Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

Pitanja čitalaca

U Postanku 6:3 stoji: „Neće moj duh doveka trpeti čoveka, jer je on samo telo. Neka mu još sto dvadeset godina.“ Da li je Jehova ograničio ljudski vek na 120 godina i da li je Noje toliko dugo najavljivao dolazak Potopa?

Odgovor na oba pitanja je odričan.

Pre Potopa, mnogi ljudi su živeli više stotina godina. Noje je imao 600 godina kada je nastupio Potop, a živeo je ukupno 950 (Post. 7:6; 9:29). Neki koji su rođeni nakon Potopa, takođe su živeli mnogo više od 120 godina. Arfaksad je poživeo 438, a Sala 433 godine (Post. 11:10-15). Međutim, do Mojsijevog vremena prosečan životni vek se smanjio na 70 ili 80 godina (Ps. 90:10). Dakle, u Postanku 6:3 nije bilo određeno da će maksimalan ili prosečan životni vek iznositi 120 godina.

Da li onda reči ovog stiha predstavljaju Božje uputstvo Noju da upozorava druge na uništenje koje će doći za 120 godina? Ne. U mnogim drugim prilikama, Bog jeste govorio Noju. Deset stihova kasnije u izveštaju čitamo: „Bog je rekao Noju: ’Vidim da je došlo vreme da učinim kraj svakom stvorenju, jer je zbog njih zemlja puna nasilja.‘“ U narednim godinama, Noje je dovršio ogroman zadatak izgradnje arke i tada je ’Jehova rekao Noju: „Uđite u arku, ti i ceo tvoj dom“‘ (Post. 6:13; 7:1). Jehova se i u drugim situacijama obraćao Noju kako bi mu preneo određene informacije (Post. 8:15; 9:1, 8, 17).

Međutim, Postanak 6:3 glasi drugačije; ne pominje se Noje, niti se kaže da se Bog obraćao njemu. Ovaj stih se može razumeti jednostavno kao izraz Božje namere ili odluke. (Uporediti s Postankom 8:21.) Vredi zapaziti da u istorijskom izveštaju o događajima koji su se odigrali dosta pre Adamovog vremena pronalazimo izraze poput: „Bog reče“ (Post. 1:6, 9, 14, 20, 24). Jasno je da se Jehova tada nije obraćao nekom čoveku na zemlji, pošto tada ljudi još nisu bili stvoreni.

Stoga je logično zaključiti da je u Postanku 6:3 zapisana Božja odluka da uništi tadašnji zli svet. Jehova je do izvršenja te presude odredio 120 godina, ali Noje nije znao ništa o tome. Međutim, zašto je trebalo čekati toliko vremena?

Apostol Petar navodi razlog: „Bog [je] strpljivo čekao u Nojevim danima, dok se gradila arka, u kojoj se svega nekoliko ljudi, to jest osam duša, spaslo prošavši kroz vodu“ (1. Petr. 3:20). Kada je Bog odlučio da će čekati još 120 godina, trebalo je još dosta toga da se desi. Dvadesetak godina kasnije, Noje i njegova žena su dobili decu (Post. 5:32; 7:6). Njihova tri sina su odrasla i oženila se, te se porodica proširila na „osam duša“. Zatim je trebalo da sagrade arku, što se nije moglo učiniti brzo jer je arka bila ogromna, a Nojeva porodica malobrojna. Svi ti događaji su se mogli odigrati zahvaljujući tome što je Bog strpljivo čekao 120 godina. Time su se stekli uslovi za očuvanje ljudskog roda tako što se osam vernih ljudi „spaslo prošavši kroz vodu“.

Biblija ne kaže koje godine je Jehova obavestio Noja o dolasku Potopa. Nakon što su se njegovi sinovi rodili, odrasli i oženili, verovatno je preostalo još 40 do 50 godina do Potopa. Tada je Jehova rekao Noju: „Došlo [je] vreme da učinim kraj svakom stvorenju.“ Dodao je da Noje treba da gradi ogromnu arku i da uđe u nju sa svojom porodicom (Post. 6:13-18). Tokom preostalih decenija, Noje nije samo svojim načinom života pružao primer pravednosti. Služio je i kao „propovednik pravednosti“ koji je ljudima prenosio direktnu poruku upozorenja — o Božjoj odluci da uništi bezbožne ljude. Noje nije mnogo unapred znao koje će se godine to desiti, ali je znao da će to sigurno doći. A mi znamo da je zaista tako i bilo (2. Petr. 2:5).