Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

„Sada je vreme milosti!“

„Sada je vreme milosti!“

„Sada je vreme milosti!“

„Evo, sada je vreme milosti! Evo, sada je dan spasenja!“ (2. KOR. 6:2)

1. Zašto treba da odredimo šta je najvažnije da radimo u datom trenutku?

 „SVE ima svoje vreme, sve što se čini pod nebesima ima svoje vreme“ (Prop. 3:1). Solomon je govorio o tome koliko je važno da odredimo najpovoljnije vreme za neki bitan posao — bilo da je to obrađivanje zemlje, putovanje, trgovina ili razgovor s drugima. Osim toga, treba da odredimo šta je najvažnije da radimo u datom trenutku. Drugim rečima, moramo jasno postaviti svoje prioritete.

2. Po čemu se vidi da je Isus bio potpuno svestan vremena u kom je živeo?

2 Dok je bio na zemlji, Isus je bio potpuno svestan vremena u kom živi i znao je šta treba da radi. Imajući jasno na umu svoje prioritete, znao je da je stiglo dugoočekivano vreme da se ispune proročanstva o Mesiji (1. Petr. 1:11; Otkr. 19:10). Morao je mnogo toga da uradi kako bi ljudi jasno videli da je on obećani Mesija. Trebalo je da temeljno svedoči za istinu o Kraljevstvu i sakupi one koji će s njim biti sunaslednici u tom Kraljevstvu. Takođe je morao da položi temelj hrišćanske skupštine, koja će nastaviti delo propovedanja i stvaranja učenika do svih krajeva sveta (Mar. 1:15).

3. Kako je svesnost vremena u kom je živeo uticala na Isusa?

3 Svesnost vremena u kom je živeo snažno je uticala na Isusa i podsticala ga da revno vrši Očevu volju. Svojim učenicima je rekao: „Žetva je zaista velika, a radnika je malo. Zato molite Gospodara žetve da pošalje radnike na svoju žetvu“ (Luka 10:2; Mal. 4:5, 6). Isus je najpre izabrao 12 a zatim 70 učenika, dao im konkretne smernice i poslao ih da prenose radosnu vest: „Približilo se nebesko kraljevstvo.“ A o njemu samom čitamo: „Kad je Isus dao uputstva dvanaestorici svojih učenika, otišao je odande da poučava i propoveda po njihovim gradovima“ (Mat. 10:5-7; 11:1; Luka 10:1).

4. U čemu se Pavle ugledao na Isusa Hrista?

4 Isus je za sve nas savršen primer revnosti i predanosti. O tome je govorio apostol Pavle kada je podstakao suvernike: „Ugledajte se na mene, kao što sam se i ja ugledao na Hrista“ (1. Kor. 11:1). U čemu se Pavle ugledao na Hrista? Prvenstveno u tome što se nije štedeo dok je propovedao dobru vest. U poslanicama koje je napisao skupštinama pronalazimo izraze kao što su „u poslu ne budite lenji“, „robujte Jehovi“, „uvek zaokupljeni Gospodovim delom“ i „što god radite, činite to celom dušom kao Jehovi“ (Rimlj. 12:11; 1. Kor. 15:58; Kol. 3:23). Pavle nikada nije zaboravio susret s Gospodom Isusom Hristom na putu za Damask i reči koje mu je Isusov učenik Ananija sigurno preneo: „Taj čovek [mi je] izabrana posuda da nosi moje ime neznabošcima, a i kraljevima i Izraelovim sinovima“ (Dela 9:15; Rimlj. 1:1, 5; Gal. 1:16).

„Vreme milosti“

5. Šta je podstaklo Pavla da bude revan u službi?

5 Dok čitamo Dela apostolska, našoj pažnji ne može da promakne hrabrost i revnost koju je Pavle pokazivao u službi (Dela 13:9, 10; 17:16, 17; 18:5). On je prepoznao važnost vremena u kom je živeo. Rekao je: „Evo, sada je vreme milosti! Evo, sada je dan spasenja!“ (2. Kor. 6:2). Davne 537. pre n. e. nastupilo je vreme milosti za izgnanike u Vavilonu, jer su tada mogli da se vrate u svoju zemlju (Is. 49:8, 9). Ali o čemu Pavle ovde govori? Kontekst će nam pomoći da to razumemo.

6, 7. Koja je velika čast data pomazanim hrišćanima danas i ko sarađuje s njima?

6 Nešto ranije u svojoj poslanici, Pavle govori o velikoj časti koja je data njemu i drugim pomazanim hrišćanima. (Pročitati 2. Korinćanima 5:18-20.) Objasnio je da ih je Bog izabrao za posebnu svrhu, da izvrše „službu pomirenja“, da mole ljude da se ’pomire s Bogom‘. To je značilo obnovu prijateljstva i mira s Bogom.

7 Nakon pobune u Edenu, ljudi su se otuđili i udaljili od Jehove (Rimlj. 3:10, 23). Zbog toga su upali u duhovnu tamu, što je vodilo do patnje i smrti. „Znamo da sve stvarstvo zajedno uzdiše i da je u bolovima sve do sada“, napisao je Pavle (Rimlj. 8:22). Međutim, Bog je preduzeo korake da pozove, zapravo da „moli“ ljude da se vrate, to jest pomire s njim. Ta služba je bila poverena Pavlu i drugim pomazanim hrišćanima. To „vreme milosti“ moglo se pokazati kao „dan spasenja“ za one koji su iskazivali veru u Isusa. Svi pomazani hrišćani i njihovi saradnici, „druge ovce“, i danas pozivaju ljude da iskoriste ovo „vreme milosti“ (Jov. 10:16).

8. Po čemu je Božji poziv na pomirenje izuzetan?

8 Poziv na pomirenje je izuzetan po tome što je Bog, iako uopšte nije kriv za razdor do kog je došlo čovekovom pobunom u Edenu, sâm preuzeo inicijativu da obnovi mir s ljudima (1. Jov. 4:10, 19). Šta je učinio? Pavle odgovara: „Bog [je] preko Hrista pomirio svet sa sobom, ne računajući ljudima njihove prestupe, a nama je poverio poruku o tom pomirenju“ (2. Kor. 5:19; Is. 55:6).

9. Kako je Pavle pokazao da ceni Božje milosrđe?

9 Putem otkupne žrtve, Jehova je onima koji iskazuju veru u nju omogućio oproštenje prestupa i obnovljenje prijateljstva i mira s njim. Osim toga, poslao je svoje izaslanike da posvuda podstiču ljude da se pomire s njim dok je to još moguće. (Pročitati 1. Timoteju 2:3-6.) Budući da je razumeo Božju volju i prepoznao vreme u kom je živeo, Pavle se neumorno zalagao u „službi pomirenja“. Jehovina volja se nije promenila. On još uvek pruža ruku pomirenja. Pavlove reči „sada je vreme milosti“ i „sada je dan spasenja“ još uvek važe. Jehova Bog je zaista milosrdan i saosećajan! (Izl. 34:6, 7).

’Ne propustite da ispunite njenu svrhu‘

10. Šta je „dan spasenja“ značio za pomazane hrišćane u prošlosti, a šta znači danas?

10 Prvi koji su iskoristili mogućnost pomirenja s Bogom jesu oni koji su „u jedinstvu s Hristom“ (2. Kor. 5:17, 18). Za njih je „dan spasenja“ počeo na Pedesetnicu 33. n. e. Od tada im je poveren zadatak da objavljuju „poruku o tom pomirenju“. Danas ostatak pomazanih hrišćana još uvek vrši „službu pomirenja“. Oni razumeju da četiri anđela koja je apostol Jovan video u proročanskoj viziji ’čvrsto drže četiri zemaljska vetra, da nijedan vetar ne duva na zemlju‘. Zato još uvek traje „dan spasenja“ i „vreme milosti“ (Otkr. 7:1-3). Iz tog razloga, pomazani ostatak još od početka 20. veka revno izvršava „službu pomirenja“ i to do svih krajeva zemlje.

11, 12. Kako su pomazani hrišćani početkom 20. veka pokazali da su svesni vremena u kom žive? (Videti sliku na 15. strani.)

11 Na primer, početkom 20. veka „Čarls Rasel i njegovi saradnici čvrsto su verovali da žive u vreme žetve i da ljudi treba da čuju istinu koja oslobađa“ (Jehovah’s Witnesses — Proclaimers of God’s Kingdom). Šta su učinili povodom toga? Uvidevši da žive u vreme žetve, to jest „vreme milosti“, ta braća su zaključila da nije dovoljno samo pozivati ljude da prisustvuju nekoj verskoj službi. Sveštenstvo hrišćanskog sveta je već dugo vremena činilo upravo to. Umesto toga, ovi pomazani hrišćani su počeli da traže druge praktične načine da šire dobru vest. Između ostalog, u tu svrhu su mudro koristili najnoviju tehnologiju svog vremena.

12 Da bi širila dobru vest o Kraljevstvu, ova mala grupa revnih objavitelja koristila je traktate, letke, časopise i knjige. Takođe su pripremali propovedi i članke koji su se istovremeno objavljivali u hiljadama novina. Emitovali su biblijski program na nacionalnim i međunarodnim radio-mrežama. Pravili su i koristili pokretne slike sinhronizovane sa zvučnim zapisom čak i pre nego što je filmska industrija prikazala javnosti prvi dugometražni film sa zvukom. Do čega je dovela ta postojana revnost? Danas ima oko sedam miliona ljudi koji su se odazvali na poziv i pridružili u objavljivanju poruke: „Pomirite se s Bogom.“ Zaista su te Jehovine sluge bili dobri primeri revnosti uprkos svim okolnostima.

13. Šta treba ozbiljno da shvatimo?

13 Pavlove reči „sada je vreme milosti“ još uvek važe. Kao oni koji su osetili Jehovinu nezasluženu dobrotu, zahvalni smo što nam je pružena mogućnost da čujemo i prihvatimo poruku pomirenja. Umesto da smo zadovoljni samo time, ozbiljno shvatamo sledeće Pavlove reči: „Ponovo vas molimo da ne propustite da ispunite svrhu Božje nezaslužene dobrote koju ste primili“ (2. Kor. 6:1). Ta svrha je da preko Hrista ’pomiri svet sa sobom‘ (2. Kor. 5:19).

14. Koje se pozitivne promene zapažaju u mnogim zemljama?

14 Veći deo čovečanstva, kom je Satana zaslepio um, još uvek je otuđen od Boga i ne zna za svrhu njegove nezaslužene dobrote (2. Kor. 4:3, 4; 1. Jov. 5:19). Međutim, zbog sve teže situacije u svetu mnogi su se odazvali kada su razumeli da je otuđenost od Boga glavni uzrok zla i patnje. Čak i u zemljama gde je većina ravnodušna prema delu propovedanja, sada mnogi prihvataju dobru vest i preduzimaju korake kako bi se pomirili s Bogom. Stoga, da li razumemo da je sada vreme da još revnije oglašavamo poziv: „Pomirite se s Bogom“?

15. Umesto poruke o trenutnom rešenju svih problema, šta želimo da svi ljudi saznaju?

15 Naš zadatak nije samo da kažemo ljudima da će im Bog, ako mu se obrate, pomoći da reše sve svoje probleme i da će se osećati bolje. Mnogi upravo to žele da dobiju u svojoj crkvi, a crkve jedva čekaju da udovolje njihovim željama (2. Tim. 4:3, 4). To nije cilj naše službe. Dobra vest koju propovedamo jeste da je Jehova, zbog svoje ljubavi, spreman da preko Hrista ljudima oprosti prestupe. Zahvaljujući tome, ljudi ne moraju više biti otuđeni od Boga već se mogu pomiriti s njim (Rimlj. 5:10; 8:32). Međutim, „vreme milosti“ se bliži svom kraju.

„Neka vas duh podstiče na revnost“

16. Šta je Pavlu pomoglo da bude hrabar i revan?

16 Kako onda možemo steći i zadržati revnost u služenju Jehovi? Neki su možda stidljivi ili povučeni po prirodi i teško im je da otvoreno pokazuju osećanja i budu društveni. Međutim, dobro je da zapamtimo da revnost nije samo pokazivanje osećanja ili oduševljenja, niti ona zavisi od nečije ličnosti. Pavle je otkrio ključni faktor kada je podstakao suhrišćane: „Neka vas duh podstiče na revnost“ (Rimlj. 12:11). Jehovin duh je bio glavni izvor njegove hrabrosti i istrajnosti u službi propovedanja. Od trenutka kada ga je Isus pozvao pa do poslednjeg zatočeništva i mučeništva u Rimu — što je period od preko 30 godina — Pavlova revnost nije oslabila. On se uvek oslanjao na Boga, koji mu je preko duha davao potrebnu snagu. „Sve mogu uz pomoć onoga koji mi daje snagu“, rekao je (Fil. 4:13). Zaista možemo izvući veliku korist ako učimo iz njegovog primera!

17. Šta je neophodno da bi nas ’duh podsticao na revnost‘?

17 U Rimljanima 12:11, apostol Pavle je koristio grčku reč koja doslovno znači „ključanje“. Da bi voda u loncu ključala, potreban je stalan izvor toplote. Slično tome, da bi nas ’duh podsticao na revnost‘, potreban nam je stalan dotok Božjeg duha. Da bismo to imali, neophodno je da koristimo sve što nam Jehova pruža kako bismo ostali duhovno jaki. To znači da treba ozbiljno da gledamo na porodično proučavanje i skupštinske aktivnosti — da smo redovni u ličnom i porodičnom proučavanju, molitvi i na hrišćanskim sastancima. Tako će nas ’duh podsticati na revnost‘, poput vatre koja omogućava da voda neprestano ključa. (Pročitati Dela apostolska 4:20; 18:25.)

18. Na koji cilj treba da budemo usredsređeni kao predani hrišćani?

18 Predana osoba je potpuno usredsređena na svoj cilj i ne može se lako omesti niti odvratiti od toga. Kao predani hrišćani, imamo cilj da činimo sve što Jehova želi od nas, baš kao što je Isus činio (Jevr. 10:7). Danas je Jehovina volja da se što više ljudi pomiri s njim. Zato, po ugledu na Isusa i Pavla, budimo revni za ovaj najvažniji i najhitniji zadatak koji se danas mora obaviti.

Da li se sećaš?

• Kakva je „služba pomirenja“ poverena Pavlu i drugim pomazanim hrišćanima?

• Kako je pomazani ostatak dobro iskoristio „vreme milosti“?

• Kako nas „duh podstiče na revnost“?

[Pitanja za razmatranje]

[Slika na 12. strani]

Pavle nikad nije zaboravio susret s Gospodom Isusom Hristom