1. Kako ljudi obično reagiraju u hitnoj situaciji?

ZAMISLI da moraš poslati neke spise koji do kraja dana trebaju stići do određene osobe. Što ćeš učiniti u takvoj situaciji? Na omotnicu ćeš staviti oznaku “HITNO!” Zamisli da kasniš na važan sastanak. Što ćeš učiniti? Možda ćeš uzeti taksi i reći vozaču: “Molim vas, požurite, HITNO mi je!” Doista, kad moramo izvršiti neku obavezu, a vrijeme nam bježi, osjećamo se napeto i postajemo nervozni. “Proradi” nam adrenalin te činimo sve što možemo kako bismo što prije izvršili svoju obavezu. Tako obično reagiramo u hitnoj situaciji.

2. Koji je zadatak pravim kršćanima danas najvažniji?

² Pravim kršćanima danas ništa nije hitnije odnosno važnije od propovijedanja dobre vijesti o Kraljevstvu i činjenja učenika od ljudi iz svih naroda (Mat. 24:14; 28:19, 20). Prema izvještaju učenika Marka, Isus je rekao da se taj zadatak mora izvršiti “najprije”, odnosno prije nego što dođe kraj (Mar. 13:10). To je logičan redoslijed događaja. Isus je rekao: “Žetva je velika, a radnika je malo.” Kada dođe vrijeme za žetvu, ona ne može čekati. Mora se obaviti prije nego što završi razdoblje predviđeno za žetvu (Mat. 9:37).

3. Što su mnogi učinili budući da je hitno potrebno propovijedati?

³ Budući da nam je djelo propovijedanja toliko važno, ono zaslužuje da mu posvetimo svoje vrijeme, snagu i pažnju koliko god to možemo. Pohvalno je što mnogi upravo to čine. Neki su pojednostavili svoj život kako bi mogli započeti s punovremenom službom kao pioniri ili misionari ili kako bi služili u jednom od mnogih Betela u svijetu. Oni su vrlo zaposleni. Možda su se mnogo čega morali odreći, a u svojoj se službi suočavaju s mnogim izazovima. No Jehova ih bogato blagoslivlja, a nama je drago zbog toga. (Pročitaj Luku 18:28-30.) Drugi Božji sluge, koji ne mogu biti punovremeni propovjednici, posvećuju propovijedanju onoliko vremena koliko najviše mogu, znajući da se time spašavaju ljudski životi, a svoj propovjednički zadatak izvršavaju i tako što pomažu svojoj djeci da se spase (5. Mojs. 6:6, 7).

4. Zašto je nekima možda teško zadržati osjećaj hitnosti?

⁴ Kao što smo vidjeli, osjećaj hitnosti obično se javlja kada je potrebno nešto izvršiti unutar zadanog roka, odnosno ograničenog vremenskog razdoblja kojem se bliži kraj. Mi živimo u vrijeme kraja, za što postoji mnoštvo dokaza — i biblijskih i povijesnih (Mat. 24:3, 33; 2. Tim. 3:1-5). Međutim, nitko od ljudi ne zna kada će točno doći kraj. Kad je navodio pojedina obilježja “znaka” po kojem će se moći prepoznati “svršetak ovoga poretka”, Isus je izričito rekao: “O tom danu i času nitko ne zna, ni anđeli nebeski ni Sin, nego samo Otac” (Mat. 24:36). Zbog toga je nekima možda teško iz godine u godinu zadržati osjećaj hitnosti, posebno ako već dugo služe Bogu (Izr. 13:12). Je li to i tebi ponekad teško? Što nam može pomoći da razvijemo odnosno zadržimo osjećaj hitnosti s obzirom na zadatak koji su nam povjerili Jehova Bog i Isus Krist?

5. Na koje je načine Isus pokazao da svoju službu obavlja s osjećajem hitnosti?

⁵ Od svih vjernih Božjih slugu Isus Krist nam je pružio najbolji primjer kako služiti  Bogu s osjećajem hitnosti. Jedan od razloga zbog kojih je imao osjećaj hitnosti bio je taj što je puno toga morao učiniti u svega tri i pol godine. Ipak, Isus je više od ikoga u povijesti pridonio promicanju prave religije. On je objavio ime svog Oca i njegov naum, propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu, razotkrio licemjerje i lažna učenja vjerskih vođa te vjerno zastupao Jehovu kao Vrhovnog Vladara čak i kad mu je zbog toga život bio u pitanju. Neumorno je obilazio gradove i sela te poučavao ljude, pomagao im i liječio ih (Mat. 9:35). Nitko nikad nije toliko postigao u službi u tako kratkom vremenu. Isus je izvršavao svoju službu najrevnije što je mogao (Ivan 18:37).

6. Na što se Isus usredotočio tijekom svoje zemaljske službe?

⁶ Što je Isusa poticalo da neumorno izvršava svoju službu? Iz Danijelovog proročanstva Isus je mogao saznati koliko vremena ima za izvršavanje svog zadatka s obzirom na Jehovin vremenski raspored (Dan. 9:27). U skladu s proročanstvom, njegova je zemaljska služba trebala završiti “u polovici tjedna”, odnosno nakon tri i pol godine. U proljeće 33. godine, kratko nakon svog svečanog ulaska u Jeruzalem, Isus je rekao: “Došao je čas da Sin čovječji bude proslavljen” (Ivan 12:23). Iako je znao da će uskoro umrijeti, njemu to nije postalo glavna preokupacija u životu — to nije bio glavni razlog zbog kojeg je revno vršio svoju službu. Umjesto toga, usredotočio se na to kako iskoristiti svaku priliku da bi izvršio volju svog Oca i iskazao ljubav drugim ljudima. Iz ljubavi je okupljao učenike oko sebe i poučavao ih, a potom ih je slao neka propovijedaju drugima. Činio je to zato da bi ih osposobio da nastave propovjedničko djelo koje je on započeo te da čine i veća djela od njegovih. (Pročitaj Ivana 14:12.)

7, 8. Kakav je dojam na učenike ostavilo to što je Isus istjerao trgovce iz hrama i što ga je potaknulo da to učini?

⁷ Jedan događaj iz Isusovog života zorno pokazuje koliko je on bio revan. Pred Pashu 30. godine, nedugo nakon što je započeo svoju službu, Isus je sa svojim učenicima došao u Jeruzalem te je u hramu ugledao “one što su prodavali goveda, ovce i golubove te mjenjače novca koji su ondje sjedili”. Što je Isus tada učinio i kakav je dojam to ostavilo na njegove učenike? (Pročitaj Ivana 2:13-17.)

⁸ Ono što je Isus tom prilikom učinio i rekao s pravom je podsjetilo njegove učenike na proročanske riječi jednog Davidovog psalma: “Revnost za dom tvoj izjeda me” (Psal. 69:9). Zašto? Isus je učinio nešto vrlo rizično i opasno. Naime, hramski dostojanstvenici — svećenici, pismoznanci i drugi — stajali su iza tih sramotnih trgovačkih poslova  koji su se odvijali u hramu. Kad je razotkrio i pomrsio njihove planove, Isus je na sebe navukao neprijateljstvo tih vjerskih vođa. Njegovi su učenici dobro zapazili da je tom prilikom jasno došla do izražaja njegova ‘revnost za Božji dom’, odnosno revnost za pravu religiju. No što je zapravo revnost? Kako je ta osobina povezana s osjećajem hitnosti?

9. Kako se revnost može definirati?

⁹ Revnost bismo mogli definirati kao “gorljivost i predanost u obavljanju nekog zadatka”, a neki od sinonima za taj izraz jesu marljivost, žar, oduševljenje i entuzijazam. Kad bismo htjeli opisati način na koji je Isus vršio svoju službu, sasvim sigurno bismo mogli upotrijebiti sve te izraze. Stoga riječi iz Ivana 2:17 u jednom suvremenom prijevodu Biblije glase: “Revnost za tvoj dom, Bože, gori u meni poput vatre” (Today’s English Version). Zanimljivo je da se u nekim jezicima Dalekog Istoka pojam “revnost” sastoji od dva izraza koja zajedno doslovno znače “vatreno srce” i koja stvaraju predodžbu o srcu koje gori. Stoga nije čudno što su se Isusovi učenici prisjetili Davidovih riječi kad su vidjeli što je njihov Učitelj učinio u hramu. No zašto je Isusovo srce počelo “gorjeti” te ga potaknulo da tako postupi?

10. Što u biblijskom smislu znači izraz “revnost”?

¹⁰ Riječ koja je u spomenutom Davidovom psalmu prevedena izrazom “revnost” izvedena je iz hebrejske riječi koja je na mnogim drugim mjestima u Bibliji prevedena izrazima “ljubomora” i “ljubomoran”. Hebrejske i grčke riječi prevedene s “ljubomora” i “ljubomoran” mogu u tim jezicima imati i pozitivne, a ne samo negativne konotacije. U prijevodu Novi svijet ona je na nekim mjestima prevedena sa “zahtijevati da se odanost iskazuje isključivo određenoj osobi”. (Pročitaj 2. Mojsijevu 20:5; 34:14; Jošuu 24:19.) U jednom rječniku biblijskih izraza stoji sljedeće: “Taj se izraz često koristi u kontekstu bračnih odnosa (...). Ljubomora muža ili žene može se opisati kao snažno zahtijevanje nečega na što jedino on ili ona imaju pravo. Slično tome, i Bog ima pravo zahtijevati odanost od onih koji pripadaju samo njemu i ne dozvoljava da mu to pravo itko oduzme.” Dakle, u biblijskom smislu revnost nije samo žarka želja da se nešto postigne ili ostvari, naprimjer kao što mnogi navijači žarko žele da njihov omiljeni klub pobijedi. Davidova revnost obuhvaćala je nešto više — on je bio ljubomoran u tom smislu što nije mogao podnijeti da se netko suprotstavlja njegovom Bogu niti da ga tko sramoti, nego je žarko želio zaštititi njegovo ime i ispraviti nepravdu koja mu je bila nanesena.

11. Što je Isusa potaknulo na revnost?

¹¹ Isusovi učenici nisu pogriješili time što su Davidove riječi primijenili na svog Učitelja kad su vidjeli što je učinio u hramu. Isus to nije učinio naprosto zato što je u određenom roku morao izvršiti svoju službu, nego zato što je revno — odnosno ljubomorno — štitio ime svog Oca i promicao pravu religiju. Kad je vidio kako se sramoti i huli Božje ime, s pravom je pokazao revnost, odnosno ljubomoru, i odlučio nešto poduzeti da bi se to ispravilo. Kad je vidio kako vjerski vođe tlače i izrabljuju obične ljude, revnost ga je potaknula da im pruži utjehu te da oštro osudi vjerske vođe koji su tako postupali (Mat. 9:36; 23:2, 4, 27, 28, 33).

12, 13. Kako postupaju vjerski vođe kršćanstva kad se radi o (a) Božjem imenu? (b) Božjem Kraljevstvu?

¹² Na području religije situacija je danas ista, ako ne i gora nego u Isusovo doba. Naprimjer, sjetimo se da je Isus učio svoje sljedbenike da je Božje ime prvo za što bi se trebali moliti, jer je u uzornoj molitvi  najprije rekao: “Neka se sveti ime tvoje!” (Mat. 6:9). Da li današnji vjerski vođe, a posebno svećenstvo kršćanstva, uče ljude kako je Bogu ime te da to ime trebaju “svetiti”, odnosno iskazivati mu čast? S druge strane, oni pogrešno prikazuju Boga tako što naučavaju lažna učenja kao što su Trojstvo, besmrtnost ljudske duše i pakao, pa tako ljudi stječu dojam da je Boga teško upoznati te da je tajanstven, okrutan i da čak uživa u ljudskim patnjama. Usto oni sramote Boga skandaloznim ponašanjem i licemjerjem. (Pročitaj Rimljanima 2:21-24.) Osim toga, svim silama trude se sakriti Božje ime te ga čak uklanjaju iz svojih prijevoda Biblije. Na taj način sprečavaju ljude da se približe Bogu i da razviju dobar odnos s njim (Jak. 4:7, 8).

¹³ Isus je učio svoje sljedbenike da se mole i za Božje Kraljevstvo: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Mat. 6:10). Iako vjerski vođe kršćanstva često izgovaraju te riječi u molitvi, oni potiču ljude da pružaju podršku političkim i drugim ljudskim institucijama. Osim toga, oni omalovažavaju one koji propovijedaju i svjedoče o tom Kraljevstvu. Zbog toga mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani ne žele razgovarati o Božjem Kraljevstvu, a i ne vjeruju u njega.

14. Kako svećenstvo kršćanstva razvodnjava Božju Riječ?

¹⁴ U molitvi Bogu Isus je jasno rekao: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17). A prije nego što je uzašao na nebo, ukazao je na to da će postaviti “vjernog i razboritog roba” koji će njegovom narodu davati duhovnu hranu (Mat. 24:45). Da li svećenstvo kršćanstva, koje tvrdi da poučava ljude o Božjoj Riječi, vjerno izvršava zadatak što ga je Gospodar povjerio tom robu? Ne. Oni često govore da su biblijski izvještaji zapravo izmišljene priče ili legende. Umjesto da svome stadu daju duhovnu hranu i tako im pruže utjehu i duhovno svjetlo, svećenici naučavaju ljudske filozofije koje gode ušima njihovih vjernika. Osim toga, oni razvodnjavaju biblijska moralna mjerila i nastoje ih prilagoditi suvremenim moralnim trendovima (2. Tim. 4:3, 4).

15. Kako se Božji sluge osjećaju zbog onoga što svećenstvo radi u ime Boga?

¹⁵ Zbog svega što je do danas učinjeno u ime Boga koji je nadahnuo pisanje Biblije mnogi iskreni ljudi razočarali su se ili su potpuno izgubili vjeru u Boga i Bibliju. Postali su žrtve Sotone i zlog svijeta kojim on vlada. Kako se osjećamo kad iz dana u dan gledamo i slušamo da se događaju takve stvari? Kad vidimo kako se Jehovino ime sramoti i kako se huli na njega, ne potiče li nas to da  kao njegovi sluge učinimo sve što možemo kako bismo skinuli ljagu s njegovog imena? A kad vidimo kako svećenstvo vara i iskorištava iskrene i dobronamjerne ljude, ne potiče li nas to da tješimo takve osobe? Kad je Isus vidio kako su ljudi “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira”, on ih nije samo sažalijevao, nego “ih je počeo poučavati o mnogočemu” (Mat. 9:36; Mar. 6:34). I mi imamo puno razloga revno služiti pravom Bogu, kao što je to činio Isus.

16, 17. (a) Što nas potiče da revno izvršavamo svoju službu? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

¹⁶ Ako na svoju službu gledamo poput Isusa, onda riječi apostola Pavla iz 1. Timoteju 2:3, 4 za nas imaju posebno značenje. (Pročitaj.) Naime, mi gorljivo izvršavamo svoju službu ne samo zato što znamo da živimo u posljednjim danima nego i zato što znamo da je to Božja volja. On želi da ljudi upoznaju istinu kako bi i oni mogli postati njegovi sluge i dobiti obećane blagoslove. Mi ne želimo davati sve od sebe u službi samo zato što je vrijeme koje imamo ograničeno nego prvenstveno zato što želimo slaviti Božje ime i pomagati ljudima da upoznaju njegovu volju. Da, mi revno služimo pravome Bogu (1. Tim. 4:16).

¹⁷ Kao pripadnici Jehovinog naroda, saznali smo istinu o Božjem naumu s ljudima i Zemljom. Stoga možemo pomagati ljudima da pronađu istinsku sreću i da steknu realnu nadu u bolju budućnost. Možemo im pomagati da uvide što trebaju činiti kako bi preživjeli uništenje Sotoninog zlog svijeta (2. Sol. 1:7-9). Umjesto da se ljutimo ili budemo obeshrabreni zato što se dolazak Jehovinog dana naizgled otegnuo, trebali bismo biti sretni što još uvijek imamo vremena pokazati da revno zastupamo pravog Boga (Mih. 7:7; Hab. 2:3). No kako možemo razviti revnost za službu? O tome ćemo govoriti u sljedećem članku.