1, 2. Što je Božja pravednost i na čemu se ona temelji?

“TRAŽITE najprije kraljevstvo” (Mat. 6:33). Taj savjet što ga je Isus Krist dao u Propovijedi na gori danas je dobro poznat Jehovinim svjedocima. U svakom području svog života mi se trudimo pokazati da ljubimo Božje Kraljevstvo i da mu želimo biti odani. No moramo imati na umu i ono što stoji u nastavku retka, odnosno da trebamo tražiti “i Božju pravednost”. Što je Božja pravednost i što znači da je moramo “najprije tražiti”?

² Izvorna riječ koja je u tom retku prevedena s “pravednost” može se prevesti i s “poštenje”, “ispravnost”. Božja pravednost je pravednost koja se temelji na Božjim mjerilima i načelima. Jehova kao Stvoritelj ima pravo određivati što se treba smatrati dobrim, a što lošim, te što je ispravno, a što pogrešno (Otkr. 4:11). Međutim Božja pravednost ne svodi se na skup krutih, bešćutnih zakona niti na beskonačan popis odredbi i pravila. Ona se temelji na Jehovinoj osobnosti i usklađena je s ostalim njegovim glavnim osobinama: ljubavlju, mudrošću i moći. Dakle Božja je pravednost povezana s njegovom voljom i naumom. Ona obuhvaća i sve ono što on očekuje od onih koji mu žele služiti.

3. (a) Što znači najprije tražiti Božju pravednost? (b) Zašto se držimo Jehovinih pravednih mjerila?

³ Što znači najprije tražiti Božju pravednost? Jednostavno rečeno, to znači vršiti Božju volju kako bismo mu ugodili. Tražiti  njegovu pravednost znači i truditi se živjeti u skladu s njegovim mjerilima i savršenim kriterijima, a ne našim vlastitima. (Pročitaj Rimljanima 12:2.) Takav način života blisko je povezan s našim odnosom s Jehovom. Mi nismo poslušni njegovim zakonima zato što se bojimo kazne, već nas ljubav prema Bogu potiče da se trudimo ugoditi mu tako da se držimo njegovih mjerila ponašanja, a ne da sami postavljamo svoja mjerila. Svjesni smo da je to ispravan način postupanja, da smo upravo s tom svrhom i stvoreni. Poput Isusa Krista, Kralja Božjeg Kraljevstva, moramo ljubiti pravednost (Hebr. 1:8, 9).

4. Zašto je važno tražiti Jehovinu pravednost?

⁴ Koliko je važno tražiti Jehovinu pravednost? Razmotrimo sljedeće: Adam i Eva su u edenskom vrtu trebali pokazati žele li prihvatiti činjenicu da Jehova ima pravo određivati što je ispravno, a što pogrešno (1. Mojs. 2:17; 3:5). No budući da to nisu prihvatili, mi kao njihovi potomci patimo i umiremo (Rim. 5:12). S druge strane Božja Riječ kaže: “Tko ide za pravednošću i dobrotom, nalazi život, pravednost i čast” (Izr. 21:21). Da, kad najprije tražimo Jehovinu pravednost, dolazimo u dobar odnos s njim, a to nas vodi do spasenja (Rim. 3:23, 24).

5. Koje se zamke moramo čuvati?

⁵ U svojoj poslanici kršćanima u Rimu apostol Pavao je ukazao na zamku koje se svi moramo čuvati ako doista želimo najprije tražiti Božju pravednost. Govoreći o svojim sunarodnjacima Židovima, Pavao je rekao: “Svjedočim za njih da se revno trude ugoditi Bogu, ali ne znaju točno što je njegova volja. Jer, kako ne poznaju Božju pravednost, nego nastoje uspostaviti svoju, nisu se podložili Božjoj pravednosti” (Rim. 10:2, 3). Prema Pavlovim riječima, ti Židovi nisu razumjeli Božju pravednost jer su previše težili za tim da uspostave svoju vlastitu. *

6. Koji bismo stav trebali izbjegavati i zašto?

⁶ U tu bismo zamku, naprimjer, mogli upasti ako bismo na svoju službu Bogu gledali kao na natjecanje, odnosno ako bismo se uspoređivali s drugima. Takav bi nas stav lako mogao navesti da se previše pouzdamo u svoje sposobnosti. No na taj bismo način zapravo smetnuli s uma Jehovinu pravednost (Gal. 6:3, 4). Ljubav prema Jehovi treba biti motiv iz kojeg činimo ono što je ispravno. Ako bismo na bilo koji način pokušavali dokazati vlastitu pravednost, time bismo mogli umanjiti vjerodostojnost svoje tvrdnje da ljubimo Jehovu. (Pročitaj Luku 16:15.)

7. Kako je Isus upozorio svoje slušatelje da ne budu samopravedni?

⁷ Isus je bio zabrinut za one “koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su podcjenjivali”. Upozorio ih je da ne budu samopravedni ispričavši im ovu priču: “Dva čovjeka otišla su u hram da se mole. Jedan je bio farizej, a drugi poreznik. Farizej je stao i ovako se molio u sebi: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: iznuđivači, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj poreznik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A poreznik, stojeći podalje, nije htio ni oči podići prema nebu, nego se udarao u prsa, govoreći: ‘Bože, budi milostiv meni grešniku!’” Isus je priču zaključio rekavši: “Kažem vam, ovaj je otišao kući pravedniji od onoga. Jer tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 18:9-14).

8, 9. Što znači biti “suviše pravedan” i na što bi nas to moglo navesti?

⁸ Još jedna zamka koju moramo izbjegavati opisana je u Propovjedniku 7:16: “Ne budi suviše pravedan i ne budi previše mudar. Zašto da sam sebe upropastiš?” Nadahnuti pisac te knjige u 20. retku navodi razlog zašto trebamo izbjegavati takav stav: “Jer nema čovjeka pravedna na zemlji koji čini samo dobro i nikad ne griješi.” Osoba koja je “suviše pravedna” ima svoja vlastita mjerila za pravdu i po njima prosuđuje druge. No ona ne shvaća da na taj način uzdiže svoja mjerila iznad Božjih i tako postaje nepravedna u Božjim očima.

⁹ Ako bismo bili “suviše pravedni”, odnosno “prepravedni”, kao što stoji u jednom drugom prijevodu Biblije, to bi nas čak moglo navesti da dovodimo u pitanje Jehovin način postupanja u određenim situacijama. No moramo imati na umu da, ako bismo dovodili u pitanje ispravnost Jehovinih odluka, time bismo zapravo stavljali vlastita mjerila pravednosti iznad Jehovinih. Bilo bi to kao da sudimo Jehovi i prosuđujemo njegove odluke prema svojim vlastitim kriterijima o tome što je ispravno, a što pogrešno. Međutim Jehova je onaj koji ima pravo određivati što je pravedno, a ne mi! (Rim. 14:10).

10. Što bi nas, kao i Joba, moglo navesti da osuđujemo Boga?

¹⁰ Iako nitko od nas ne bi htio namjerno osuđivati Boga, naša bi nas nesavršenost mogla navesti da to ipak činimo. To bi nam se lako moglo dogoditi ako zapazimo nešto što smatramo nepravednim ili ako sami proživljavamo neku tešku situaciju. Čak je i vjerni Job učinio tu grešku. On je na početku knjige opisan kao “čovjek čestit i pravedan, koji se boji Boga i kloni se zla” (Job 1:1). No kasnije je Joba zadesilo mnoštvo nevolja, što je on smatrao nepravdom. To ga je navelo da “za dušu svoju tvrdi da je pravednija od Boga” (Job 32:1, 2). Job je morao ispraviti svoje gledište. Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi ako se ponekad i mi nađemo u sličnoj situaciji. Ako nam se to dogodi, što bi nam moglo pomoći da ispravimo svoj način razmišljanja?

11, 12. (a) Što trebamo imati na umu ako nam se čini da je nama ili nekome drugom učinjena kakva nepravda? (b) Zašto bi netko mogao pomisliti da je gospodar vinograda iz Isusove usporedbe postupio nepravedno prema nekim radnicima?

¹¹ Kao prvo, trebamo imati na umu da mi ne znamo uvijek sve činjenice. Tako je bilo i s Jobom. On nije znao za sastanke što ih je Bog na nebu održao sa svojim anđeoskim sinovima niti da ga je Sotona na njima lažno optužio (Job 1:7-12; 2:1-6). Job nije znao da mu je nevolje zapravo prouzročio Sotona. Ustvari, ne možemo točno znati je li uopće znao tko je Sotona! Stoga je pogrešno zaključio da je njegove nevolje prouzročio Bog. Doista, kad nam nisu poznate sve činjenice, lako nam se može dogoditi da dođemo do pogrešnog zaključka.

 ¹² Uzmimo za primjer Isusovu usporedbu o radnicima u vinogradu. (Pročitaj Mateja 20:8-16.) U njoj je Isus govorio o gospodaru vinograda koji je svim svojim radnicima dao istu plaću, bez obzira na to jesu li radili cijeli dan ili samo jedan sat. Što misliš o tome što je učinio? Čini li ti se to poštenim? Kad pročitaš tu usporedbu, možda ti odmah bude žao radnika koji su cijeli dan radili po žarkom suncu. Možda pomisliš: “Oni su svakako zaslužili veću plaću!” Gledajući iz te perspektive, mogao bi gospodara vinograda smatrati bezosjećajnim i nepravednim čovjekom. Čak bi se i iz njegovog odgovora radnicima koji su mu se požalili moglo zaključiti da je samovoljno zloupotrijebio svoj položaj. No jesu li nam poznate sve činjenice?

13. Iz koje bismo još perspektive mogli sagledati Isusovu usporedbu o radnicima u vinogradu?

¹³ Razmotrimo tu usporedbu iz jedne druge perspektive. Gospodar vinograda je sasvim sigurno bio svjestan toga da svi radnici koje je unajmio moraju prehraniti svoju obitelj. U Isusovo doba najamnicima koji su radili na polju plaćalo se po danu. Njihove su obitelji ovisile o nadnici koju su dobivali svaki dan. Imajući to na umu, razmisli u kakvoj su situaciji bili radnici koje je gospodar vinograda unajmio kasnije tog dana i koji su radili samo jedan sat. Oni možda ne bi mogli taj dan nahraniti svoju obitelj ako bi dobili plaću za samo jedan sat rada. Međutim bili su spremni raditi i cijeli su dan čekali da ih netko unajmi (Mat. 20:1-7). Oni nisu bili krivi za to što cijeli dan nisu dobili priliku negdje raditi. Ništa ne ukazuje na to da su namjerno izbjegavali posao. Kako bi se ti osjećao da si morao čekati cijeli dan znajući da tvoja obitelj ovisi o novcu koji ćeš taj dan zaraditi? Sigurno bi bio jako sretan kad bi dobio bilo kakav posao. A kako bi se tek iznenadio kad bi dobio dovoljno novca da nahraniš svoju obitelj!

14. Koju važnu pouku možemo izvući na temelju usporedbe o vinogradu?

¹⁴ Osvrnimo se sada ponovno na ono što je učinio gospodar vinograda. On nikome nije dao premalu plaću, nego je svim radnicima omogućio da zarade za kruh. Iako je na izbor imao više radnika nego što mu je bilo potrebno, nije iskoristio tu situaciju i ponudio radnicima manje novca nego što bi to bilo pošteno. Svi njegovi radnici donijeli su kući dovoljno novca da nahrane obitelj. Kad uzmemo u obzir te dodatne pojedinosti, mogli bismo promijeniti mišljenje o njegovim postupcima. On nije samovoljno zloupotrijebio svoj položaj, nego je pokazao milosrđe i obzirnost. Što iz toga možemo naučiti? Ako uzmemo u obzir samo neke činjenice, to nas može navesti na pogrešan zaključak. Stoga ova usporedba doista ističe uzvišenost Božje pravednosti, koja se ne temelji samo na slovu zakona i ljudskim zaslugama.

15. Zašto naše gledište o pravednosti može biti iskrivljeno ili ograničeno?

¹⁵ Kao drugo, kad se suočimo s nekom situacijom koja nam izgleda nepravedno, trebamo imati na umu da naše gledište može biti iskrivljeno ili ograničeno. Iskrivljeno može biti uslijed nesavršenosti, predrasuda ili okolnosti u kojima smo odrasli. Ono je i ograničeno zato što ne možemo proniknuti u tuđe motive niti znati što je nekome doista u srcu. Za razliku od nas, ni Jehova ni Isus nemaju takva ograničenja (Izr. 24:12; Mat. 9:4; Luka 5:22).

16, 17. Što je mogao biti razlog zašto Jehova nije primijenio svoj zakon kad je David učinio preljub s Bat-Šebom?

¹⁶ Osvrnimo se sada na izvještaj o Davidovom preljubu s Bat-Šebom (2. Sam. 11:2-5). Prema Mojsijevom zakonu, njih su dvoje trebali biti pogubljeni (3. Mojs. 20:10; 5. Mojs. 22:22). No iako ih je Jehova kaznio, nije u njihovom slučaju primijenio zakon što ga je sam dao. Je li time postupio nepravedno? Je li bio pristran prema Davidu i tako prekršio svoja pravedna načela? Do tog su zaključka došli neki koji su pročitali taj izvještaj.

¹⁷ No trebamo imati na umu da je Jehova tu zakonsku odredbu u vezi s preljubom dao sucima koji su bili nesavršeni i stoga nisu mogli znati što je nekome u srcu. Ta im je odredba omogućavala da unatoč svojim ograničenjima budu dosljedni u svojim presudama. Za razliku od njih, Jehova zna što je nekome u srcu (1. Mojs. 18:25; 1. Ljet. 29:17). Stoga ne smijemo misliti da bi se Jehova trebao pridržavati zakona koji je bio namijenjen nesavršenim sucima. Kad bismo to od njega očekivali, ne bi li to bilo kao da prisiljavamo nekoga tko ima savršen vid da nosi dioptrijske naočale namijenjene onima koji slabo vide? Jehova je bio u stanju proniknuti u Davidovo i Bat-Šebino srce i vidjeti jesu li se iskreno pokajali. On je to uzeo u obzir i u skladu s tim donio presudu te im iskazao milosrđe i ljubav.

18, 19. Što će nam pomoći da nikad ne prosuđujemo Jehovine postupke prema svojim vlastitim mjerilima pravednosti?

¹⁸ Dakle, ako ponekad vidimo nešto što bi nas moglo navesti na zaključak da je Jehova postupio nepravedno — bilo to nešto što smo pročitali u Bibliji ili nešto što smo sami doživjeli — nikad nemojmo prosuđivati Božje postupke prema svojim vlastitim mjerilima pravednosti. Imajmo na umu da nam nisu uvijek poznate sve činjenice i da naše gledište može biti iskrivljeno ili ograničeno. Nemojmo zaboraviti da “srdžba čovjekova ne donosi pravednost kakvu Bog zahtijeva” (Jak. 1:19, 20). Budemo li tako postupali, naše se srce nikad neće “ljutiti na Jehovu” (Izr. 19:3).

¹⁹ Poput Isusa, uvijek budimo svjesni toga da samo Jehova ima pravo određivati što je pravedno i dobro (Mar. 10:17, 18). Trudimo se “točno saznati” odnosno “dobro upoznati” njegova mjerila (Rim. 10:2; 2. Tim. 3:7). Budemo li ih prihvaćali i živjeli u skladu s Jehovinom voljom, pokazat ćemo da najprije tražimo “Božju pravednost” (Mat. 6:33).