1, 2. Što je Job rekao o svojoj neporočnosti i što se o njemu može zaključiti na temelju 31. poglavlja Knjige o Jobu?

U STARO doba za vaganje se obično koristila polužna vaga. Ona je imala vodoravnu polugu koja je na sredini bila ovješena o uporište. S obje strane poluge bile su obješene zdjelice. Predmet koji se vagao stavljao se na jednu zdjelicu, a utezi na drugu. Božji je narod morao koristiti ispravnu vagu i ispravne utege (Izr. 11:1).

² Dok je patio zbog Sotoninih napada, bogobojazni Job je rekao: “[Jehova] će me izvagati na vagi točnoj, spoznat će Bog neporočnost moju” (Job 31:6). S obzirom na to, Job je naveo mnoge situacije koje mogu biti iskušenje za one koji žele ostati čestiti i odani Bogu. No Job se uspio oduprijeti tim iskušenjima, na što ukazuju njegove riječi zapisane u 31. poglavlju Knjige o Jobu. Njegov dobar primjer može nas potaknuti da i mi postupamo poput njega te da poput psalmista  Davida s uvjerenjem kažemo: “Ja ću živjeti čestito” (Psal. 26:11).

3. Zašto je važno biti vjeran Bogu i u velikim i u malim stvarima?

³ Iako je Job pretrpio teške kušnje, ostao je vjeran Bogu. Moglo bi se reći da je morao uložiti nadljudski napor da bi unatoč ogromnim kušnjama koje su ga zadesile ostao vjeran Jehovi. Mi nemamo iste kušnje kakve je imao Job. No da bismo pokazali da smo čestiti i odani Jehovi te da podržavamo njegovu vrhovnu vlast, moramo mu biti vjerni i u velikim i u malim stvarima. (Pročitaj Luku 16:10.)

4, 5. Što Job nije htio činiti budući da je želio ostati čestit i vjeran Bogu?

⁴ Da bismo ostali odani Jehovi, moramo se pridržavati njegovih moralnih mjerila, kao što je to činio Job. On je rekao: “Savez sam sklopio s očima svojim, pa kako bih onda mogao gledati neku djevicu? Ako je srce moje zavela žena neka i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, neka moja žena drugome žito melje i neka drugi nad njom kleče!” (Job 31:1, 9, 10).

⁵ Job je svim srcem želio ostati vjeran Bogu, pa stoga nije požudno gledao druge žene. Budući da je bio oženjen, nije koketirao s neudatim djevojkama niti je želio razvijati romantične osjećaje prema udatim ženama. U Propovijedi na gori Isus je izrekao upečatljive riječi o spolnom moralu koje trebaju imati na umu svi koji žele ostati čestiti. (Pročitaj Mateja 5:27, 28.)

6, 7. (a) Na koji način Bog, kao i u Jobovom slučaju, utvrđuje jesmo li mu odani i čestiti? (b) Zašto ne smijemo druge navoditi na pogrešne zaključke, lagati im ili ih pokušavati prevariti?

⁶ Ako želimo ostati vjerni Bogu, ne smijemo se služiti lažima i prijevarom jer bi takvo postupanje bilo pokvareno. (Pročitaj Mudre izreke 3:31-33.) Job je rekao: “Ako sam se družio s ljudima što neistinu govore i ako je noga moja k prijevari trčala, [Jehova] će me izvagati na vagi točnoj, spoznat će Bog neporočnost moju” (Job 31:5, 6). Jehova sve ljude važe na “vagi točnoj”. Kao i u Jobovom slučaju, Bog na temelju svojih savršenih mjerila pravde utvrđuje da li mu odano služimo i jesmo li čestiti.

⁷ Ako bismo počeli druge navoditi na pogrešne zaključke, lagati im ili ako bismo ih pokušavali prevariti, Bog nas više ne bi smatrao neporočnima. Oni koji žele ostati neporočni i vjerno služiti Bogu “odrekli su se podmuklih prijevara kojih se treba stidjeti” i “ne koriste se lukavstvom” (2. Kor. 4:1, 2). No što bi se dogodilo ako bismo svojim riječima ili postupcima dovodili druge u zabludu, pa bi se zbog toga netko od naših suvjernika obratio Bogu za pomoć? To bi nas moglo skupo koštati! “Jehovu sam prizvao u nevolji svojoj i on me uslišio”, napisao je psalmist. “Jehova, izbavi dušu moju od usana lažljivih, od jezika lukava!” (Psal. 120:1, 2). Trebali bismo imati na umu da Bog  može vidjeti kakvi smo u nutrini i “ispitati nam srce i bubrege” kako bi utvrdio jesmo li mu uistinu odani (Psal. 7:8, 9).

8. Kako se Job ophodio s drugima?

⁸ Da bismo ostali odani Bogu, trebamo biti poput Joba, koji je bio pravedan, ponizan i obziran prema drugima. On je rekao: “Ako sam uskraćivao pravdu robu svojemu ili robinji svojoj u parnici njihovoj sa mnom, što ću učiniti kad Bog ustane? Kad me na odgovornost pozove, što ću mu odgovoriti? Onaj koji je mene u utrobi načinio nije li načinio i njega, nije li nas isti tvorac u utrobi majčinoj sazdao?” (Job 31:13-15).

9. Koje je osobine Job pokazivao u ophođenju sa svojim slugama i kako bismo se mi trebali ophoditi s drugima?

⁹ Po svemu sudeći, sudski su se slučajevi u Jobovo vrijeme rješavali prilično jednostavno. Vodili su se na organiziran način, a čak su i robovi mogli braniti svoja prava na sudu. Job je bio pravedan i milosrdan prema svojim slugama. Ako želimo ostati odani Bogu, i mi moramo pokazivati takve osobine, naročito ako služimo kao starješine u skupštini.

10, 11. (a) Kako znamo da je Job bio velikodušan i spreman pomoći drugima? (b) Na koje bi nas biblijske savjete mogle podsjetiti riječi iz Joba 31:16-25?

¹⁰ Job je bio velikodušan čovjek i spremno je pomagao drugima. Nije bio sebičan niti lakom. Rekao je: “Ako sam (...) dao da venu oči udovičine, ako sam zalogaj svoj sam jeo, a da ga nije i dijete bez oca sa mnom jelo (...), ako sam gledao kako gine čovjek jer odjeće nema (...), ako sam djetetu bez oca rukom prijeteći mahao kad sam vidio da mu je pomoć moja potrebna na vratima, neka mi rame iz pleća ispadne, neka mi se ruka iz ramena otkine!” Job ne bi ostao vjeran Bogu da je zlatu rekao: “Uzdanice moja!” (Job 31:16-25).

¹¹ Te pjesničke riječi mogle bi nas podsjetiti na ono što je učenik Jakov rekao u svojoj poslanici: “Štovanje koje je čisto i neokaljano pred našim Bogom i Ocem jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se prljavštine ovoga svijeta” (Jak. 1:27). Jobove riječi mogle bi nas podsjetiti i na Isusovo upozorenje: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje.” Nakon što je to rekao, Isus je ispričao usporedbu o lakomom bogatašu koji je umro, a da nije bio “bogat pred Bogom” (Luka 12:15-21). Da bismo ostali vjerni Bogu, ne smijemo dozvoliti da nama ovlada lakomost ili pohlepa jer bi to bio grijeh. Lakomost je jednaka idolopoklonstvu jer kad čovjek pohlepno za nečim žudi, to mu odvraća pažnju od Jehove, i tako mu postaje idol (Kol. 3:5). Čestitost i pohlepa nipošto ne idu zajedno!

12, 13. Kako je Job gledao na idolopoklonstvo i kakav nam je primjer time pružio?

¹² Oni koji žele ostati vjerni Bogu ne dopuštaju da ih išta odvuče od prave religije. Ni Job to nije dopustio, što se vidi iz njegovih riječi: “Ako sam svjetlost gledao kako je zasjala ili mjesec krasni kako putuje, pa se srce moje potajno dalo zavesti te sam im rukom slao poljupce usta svojih štujući ih kao bogove, i to bi bio prijestup koji bi pred suce trebao doći, jer bih se odrekao pravog Boga koji je na visini” (Job 31:26-28).

¹³ Job nije štovao nežive predmete i pojave. Da se njegovo srce potajno dalo zavesti promatrajući nebeska tijela, naprimjer mjesec, i da je “rukom slao poljupce usta svojih štujući ih kao bogove”, Job bi bio idolopoklonik koji se odrekao Boga (5. Mojs. 4:15, 19). Da bismo ostali vjerni Bogu, moramo se kloniti svakog oblika idolopoklonstva. (Pročitaj 1. Ivanovu 5:21.)

14. Zašto možemo reći da Job nije bio zloban?

¹⁴ Job nije bio zloban niti okrutan. Znao je da bi takve osobine pokazale da nije čestit čovjek, što se vidi iz njegovih riječi: “Ako sam se radovao propasti onoga koji me silno mrzi ili se veselio kad ga je zlo zadesilo... Nepcu svojemu nisam dopustio da griješi time da prokletstvo zazove na dušu njegovu” (Job 31:29, 30).

15. Zašto je neispravno radovati se kad nevolja snađe nekoga tko nas mrzi?

¹⁵ Pravedni se Job nije radovao kad je nevolja zadesila nekoga tko ga je mrzio. U Mudrim izrekama nalazi se sljedeće upozorenje: “Kad padne neprijatelj tvoj, ne raduj se, i kad posrne, neka se srce tvoje ne veseli, da to ne bi vidio Jehova i za zlo uzeo i odvratio gnjev svoj od njega” (Izr. 24:17, 18). Budući da Jehova zna što nam je u srcu, on vidi da li se potajno radujemo zbog nevolje koja je nekoga zadesila i nipošto mu nije drago ako to zapazi (Izr. 17:5). Bog bi nas zbog toga mogao kazniti jer je rekao: “Moja je osveta i kazna” (5. Mojs. 32:35).

16. Kako možemo pokazati gostoljubivost, čak i ako nemamo mnogo u materijalnom pogledu?

¹⁶ Job je bio gostoljubiv (Job 31:31, 32). Čak i ako nemamo mnogo u materijalnom pogledu, možemo biti gostoljubivi (Rim. 12:13). Naprimjer, mogli bismo pozvati druge na jednostavan obrok, imajući na umu da je “bolje jelo od povrća gdje je ljubav nego junac utovljeni gdje je mržnja” (Izr. 15:17). Čak i jednostavan obrok u ugodnom društvu naše braće u vjeri može nas radovati, a sigurno će nam koristiti u duhovnom pogledu.

17. Zašto ne bismo smjeli pokušavati sakriti težak grijeh?

¹⁷ Svi koji su uživali u Jobovoj gostoljubivosti sigurno su bili ohrabreni u duhovnom pogledu jer on nije bio licemjeran. Job nije bio nalik bezbožnim ljudima u 1. stoljeću koji su se uvukli u skupštinu i “laskali istaknutim pojedincima radi vlastite koristi” (Juda 3, 4, 16). On nije prikrivao svoje grijehe niti je “sakrivao prijestup svoj u njedrima svojim” iz straha da bi ga drugi mogli prezirati kad bi za to saznali. Želio je da ga ispita Bog, kojem je bio spreman priznati svoje grijehe (Job 31:33-37). Ako počinimo težak grijeh, nemojmo to pokušavati sakriti kako bismo sačuvali obraz pred drugima. Kako bismo u toj situaciji mogli pokazati da se trudimo ostati odani Bogu? Tako da priznamo svoj grijeh, pokajemo se, potražimo duhovnu pomoć i učinimo sve što možemo kako bismo ispravili štetu koju smo nanijeli drugima (Izr. 28:13; Jak. 5:13-15).

18, 19. (a) Po čemu znamo da Job nikoga nije iskorištavao? (b) Što je Job bio spreman učiniti ako bi se dokazalo da je u krivu?

¹⁸ Job je bio pravedan i pošten. Stoga je mogao reći: “Ako je zbog djela mojih u pomoć zvala zemlja moja i ako su brazde njezine zajedno plakale, ako sam urod njezin jeo, a nisam ga platio, i ako sam na uzdisanje naveo dušu vlasnika njezinih, neka mi umjesto pšenice korov trnoviti rodi, umjesto ječma korov smrdljivi!” (Job 31:38-40). Job nikad nije nekome oteo zemlju niti je iskorištavao radnike. I mi poput njega moramo ostati  vjerni Jehovi i u velikim i u malim stvarima.

¹⁹ Job je trojici svojih prijatelja i mladom Elihuu pričao o tome kako je postupao u životu. Pozvao je svakoga tko bi se htio parničiti s njime da iznese svoje optužbe koje ne idu u prilog njegovoj “potpisanoj izjavi” o tome da je bio čestit cijeloga života. Ako bi se dokazalo da je u krivu, Job je bio spreman snositi posljedice. Stoga je iznio Bogu svoj slučaj i čekao da on izrekne presudu. Tako su “završile riječi Jobove” (Job 31:35, 40).

20, 21. (a) Što je Jobu pomoglo da ostane vjeran Bogu? (b) Kako možemo jačati ljubav prema Bogu?

²⁰ Job je ostao vjeran Jehovi zato što ga je ljubio, a Jehova je ljubio Joba i pomagao mu. Job je rekao Jehovi: “Život i vjernu ljubav podario si mi. Brižnost tvoja čuva duh moj” (Job 10:12, bilješka). Osim toga, Job je ljubio i druge ljude jer je shvatio da će svatko tko svojim bližnjima uskraćuje vjernu ljubav s vremenom prestati osjećati i strahopoštovanje prema Svemogućemu (Job 6:14). Oni koji su vjerni Bogu ljube i njega i svoje bližnje (Mat. 22:37-40).

²¹ Ljubav prema Bogu možemo jačati tako da svaki dan čitamo njegovu Riječ i da duboko razmišljamo o onome što nam Biblija otkriva o njemu. To možemo činiti i tako da mu se od srca molimo i zahvaljujemo mu za sve dobro što čini za nas (Filip. 4:6, 7). Naša ljubav prema Jehovi raste i kad ga hvalimo pjesmama te kad se redovito sastajemo s pripadnicima njegovog naroda (Hebr. 10:23-25). Ona raste i kad u službi propovijedanja “objavljujemo dobru vijest o spasenju njegovu” (Psal. 96:1-3). Sve to može nam pomoći da ostanemo vjerni Bogu poput psalmista koji je napisao: “Meni je dobro biti blizu Boga, Svevišnji Gospodin Jehova utočište je moje” (Psal. 73:28).

22, 23. (a) Kako su vjerni Božji sluge u prošlosti pokazivali da podržavaju Jehovinu vrhovnu vlast? (b) Kako to mi danas pokazujemo?

²² Jehova je svojim vjernim slugama kroz povijest povjeravao razne zadatke. Noa je sagradio arku i bio je “propovjednik pravednosti” (2. Petr. 2:5). Jošua je uveo Izraelce u Obećanu zemlju, no u tome je uspio samo zato što je “dan i noć” čitao “knjigu zakona” i postupao u skladu s onim što u njoj piše (Još. 1:7, 8). Kršćani u 1. stoljeću činili su učenike i redovito se sastajali kako bi proučavali svete spise (Mat. 28:19, 20).

²³ Mi podržavamo Jehovinu vrhovnu vlast i pokazujemo da smo mu odani tako što ‘propovijedamo pravednost’, činimo učenike, živimo u skladu s biblijskim načelima i sastajemo se sa svojom braćom u vjeri na skupštinskim sastancima i većim skupovima. Sve nam to pomaže da budemo hrabri i duhovno jaki te da vršimo Božju volju. Nama nije preteško vjerno služiti našem nebeskom Ocu i vršiti njegovu volju jer nas on i njegov Sin podupiru u tome (5. Mojs. 30:11-14; 1. Kralj. 8:57). Osim toga, imamo podršku svoje braće iz cijelog svijeta, koja zajedno s nama vjerno služe Jehovi i iskazuju mu čast kao Svevišnjem Gospodinu (1. Petr. 2:17).