizgled neobičnom mjestu — usred rodoslovnog zapisa kojim započinje Prva knjiga ljetopisa. Pogledajmo što piše u 1. Ljetopisa 4:9, 10.

Sve što znamo o Jabesu zapisano je u ta dva retka. U 9. retku stoji da mu je majka “dala ime Jabes, rekavši: ‘Rodila sam ga u bolovima.’” * Zašto mu je dala to ime? Je li porođaj možda bio neuobičajeno težak? Je li možda bila udovica, pa je tim riječima izrazila tugu što njen muž nije doživio rođenje njihovog sina? Biblija ne govori ništa o tome. Njegova majka nije znala da će jednog dana biti jako ponosna na svog sina. Jabesova braća vjerojatno su bila čestita, no “Jabes je bio ugledniji od braće svoje”.

Jabes je jako cijenio molitvu. Svoju je molitvu započeo usrdnom molbom za Božji blagoslov. Zatim je iznio tri molbe koje pokazuju da je imao jaku vjeru.

Kao prvo, Jabes je molio Boga: “Proširi područje moje” (redak 10). On je bio častan čovjek i nije htio pohlepno oteti zemlju svom bližnjem. Njegova usrdna molitva vjerojatno se više odnosila na ljude nego na zemlju. Možda se molio da mirnim putem proširi svoje područje kako bi ondje više ljudi obožavalo pravog Boga. *

Kao drugo, Jabes se molio da Božja “ruka” bude s njim. Božja simbolična ruka zapravo je sila kojom se Bog služi kako bi pomogao svojim slugama (1. Ljetopisa 29:12). Da bi dobio ono što je želio, Jabes se obratio Bogu čija ruka “nije prekratka” da ne bi mogla pomoći onima koji vjeruju u njega (Izaija 59:1).

Kao treće, Jabes se molio: “Sačuvaj me od zla da mi ne naudi.” Riječi “da mi ne naudi” po svoj prilici ne znače da se Jabes molio da ga zlo mimoiđe, nego da ga ono ne ražalosti ili da ga potpuno ne svlada.

Jabesova molitva pokazuje da mu je bilo jako stalo do služenja pravom Bogu i da je imao vjeru i pouzdanje u Boga koji sluša molitvu. Kako je Jehova reagirao na njegovu molitvu? Kratak izvještaj o Jabesu završava ovim riječima: “Bog je uslišio molitvu njegovu.”

Bog se nije promijenio. Njega raduje kad mu se njegovi sluge mole. Oni koji vjeruju i uzdaju se u njega mogu se pouzdati u istinitost ovih riječi: “Što god da molimo u skladu s njegovom voljom, on nas čuje” (1. Ivanova 5:14).