Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li su ljudi u biblijska vremena zaista živeli toliko dugo?

Da li su ljudi u biblijska vremena zaista živeli toliko dugo?

Da li su ljudi u biblijska vremena zaista živeli toliko dugo?

ŽANA LUIZ KALMAN je umrla 4. avgusta 1997, u svom rodnom mestu na jugoistoku Francuske. Imala je 122 godine!

U današnje vreme, napredak u nauci, medicini i na drugim poljima omogućava ljudima da žive duže. Pa ipak, malo je onih čiji životni vek dostigne ili premaši stotinu godina. Zbog toga priča o njihovoj dugovečnosti ponekad dospeva u vesti, kao što je bio slučaj s gospođom Kalman.

U Bibliji se izveštava da su u drevna vremena ljudi živeli mnogo duže, neki čak i skoro hiljadu godina. Da li je to tačno i moguće? Da li su ljudi u biblijska vremena zaista živeli toliko dugo? I da li to treba da bude važno nama danas?

Ljudi koji su živeli veoma dugo

U biblijskoj knjizi Postanak pominje se sedam ljudi koji su živeli više od 900 godina, i svi su bili rođeni pre Potopa Nojevih dana. To su bili Adam, Sit, Enos, Kajinan, Jared, Metuzalem i Noje (Postanak 5:5-27; 9:29). Iako za mnoge od njih većina ljudi možda nije ni čula, svi su oni potekli iz prvih deset generacija ljudske istorije. Metuzalem je čuven po tome što je živeo najduže — rekordnih 969 godina!

Biblija pominje barem još 25 osoba koje su takođe premašile životni vek koji je danas uobičajen. Neke od njih su živele 300, 400, čak 700 ili više godina (Postanak 5:28-31; 11:10-25). Pa ipak, mnogi ljudi smatraju da su biblijski izveštaji o pojedincima koji su živeli tako dugo samo legende. Da li je to zaista tako?

Legenda ili pouzdan izveštaj?

Prema jednom dokumentu Instituta za demografska istraživanja Maks Plank iz Nemačke, istraživači su potvrdili starost ranije pomenute gospođe Kalman prikupivši neke njene „jednostavne izjave koje su se mogle proveriti“. Te izjave su se ticale nje ili njenih rođaka a odnosile su se na vreme kada su se desili izvesni događaji. Zatim je ono što je ona rekla upoređeno sa opštinskim, notarskim i crkvenim zapisima, kao i s novinskim člancima i popisima stanovništva. Iako nije bilo moguće proveriti svaki pojedini detalj, zanimljivo je što se na osnovu dostupnih direktnih i indirektnih dokaza mogla potvrditi njena starost.

Kako je sa izveštajima iz Biblije? Da li su se oni pokazali kao pouzdani? Sasvim sigurno! Iako nisu svi detalji potvrđeni raspoloživim svetovnim izvorima, činjenice uvek iznova pokazuju da je ono što se nalazi u Bibliji pouzdano sa istorijske, naučne i hronološke tačke gledišta. * To ne bi trebalo da nas čudi jer se u samoj Bibliji kaže: ’Bog ne može da laže‘ (Titu 1:2). Budući da je Sveto pismo „nadahnuto od Boga“, u njemu nema mesta za izmišljene priče (2. Timoteju 3:16).

Mojsije, koji je pod nadahnućem Jehove Boga zapisao Pentateuh, ili prvih pet biblijskih knjiga, verovatno bi se mogao svrstati među najuticajnije i najpoštovanije osobe u ljudskoj istoriji. Jevreji ga smatraju svojim najvećim učiteljem. Muslimani ga poštuju kao jednog od svojih najistaknutijih proroka. A za hrišćane, Mojsije je prethodnik Isusa Hrista. Da li bi bilo razumno zaključiti da su zapisi jedne tako važne istorijske ličnosti nepouzdani?

Da li se vreme drugačije računalo?

Neki tvrde da se vreme tada računalo drugačije i da su godine zapravo bili meseci. Međutim, analiziranjem knjige Postanak bez ikakve sumnje se može zaključiti da su ljudi tada imali istu predstavu o vremenu kao i mi danas. Osmotrimo dva primera. U izveštaju se kaže da je Potop započeo kada je Noje imao 600 godina, „drugog meseca, sedamnaestog dana u mesecu“. Zatim se kaže da su vode prekrivale zemlju 150 dana i da se ’sedmog meseca, sedamnaestog dana u mesecu, arka zaustavila na brdima Ararata‘ (Postanak 7:11, 24; 8:4). Prema tome, za period od pet meseci — od sedamnaestog dana drugog meseca do sedamnaestog dana sedmog meseca iste godine — kaže se da obuhvata 150 dana. Jasno je da je tvrdnja da su godine zapravo bili meseci potpuno neosnovana.

Razmotrimo sada drugi primer. Prema Postanku 5:15-18, Maleleilo je dobio sina kada je imao 65 godina, a zatim je živeo još 830 godina i umro sa 895. Njegovom unuku Enohu takođe se rodio sin kada je imao 65 godina (Postanak 5:21). Ako su godine zapravo bili meseci, onda bi ta dva čoveka postali roditelji sa samo pet godina! Da li tako nešto ima smisla?

Arheologija takođe ima važnu ulogu u svemu tome, jer se slaže s biblijskim izveštajima o pojedincima koji su dugo živeli. Biblija o patrijarhu Avrahamu kaže da je bio iz grada Ura, da se kasnije nastanio u Haranu, a zatim u području Hanana i da se borio sa Hodologomorom, kraljem Elama, i pobedio ga (Postanak 11:31; 12:5; 14:13-17). Otkrića su potvrdila da su ta mesta i ljudi zaista postojali. Arheologija nam takođe otkriva neke detalje o odlikama zemalja i običajima naroda koji se pominju u vezi sa Avrahamom. Budući da je potvrđeno da su biblijski izveštaji o Avrahamu tačni, zašto bismo sumnjali u to da je živeo 175 godina? (Postanak 25:7).

Dakle, ne postoji nikakav razlog za sumnju u ono što Biblija kaže o izuzetnoj dugovečnosti nekih ljudi iz drevnih vremena. Ali možda se pitate: ’Zašto je uopšte bitno da li su ti ljudi živeli tako dugo?‘

Vi možete živeti duže nego što očekujete!

Neobično dug životni vek tih ljudi koji su živeli pre Potopa potvrđuje da ljudsko telo ima potencijal za veoma dug život. Zahvaljujući savremenoj tehnologiji, naučnici su pobliže istražili ljudsko telo i njegovu čudesnu građu, uključujući i zadivljujuću sposobnost da se samo obnavlja i leči. Do kog su zaključka došli? Telo ima sposobnost da živi večno. „[Starenje] je još uvek jedna od najvećih misterija u medicini“, kaže profesor medicine Tom Kirkvud.

Pa ipak, za Jehovu Boga starenje ne predstavlja nikakvu tajnu niti nerešiv problem. On je prvog čoveka Adama stvorio savršenog i nameravao je da ljudi žive zauvek. Nažalost, Adam je odlučio da okrene leđa Bogu. Tako je zgrešio i postao nesavršen. Upravo je to objašnjenje za kojim naučnici tragaju: „Preko jednog čoveka u svet [je] ušao greh i preko greha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagrešili“ (Rimljanima 5:12). Baš zbog greha i nesavršenosti mi obolevamo, starimo i umiremo.

Međutim, namera našeg Stvoritelja punog ljubavi nije se promenila. Jedan istaknuti dokaz toga je to što je obezbedio otkupnu žrtvu svog Sina, Isusa Hrista, čime je otvoren put ka savršenstvu i večnom životu. U Bibliji stoji: „Kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživeti“ (1. Korinćanima 15:22). Ljudi su pre Potopa bili bliži savršenstvu nego mi danas i zato su živeli duže — mnogo duže — nego mi sada. Ali, sada smo mi bliži vremenu kada će se Božje obećanje ispuniti. Uskoro će biti izbrisan svaki trag greha i nesavršenosti i ljudi neće stariti i umirati (Isaija 33:24; Titu 1:2).

Kako možete dobiti te blagoslove? Nemojte unapred zaključiti da je Božje obećanje samo san. Isus je rekao: „Ko čuje moju reč i veruje onome koji me je poslao, ima večni život“ (Jovan 5:24). Zato se upoznajte sa onim što kaže Biblija i primenite to u svom životu. Na taj način ćete slediti primer onih za koje je apostol Pavle rekao da ’skupljaju ono blago koje je dobar temelj za budućnost, kako bi osvojili pravi život‘ (1. Timoteju 6:19). Budite uvereni da Bog koji je nekim ljudima pomenutim u Bibliji omogućio da žive toliko dugo može i vama omogućiti da živite večno!

[Fusnota]

^ Više pojedinosti se može naći u knjizi Biblija — Reč Božja ili čovečija?, koju su izdali Jehovini svedoci.

[Grafikon na 12. strani]

(Za kompletan tekst, vidi publikaciju)

1000

969 METUZALEM

950 NOJE

930 ADAM

900

 

 

 

800

 

 

 

700

 

 

 

600

 

 

 

500

 

 

 

400

 

 

 

300

 

 

 

200

 

 

 

100 SAVREMENI ČOVEK

 

 

 

ŽIVOTNI VEK